Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. studeni 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 42

Katolički tjednik br. 42

Sarajevo, 19. listopad 2017.

Katolički tjednik

Misionar u svakom domu

Uz nalog da slave svetu euharistiju – riječima: „Ovo činite meni na spomen“ (Lk 22,19) – Isus je apostolima, opraštajući se od njih, izričito zapovjedio i da se bave misionarskim radom, rekavši: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju…“ (Mk 16,15). Korijen tih, za Crkvu obvezujućih, smjernica jest ljubav koju Bog ima prema čovjeku jer „hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1 Tim 2,4). Zbog toga je navještaj Radosne vijesti, kako napomenu i papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan misija, u srcu kršćanske vjere. Drugim riječima, onaj tko se naziva kršćaninom, svoje „kršćanstvo“ dokazuje i time što svjedoči Radosnu vijest spasenja. Stoga ne čudi da su mnoge svete duše svim svojim bićem čeznule poći u daleke krajeve i ljudima koji nikad nisu čuli za Isusa Krista navijestiti evanđelje. U nemalo primjera se događalo da im ta želja nije ispunjena, ali su „osvojili nebo“ živeći svoje kršćansko poslanje u nekom drugom životnom i društvenom kontekstu. Zato je promišljanje o misijama i misionarima – uz sve zadaće molitvenoga i materijalnoga pomaganja njih – zapravo poticaj na obnovu vlastite vjere i odanosti Kristovoj Crkvi.

Drugi vatikanski sabor u dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve, premda u prvi plan stavlja misije „k narodima“ tj. Ad gentes – kako je i naziv ovoga dokumenta – ipak se ne ograničava samo na ovo polje, nego kaže: „Ova služba koju ima vršiti red biskupa, na čelu s Petrovim nasljednikom, uz molitvu i suradnju cijele Crkve, jest jedna i ista svagdje i u svim okolnostima, iako se uslijed različitih prilika ne vrši na isti način“ (AG 6). Njezina svrha „jest evangelizacija i zasađivanje Crkve u narodima i skupinama gdje se još nije ukorijenila“, ali „skupine u kojima se Crkva nalazi nerijetko se iz temelja mijenjaju uslijed raznih razloga, tako da mogu iskrsnuti posve nove prilike. Crkva mora tada rasuditi iziskuju li novi uvjeti opet njezinu misijsku djelatnost“ (isto). To je razlog da mnogi kažu kako je sazrjelo vrijeme ponovno evangelizirati, nekoć kršćansku, Europu.

Odatle je jasno kako ostaje trajno i uzvišeno poslanje propovijedanja Radosne vijesti „dalekim krajevima“, ali i obveza svjedočenja u osobnome domenu življenja. Ponajbolji primjer tomu jest karmelićanka Sv. Mala Terezija (1873. – 1897.), koja je uz velikog misionara Dalekog istoga, isusovca Sv. Franju Ksaverskog (1506. – 1552.), proglašena zaštitnicom misija, premda nikada nije nogom kročila dalje od svojih samostanskih zidina, a i umrla je veoma mlada – u dobi od 25 godina, proboravivši devet godina u karmelu. Iako je čeznula da evangelizira one koji nisu čuli za Krista, ipak je svojoj sestri pisala: „Naša misija, kao karmelićanki jest formirati evangelizatore koji će spašavati tisuće duša čije ćemo mi biti majke.“ Stoga je ona bila „logistička“ odnosno molitvena pozadina misionara kao što su, recimo, član Bijele braće o. Abbé Bellière kojega nikada nije upoznala ali je s njime razmijenila deset pisama ili o. Adolphe Roulland iz Društva stranih misija kojemu je također bila duhovna sestra i pratiteljica u misionarskom radu.

No, nama još bliži primjer jest Sv. Leopold Bogdan Mandić (1866. – 1942.) koji je kao dječak, odrastajući u Herceg Novom, iskusio sablazan razdijeljenosti kršćana Istoka i Zapada te je maštao kako će jednoga dana doći i biti misionar u svome rodnom kraju radeći na ponovnom uspostavljanju vidljivog jedinstva Crkve. Crtice iz njegove biografije svjedoče da je odmah nakon svećeničkog ređenja zamolio svoje redovničke poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se sav predao tome naumu. Međutim, nisu mu udovoljili, nego su ga konačno poslali u Padovu i namijenili mu ulogu ispovjednika u jednom sobičku. Nije zbog toga očajavao, nego je dao zavjet kako će svakoga čovjeka koji pristupi na ispovijed „primiti kao istočnog kršćanskog brata“, te će svaka ispovijed biti njegova žrtva za jedinstvo katolika i pravoslavaca.

Razvidno je, dakle, da nemaju svi ljudi dar misionarskoga zvanja, ali su svi krštenici dobili milost svjedočenja za Isusa Krista. To je Sv. Franjo Asiški izrazio riječima: „Propovijedajte uvijek pa ako treba i riječima!“ Promatrajući svijet oko sebe, osobito u Bosni i Hercegovini te u onim krajevima Hrvatske odakle mladi masovno odlaze, možemo shvatiti da ovaj poziv možda nikad nije bio aktualni. Jer svi parametri govore kako ne postoji nijedan razlog zašto netko ne bi otišao onamo gdje smatra da će njemu i njegovu potomstvu biti bolje… osim vjere koja učvršćuje nadu u bolje sutra i umnaža ljubav koju svaki (ili gotovo svaki) čovjek ima prema svojim roditeljima i svom rodnom kraju – što je dovoljno za pronalaženje snage podnijeti i žrtvu života na ovdašnjim prostorima. Stoga bi valjalo u svakom kršćanskom domu imati misionara... 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. studeni 2017.

    Il Papa: pensare alla morte come all’incontro con Dio

Sljedeca
 
Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: