Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

21. travanj 2018.

Intervju

Gospodin Hrizostom, mitropolit dabrobosanski

Gospodin Hrizostom, mitropolit dabrobosanski

Hrizostom, 17. siječanj 2018.

Gospodin Hrizostom, mitropolit dabrobosanski

Mi bismo kao kršćani morali svijetliti svijetu i osvjetljavati put spasenja

U povodu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja se obilježava od 18. do 25 siječnja, o kršćanskim i ekumenskim temama razgovarali smo s mitropolitom Mitropolije dabrobosanske Hrizostomom.

Njegovo visokopreosveštenstvo gospodin Hrizostom, mitropolit dabrobosanski, rođen je 4. ožujka 1952. u Vođenici kod Bosanskog Petrovca, krsnim imenom Rajko Jevrić, od roditelja Nikole i majke Rose, rođ. Radošević. Osnovnu školu završio je 1967. Još kao osnovnoškolac želio je poći „učiti za popa“. Ta je njegova odluka naišla na protivljenje u njegovoj obitelji, što je rezultiralo jednogodišnjim pauziranje u njegovu redovitom školovanju. U školskoj godini 1968./'69. upisao je petorazrednu bogosloviju u manastiru Krka, koju je okončao 1973. Još kao učenik 4. razreda bogoslovije primio je monaški postrig. Zamonašio ga je vladika Stefan Boca 20. rujna 1971. davši mu ime Hrizostom. U čin đakona (jerođakona) rukopoložen je na Krstovdan, 27. rujna 1971., a u čin prezvitera (jeromonaha) u manastiru Krki 10. lipnja 1973. Studirao je i s odličnim uspjehom diplomirao na teološkom bogoslovnom fakultetu u Solunu (Grčka). Nakon studija, odlukom staraca manastira Hilenarada upisan je u monahologij manastira Hilenrada i primio poslušanja efimeriosa (služaščeg jeromanaha) i sekretara manastira za grčki jezik. Međutim, zbog insistiranja tadašnjeg vladike dalmatinskog Nikolaja (blaženopočivšeg mitropolita dabrobosanskog) da se vrati u manastir Krku i da bude nastavnik u tamošnjoj bogosloviji početkom 1981. vratio se u manastir Krku u kojoj je od rujna 1981. do rujna 1991. uz nastavničku vršio više odgovornih službi. Za prvog episkopa nove (1990.) Eparhije Bihaćko-petrovačke ustoličen je u kolovozu 1991. i u njoj djelovao do 2013. Potom je izabran na upražnjenu katedru episkopa zvorničko-tuzlanskih. Poslije četiri godine te službe odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora SPC-a 24. svibnja 2017. izabran je za mitropolita dabrobosanskog. Ustoličen je 3. rujna 2017. u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu postavši 61. po redu arhijerej na tronu dabrobosankih mitropolita od osnivanja Mitropolije 1220. koju je osnovao Sv. Sava. Na inzistiranje uvaženog mitropolita, odgovore objavljujemo na srpskom jeziku.

Visokopreosveštenstvo, Molitvena osmina za jedinstvo kršćana tradicionalno se obilježava od 18. do 25. siječnja. Kakav značaj, prema Vašem mišljenju, u današnjem svijetu i prilikama ima taj molitveni pothvat čiji je cilj zbližavanje kršćana?

Molitvena osmina je prilika da se mi hrišćani - pravoslavni i rimokatolici, osim što se molimo za naše zajedništvo i jedinstvo svih u Hristu Isusu, sretnemo kao vjernici, kao braća. To je danas veoma potrebno jer živimo u vremenu sve veće otuđenosti i samodovoljnosti. Mi ovdje i na ovim prostorima imamo i dodatnih problema, a tiču se naše razjedinjenosti po nacionalnim, političkim i posebno istorijskim osnovama i razlozima.

Gospod je rekao: „Vi ste svjetlost svijetu!“ Dakle, On je nama namijenio veliku misiju i odgovornost za spasenje svijeta. Mi bismo kao hrišćani morali svijetliti svijetu i osvjetljavati put spasenja. Jesmo li mi to? Bojimo se da nismo. Naprotiv, hrišćanska Europa pa i hrišćanski Balkan kao da su se ugasili u mraku svojih bogoborstava, svojih materijalizama, svojih negativnih humanizama. Iz tih razloga vrlo je važno da se sastajemo i razgovaramo o ovim našim hrišćanskim pitanjima i da se molimo.

Kako ovaj događaj izgleda iz Vaše osobne, ali i perspektive pravoslavne zajednice kojoj ste na čelu?

Lično smo u svojstvu episkopa bihaćko-petrovačkog s našim sveštenstvom održavali molitve za mir, pomirenje i zajedništvo. Molili smo se u Livnu s braćom franjevcima, koje je prvo predvodio divni čovjek pokojni fra Marko Gelo, a potom gvardijan samostana Gorica. Moramo priznati da smo svaki put bivali bogatiji i bliži s ljudima koje smo vrlo rijetko sretali. Imali smo uvjerenje da su istovjetno iskustvo imali i braća rimokatolici. Iskustvo crkvene zajednice je bilo pozitivno i taj pozitivizam se širio na svakodnevne komunikacije ljudi u Livnu, među njihovim porodicama i u njihovim odnosima. Paradigma Livna mogla bi poslužiti svim našim mješovitim sredinama.

Podsjetimo na Kristovu molitvu Ocu nebeskom:„Da svi budu jedno!“ (Iv 17,21). Što te riječi poručuju i znače današnjim kršćanima te koliko obilježavaju ekumenski dijalog danas?

Jedinstvo hrišćana je molitveni vapaj samog Gospoda Isusa Hrista u njegovoj prvosvešteničkoj molitvi. „Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi“ (Jn.17,11) i dodaje „da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao“ (Jn.17,21). Ove riječi Hristove molitve moraju nama hrišćanima – pravoslavnima i rimokatolicima – biti SAVJEST naših savjesti. Pazite! do koje visine jedinstvo hrišćana uzdiže Bogočovjek Isus Hristos – „da budu jedno kao mi“ – dakle, do samog jedinstva Božanskih lica Oca i Sina. A, gle, naši poglavari tako lako su se latili bacanja anatema 1054. i izazvali ovoliku razdjelinu među nama za koje se sam Bogočovjek Isus Hristos molio da budemo jedno kao On i Njegov Otac Nebeski.

Uistinu ovaj je Bogočovječanski vapaj jedinstven i poseban ne samo po tome što ga je izgovorio Isus Hristos, već po tome što u sebi nosi snažnu poruku! Gospod u istoj prevosvešteničkoj molitvi to ponavlja i to jedinstvo hrišćana slikovito uspoređuje s jedinstvom koje vlada među Bogom Ocem i Njime – Bogom Sinom. To jedinstvo On ne smješta negdje na zemlji, kako bi neki mogli pomisliti, već ga smješta u samom Bogu – „da i oni u nama (Svetoj Trojici) jedno budu“. Istovremeno, to jedinstvo nas hrišćana moli i radi SVIJETA koji bi na osnovu vjere i jedinstva hrišćana vjerovao da je Isus Hristos Sin Božji, da je od samoga Njega izašao i u svijetu se javio kao čovjek.

Vi ste od 3. rujna 2017. na čelu Dabrobosanske mitropolije. Kako živi pravoslavna zajednica, osobito na prostorima gdje je u manjini?

Naša pravoslavna zajednica živi teško. Uostalom, to je poznato svima pa i vama. Žalimo zbog tog i takvog odnosa lokalnih i državnih vlasti prema pravoslavnim Srbima. Slobodno možemo ustvrditi da naša zajednica preživljava na marginama diskriminacije i segregacije kako po vjerskoj, tako isto i još više po nacionalnoj osnovi.

Koje su prepreke susreta pravoslavaca i katolika na ovim prostorima i u svijetu, te kako ih prevladati?

To je jako kompleksno pitanje. Ukoliko bismo pokušali na njega odgovoriti, morali bismo imati puno i vremena i prostora. Naime, prepreke proizlaze iz doktrinarnih teoloških učenja, eklisioloških pitanja i sijaset istorijskih pitanja, koja nisu nimalo beznačajna, a koje su i vama dobro poznata. Potrebno je otvoriti i razviti širok i otvoren dijalog pravoslavno-rimokatoličkih teologa u Bosni i Hercegovini, ali i istoričara kako bi zajednički posložili sve naše zajedničke tačke, ali i razlike oko kojih se sporimo i razilazimo. Evo, mi smo spremni da budemo jedan od pokretača ovog otvorenog dijaloga. Moramo jednom za svagda „likvidirati“ govorkanja „u ćoškovima i tajnim odajama“.

Stječe se dojam da se o jedinstvu kršćana govori samo sredinom ovoga mjeseca kada se obilježava Molitvena osmina. Kakva je općenito suradnja Katoličke i Pravoslavne Crkve u BiH i koji su pozitivni primjeri te suradnje?

Možda je naša procjena pogrješna, ali mi odgovorno tvrdimo da „de facto“ i nema saradnje između rimokatolika i pravoslavnih. Ponavljamo, možda je naša procjena pogrješna. Voljeli bismo kad bi nas argumentirano razuvjerili oni koji imaju drugačije uvjerenje. Nije suradnja u kurtoaznim prijemima i posjetima, već u otvorenom i trajnom dijalogu, u konkretnim akcijama na terenu, u pomoći jednih drugima. Nažalost, više je onih koji ruše mostove od onih koji ih grade među nama.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. travanj 2018.

    Papa Francesco Video messaggio Giovani Cubani

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: