Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. lipanj 2018.

Intervju

Karlovac, 16. ožujak 2018.

Mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu

Muškarac kojega je Bog izabrao da čuva njegova Sina morao je biti ljudina

Cijeli mjesec ožujak je vrijeme tijekom kojeg se češće no inače spominjemo Sv. Josipa, oca, zaštitnika i hranitelja Sv. obitelji. Povodom svetkovine ovoga hrvatskom narodu omiljenog sveca, koja se slavi 19. ožujka, razgovarali smo s mons. Antunom Senteom,ml., rektorom Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu.

Mons. Sente je i župnik župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu te radijski voditelj emisija katoličkoga sadržaja.
Rođen je 1971. u Sekirišću, župa Sveti Križa – Začretja. Srednju školu pohađao je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je 1996. na KBF-u u Zagrebu. Za svećenika ga je 1996. zaredio kard. Franjo Kuharić
Na rimskoj Salezijani diplomirao je odgojne znanosti te je 2005. godine postigao magisterij znanosti iz pastorala mladih. Po povratku u Hrvatsku bio je povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Na prijedlog biskupa Košića 2012. papa Benedikt XVI. uvrstio ga je među svoje kapelane pa Antun otada nosi čast monsinjora.
Kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 2014. godine rektorom Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu. U svojoj svećeničkoj službi Antun se profilirao i kao vrstan radijski voditelj emisija katoličkoga sadržaja.
 
Poštovani, možete li nam reći zašto je Sv. Josip, između svih svetaca, izabran za zaštitnika hrvatskog naroda.
 
Najprije moramo govoriti o Povijesnom kontekstu. Hrvatski je sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687., na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio Sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.
U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena nalazi se na latinskom jeziku zapisano: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski Zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“
Kao trajan spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef Sv. Josipa. Rad kipara Šime Vulasa tada je blagoslovio pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić.
Zagrebački biskup Borković, očito je imao utjecaj na sabornike da su oni jednoglasno donijeli takvu odluku. Važno je ovdje podsjetiti da su samo 16 godina prije toga odrubljene glave Franu Krstu Frankopanu i Nikoli Šubiću Zrinjskom, unatoč silnom zauzimanju spomenutog zagrebačkog biskupa Borkovića kod samog pape Klementa X. koji nije uspio izbaviti od smrtne kazne hrvatske velikaše, o čemu obilno piše dr. Agneza Szabo.
Zbog urote Zrinsko-frankopanske, odmazda Bečkog dvora bila je velika za same obitelji Zrinski i Frankopan, ali i za cijelu tadašnju hrvatsku banovinu. No ipak ju je zagrebački biskup Borković uspio ublažiti. Smatra se njegovom zaslugom što je nakon sloma urote ipak spasio hrvatsku ustavnost i što Hrvatska nije izjednačena s drugim nasljednim zemljama Habsburške Monarhije.
Nakon svih tih diplomatskih aktivnosti možemo zaključiti da taj izvanredni vrhovni pastir, koji je u 20 godina biskupovanja sazvao čak četiri sinode, brinuo se za školovanje siromašnih đaka, započeo graditi ubožnicu u Zagrebu, koji se nije ništa promijenio u svojemu redovničkom načinu života kada je primio biskupsku čast i službu, skroman u jelu, često postio, bdio i molio, a nosio je skromno grubo odijelo, kao i prije u pavlinskom samostanu, brigu za hrvatski narod povjerio Svetom Josipu. Upravo je u Svetom Josipu pronašao moguću sličnost s ljubljenim hrvatskim narodom.
Svetog Josipa, kraljevskog roda, upoznajemo kao nazaretskog zanatliju kojemu je povjerena briga da čuva Svetu obitelj od mnogih zala, među kojima je i sebičnost i taština kralja Heroda. Hrvatski narod svoju plemenitost potvrđuje što nikad nije osvajao druge narode već se samo branio te često u povijesti od susjednih naroda bio ugrožen i tlačen. Stoga biskup Borković preporučuje saborskim zastupnicima da upravo Svetog Josipa izaberu za nebeskog zaštitnika što su oni i jednoglasno učinili. Koliko je njihova odluka bila dalekosežna i učinkovita najlakše ćemo razumjeti upravo iz ove vremenske distance. Unatoč svim mogućim nedaćama hrvatski je narod sačuvao svoju ustavnost te ima svoju državu, za razliku od nekih drugih europskih ili svjetskih naroda.
Biskup Borković, najzaslužniji za izbor Svetog Josipa zaštitnikom Hrvatske, preminuo je četiri mjeseca nakon odluke Sabora. Možda je to jedan od razloga zašto se činjenica da Hrvati imaju Svetog Josipa za zaštitnika nije snažnije ukorijenila u hrvatskom puku. No, ipak ona nije nikad nestala. Vazda je bila prisutna, zahvaljujući Josipovim štovateljima. Među njima valja spomenuti Josipa Stadlera, koji 1873. godine pokreće Glasnik svetog Josipa i uređuje ga do 1881. kada postaje sarajevski nadbiskup. Mnoge institucije u novonastaloj Sarajevskoj nadbiskupiji bile su stavljene pod zaštitu Sv. Josipa.
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, želeći proširiti štovanje Sv. Josipa 20. lipnja 1938., blagoslivlja zvono na otvorenju župe Sv. Josipa u zagrebačkom naselju Trešnjevka za novu crkvu koju treba tek izgraditi. Urađeni su nacrti čak i maketa nove trešnjevačke crkve koja bi trebala postati Nacionalno svetište Sv. Josipa. No, zbog Drugog svjetskog rata do toga nije došlo. Ostala je samo dvorana koja je prenamijenjena za crkvu.
O Stepinčevoj pobožnosti prema Sv. Josipu moglo bi se pisati puno više. Spomenimo samo činjenicu da je sačuvan njegov vlastoručni zapis na misalu iz kojega je slavio svetu misu u krašićkom uzništvu, a koji svjedoči da je prije odluke Drugog vatikanskog sabora spominjao ime Sv. Josipa u kanonu mise.
Odluka o uvrštenju Sv. Josipa u kanon svete mise, tražena brojnim peticijama i upitima vjernika, donesena je na intervent mostarskog biskupa dr. Petra Čule.
Spomenute su tek neke činjenice koje samo potvrđuju kako je hrvatski narod, osobito preko svojih predstavnika vazda štovao Sv. Josipa kao svog nebeskog zaštitnika.
 
Koja je duhovna poruka Sv. Josipa danas? Zašto ga se zapravo časti?
 
Sv. Terezija Avilska bila je velika promicateljica štovanja Sv. Josipa. U svojim brojnim komentarima o njemu između ostalog je kazala kako je svaki svetac za neko području, a Sveti Josip je pomoćnik u svakoj stvari. Upravo o tome mogu svjedočiti. Gotovo da nema tjedna, a da mi ne dođe netko sa svojim svjedočanstvima o uslišanim molitvama. Neka od uslišanja u posljednjih nekoliko godina objavili smo u najnovijem izdanju molitvenika Idimo k Josipu. Nadalje, njega prepoznajemo i kao zaštitnika u mnogim životnim okolnostima. Na osobit način u Nacionalnom svetištu redovito molimo na pet velikih nakana: za uspješan završetak školovanja djece i mladih jer je Josip školovao Isusa; za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaču, jer je Josip radnik; za dar bračnog partnera i brakove blagoslovljene ljubavlju i djecom, jer je glava Svete obitelji; za svećenička i redovnička zvanja, ali jednako tako za odgovorno vršenje dužnosti na razini obitelji, zajednice i domovine, jer je odgojio Isusa Krista vrhovnog svećenika koji je do ludosti križa izvršio svoju dužnost; te za svetu u blagu smrt, jer je Sv. Josip, umro u dobrom društvu: Isusa i Marije. Nadalje, ovaj je svetac primjer veoma važnog čovjeka iz drugog plana, kojeg Bog treba da bi ostvario svoj naum, da bi konačno Blažena Djevica Marija mogla ispuniti svoje obećanje Bogu, te roditi i odgojiti Spasitelja svijeta. Koliko je pak današnjim roditeljima važna Josipova poruka dok traži izgubljenog sina i pronalazi ga zajedno s majkom u Hramu. 
 
Kakav je duhovni život svetišta Sv. Josipa u Hrvatskoj? Koliko vjernika dolazi godišnje? Postoje li hodočasnici iz dalekih zemalja?
 
Gotovo da nema dana, a da neki hodočasnik, odnosno hodočasnička skupina, ne zaviri u Nacionalno svetište Sv. Josipa. No, posebno su lijepe srijede. Prije tri godine pokrenuli smo Veliku pobožnost Sv. Josipu koja se stoji od 19 srijeda. Devet srijeda uoči svetkovine Sv. Josipa, zaručnika BDM s kojima nastavljamo hod srijedama do 10. lipnja kada obilježavamo obljetnicu izbora ovog sveca za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva.
Već u 17 sati dočekujem hodočasnike kod Svetih vrata koji se dolaze pripremiti za pobožnost. U 17:45 počinje pobožnost Sv. Josipu molitvom krunice uz razmatranje otajstva, te litanije i preporuke. Sveta misa počinje u 18:30 koju predvodi uvijek drugi svećenik. Pri kraju mise uvijek svjedoči svoju vjeru i ljepotu Josipove zaštite neka osoba, često iz javnog života. Sve to vrijeme više svećenika ispovijeda. Od 52 subote gotovo 30 ih je ispunjeno hodočasnicima koji u prijepodnevnim satima dolaze u svetište gdje se ispovijedaju, vrše svoje osobne pobožnosti Sv. Josipu, te zajednički slave euharistiju. Na redovite župne mise nedjeljom sve više dolaze hodočasnici iz svih krajeva Lijepe naše i Bosne i Hercegovine, no ipak najviše iz Zagreba zbog blizine svetištu. Više hodočasničkih skupina na putu u Međugorje svrati u ovo svetište te tu slavi svetu misu na svom jeziku. Do sada smo zabilježili hodočasnike iz Amerike, Malte, Poljske, Austrije. Tijekom Godine Božanskog milosrđa kada je svetište bilo jubilejska crkva zabilježili smo oko 30 000 hodočasnika, a tijekom protekle 2017. koja je bila i Godina Svetog Josipa više od 70 000 hodočasnika.
Posebno smo ponosni na naše mlade, osobito križare koji se okupljaju tjedno. Među brojnim aktivnostima koje ostvaruju pri svetištu osobito ističem mjesečna euharistijska klanjanja. Euharistijsko klanjanje u svetištu je svakog četvrtka nakon večernje svete mise, a mladi organiziraju svake četvrte subote u mjesecu.
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
 
Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    19. lipanj 2018.

    Giornata del rifugiato: per il Papa il cristiano deve accogliere

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: