Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

21. rujan 2017.

Intervju

Biskup Tomo Vukšić

Biskup Tomo Vukšić

Sarajevo, 19. rujan 2017.

Mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH i predsjednik Vijeća za medije BK BiH

Osim crne kronike, potrebna je rubrika dobrih vijesti

Ususret Svjetskom danu sredstava društvene komunikacije koji se na prostoru BiH obilježava treće nedjelje u rujnu, sugovornika smo našli u vojnom biskupu u BiH i predsjedniku Vijeća za medije Biskupske konferencije BiH mons. dr. Tomi Vukšiću.

Biskupa Tomu nije potrebno posebno predstavljati široj javnosti s obzirom da je on jedan od onih koji je već dugi niz godina prisutan u javnom prostoru u kojemu iznosi jasan katolički stav o mnogim temama, a poglavito onima koji se tiču crkvenoga prava, teologije i drugih pitanja crkvenoga života. Budući da se i sam bavio novinarstvom, a danas je između svojih brojnih dužnosti, predsjednik Vijeća za sredstva društvenih priopćavanja BK BiH, s njime smo razgovarali o značaju, slici i katoličkom pogledu na svijet medija masovne komunikacije.

Oče biskupe, Katolička Crkva ove godine po 51. put obilježava Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. Zašto je on zapravo važan i što se ovim Danom želi postići?

Svjetski dan društvenih komunikacija jedino je događanje Katoličke Crkve na svjetskoj razini, koje je predložio Drugi vatikanski sabor. Učinjeno je to 4. prosinca 1963., kada je objavljen saborski Dekret Inter mirifica o sredstvima društvenih komunikacija. Toga dana ga je potpisao papa Pavao VI., a u njemu se, glede dana medija, (br. 18) određuje: „Da bi se djelotvornije jačao mnogoliki apostolat Crkve u sredstvima društvenog saobraćanja, neka se u svim biskupijama svijeta po sudu biskupa svake godine slavi dan kada će se vjernici podučiti o svom dijelu zadatka u toj stvari. Neka se pozovu da mole za tu stvar i dadu prilog u tu svrhu, koji će se potrošiti da se uzdržavaju i promiču ustanove i pothvati koje je Crkva u toj stvari poduzela već prema potrebama čitavog kršćanskog svijeta.“

Prvi put je ovaj dan obilježen u nedjelju, 7. svibnja 1967., a prvu poruku za taj dan objavio je 1. svibnja iste godine tadašnji papa Pavao VI., što je postalo neprekinuta tradicija. Do sada je tako objavljena 51 ovakva poruka, a svaka je posvećena nekoj posebnoj temi, uvijek povezanoj s tematikom medija.

Gledano, dakle, iz crkvene perspektive, sredstva društvenoga priopćavanja shvaćena su kao vrlo korisna za posredovanje i navještaj Radosne vijesti, to jest, njih se koristi „da bi se djelotvornije ojačao mnogoliki apostolat Crkve“. Istu važnost mnogo puta su ponovili drugi crkveni dokumenti, među kojima neka bude spomenut samo Communio et progressio, pastoralna instrukcija Papinske komisije za društvene komunikacije iz 1981. godine, koja veli (br. 168): „Biskupi pojedinih biskupija trebaju se snažno brinuti za apostolat komunikacije, uz pomoć crkvenih savjetnika i laika. Neka, tamo gdje je moguće, bude ustanovljen biskupijski ured, ili barem međubiskupijski. Jedna od njegovih glavnih zadaća, osim obveze da u biskupiji priredi obilježavanje Svjetskoga dana, bit će priređivanje biskupijskoga pastoralnog plana i briga da ga se primjenjuje sve do župne razine.“

Na institucionalnoj razini također je postojao razvitak, jer spomenuta Papinska komisija ima svoju pretpovijest, koja je započela 1948. godine. Tada je bila osnovana Papinska komisija za kinematografiju. A kad su započele priprave za Drugi vatikanski sabor, osnovano je 1960. godine pripravno Tajništvo za područje medija, koje je imalo veliku ulogu u procesu izrade saborskoga dokumenta o sredstvima društvene komunikacije Inter mirifica. Nekako istovremeno, ona već postojeća Komisija je 1964. godine, zbog sve većih potreba i izazova, prerasla u Papinsku komisiju za društvene komunikacije, a 1989. godine, u procesu obnove i prilagođavanja Rimske kurije, komisija je prerasla u Papinsko vijeće za društvene komunikacije te i danas djeluje pod tim nazivom.

Pogledamo li u povijest vidjet ćemo da je crkveno učiteljstvo (pape i biskupi) uvijek imalo izniman odnos prema svijetu medija. No, što je s „bazom“ tj. sa svećenstvom? Nerijetko se stječe dojam da „bježe“ od novinara i medija...

Svaki medijski djelatnik nalazi se stalno u situaciji da je izložen prosudbama javnosti pa i kritici, bilo zbog osobnih stavova koje iznosi, bilo zbog toga što prenosi neke poruke. To ponekad nije lako i postoje osobe koje takvu izloženost teško podnose. Mislim da to jednako vrijedi također za crkvene osobe. Njihovu možebitnu rezerviranost može se tako objasniti, iako ju ne treba opravdavati. Dapače, ako ima takvih, treba im pomoći i ohrabriti ih u procesu i na putu izlaska na modernu pozornicu. To je i poslanje koje proizlazi iz obveze, da se koriste sva prikladna sredstva za navještaj Radosne vijesti da je Isus spasitelj.

Katolička Crkva u BiH može se pohvaliti mnoštvom različitih publikacija – od znanstvene periodike do tjednih novina. Ipak, je li to dovoljno za ustvrditi kako je na adekvatan način danas prisutna u javnosti i kreiranju javnoga mnijenja?

Kolikogod da se učinilo, i kolikogod sve bilo učinjeno na najbolji mogući način, nikada nije, a da ne bi trebalo više i nikada nije, a da ne bi moglo biti još bolje. Pripadam među one koji smatraju, s obzirom na okolnosti te sredstva i osoblje na raspolaganju, da je katolička medijska prisutnost i zapaženost često na višoj razini negoli bi se možda moglo očekivati. To je prije svega zbog zalaganja vas koji ste izravni protagonisti toga posla. I zato vam svima velika hvala. I, u skladu s prethodno rečenim, podržavam želju da sve bude: "Citius, altius, fortius!" To jest: "Brže, više, jače!"

Osim u medijima čiji je vlasnik (i izdavač) Crkva, očito je nužno sudjelovati s kršćanskom porukom i u svjetovnim sredstvima društvenih priopćavanja. Koji su, prema Vašem mišljenju, kriteriji da bi se nekoga moglo nazvati katoličkim novinarom?

Posvema se slažem s mišljenjem, da je potrebno sudjelovati s kršćanskom porukom i u svjetovnim sredstvima društvenoga priopćavanja. To je jedini razlog zašto ponekada i moje tekstove možete vidjeti u glasilima koja nisu crkvena. Rado to činim i pozivam i druge da jednako čine. To je naša obveza.

Katolički novinar je, slično kao i bilo koji drugi javni djelatnik, onaj koji u svojim nastupima, djelovanju, pisanjima, stavovima, promicanju vrednota, moralnih načela, čovjekova dostojanstva i njegovih prava zastupa i iznosi katolička načela i nauk Crkve, koji je sam uvjereni katolički vjernik te iz tog uvjerenja izrasta njegovo poslanje svjedoka Isusove Radosne vijesti. I nikako nije odlučujuće radi li on u redakciji, čiji je vlasnik neka crkvena ustanova, ili u području koje nazivamo svjetovni mediji. Kriterij je sadržaj kojega novinar nudi, posreduje i prenosi.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. rujan 2017.

    Papa: non abbiate paura di sognare e coltivate lo stupore

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: