Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

26. rujan 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 37

Katolički tjednik br. 37

Sarajevo, 13. rujan 2017.

Katolički tjednik

Vjera i malo sjemenište

Jedan od pokazatelja vitalnosti neke kršćanske zajednice jest broj duhovnih zvanja. U tom smislu, mnogi na Zapadu već odavno misle kako svećenici „padaju s neba“ – jer je očito da se u njihovu društvu ne rađaju. No, Katolička Crkva na našem podneblju uistinu se kroz cijelu svoju povijest mogla pohvaliti da na tom polju nije siromašna. Dapače. Čak je i u vremenu vladavine komunizma u bivšoj Jugoslaviji, koji je za cilj, između ostaloga, imao „zatiranje vjere“, bilo dovoljno sjemeništaraca i bogoslova. Uz to, posljednji rat je potvrdio da je „krv kršćana – sjeme kršćanstva“ te su svećenička i redovnička zvanja doslovce na mnogim mjestima „proklijala kao gljive poslije kiše“. Primjerice, neposredno poslije rata (1996.), u prvi razred Nadbiskupskog sjemeništa Vicko Zmajević u Zadru bilo je upisano 37 sjemeništaraca... I velik broj svećeničkih kandidata u srednjoškolskom uzrastu bio je slučaj sve do koju godinu unazad. Međutim, nova školska 2017./'18. godina pokazala je potpuno drugačiju sliku i, rekli bismo, dramatične statistike u Bosni.

U Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku ukupno ima 11 sjemeništaraca, što je brojka „nezabilježena“ u povijesti. Također, u Franjevačkom sjemeništu u Visokom sjemeništaraca je „nikad manje“ – ukupno osam i tri postulanta. Usporedbe radi valja podsjetiti kako je ne tako davno, stanje izgledalo potpuno drugačije. Naime, u Travničkom sjemeništu školske 2007./'08. godine (prije samo 10 godina!) bilo je upisano 43 sjemeništarca (I.r. 13, II.r. 11; III.r. 12; IV.r. 7); godine 2013./'14. bilo ih je 45; a 2013./'14 zabilježeno je 42. Osjetan pad bilježi se 2015./'16. kada ih je ukupno bilo 29 (I.r. 5, II.r. 6; III.r. 8; IV.r. 10). Slična statistika je i u Franjevačkom sjemeništu u Visokom. Primjerice, predratne 1991. bilo je 121 sjemeništarac, a od toga njih 59 u prvom razredu; prije deset godina – 2007./'08. bilo ih je 72; potom 2010./'11. sjemenište je nastanjivalo 43 sjemeništaraca i 5 postulanata, a 2013. zabilježeno je 39 i od tada je konstantan pad...

Razloge za ovakvo stanje, ponajprije valja tražiti u činjenici smanjenja broja katolika u Bosni i Hercegovini, koja kaže da ih je na kraju 2016. bilo manje nego prije stotinu godina. Pri tome treba istaknuti da je, recimo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, odnos broja krštenih i umrlih -1 928. A dodamo li tomu podatak kako je primjetan stalni odlazak katoličkog pučanstva (kao i ljudi ostalih vjeroispovijesti) iz BiH u zemlje Zapada, onda je jasno da ne može biti ni velik broj mladića koji će se odlučiti poći u malo sjemenište. Dakako, ovomu primijetiti pošast sekularizma koja je – sada je očito – poput cunamija zapljusnula i ovdašnje krajeve te donijela sav moralni nered u srca mladih (a i starijih) koji su odrastali u tradicionalno vjerničkim obiteljima.

Simptomatičan je slučaj mladića koji se u lipnju prijavio u sjemenište, a potom u rujnu rekao kako on to ne može, jer su ga njegovi vršnjaci već počeli zbog toga zadirkivati i rugati mu se. I premda to nije ništa novo – jer su, recimo, sjemeništarcima u hrvatskom Zadru poslije rata na sportskim terenima dovikivali: „Popovi – lopovi!“ – ipak, je razvidno da izostaje podrška bliže rodbine i prijatelja. A takvo što izrodilo se iz mentalne utrobe starijih, poput gospođe koja na svadbenoj svečanosti kaže svećeniku, koji je ustao da započne zajedničku molitvu na večeri: „Pa nećeš valjda sad molitvom prekidati i kvariti ovako fino raspoloženje?“ No, ista će gospođa dati primjedbu kako je „lako svećenicima“ jer imaju novaca i uživaju u blagostanju… a jamačno bi bila u stanju svojega sina preklinjati i proklinjati te učiniti sve što može da ga odvrati ako bi rekao kako želi biti svećenik. Očito je, dakle, da se neka „trulež“ uvukla i u ovdašnje društvo.

Osim toga, nije malo onih koji su skloni kazati kako je malo sjemenište izgubilo svoju vrijednost i ulogu te ga kao takvoga treba ukinuti, a naglasak staviti na veliko sjemenište tj. bogosloviju. S obzirom na broj sjemenišnih pitomaca jasno je kako će se i ove primjedbe morati dobrano promisliti… No, više je nego jasno kako je ova tema u prvom redu pitanje vjere. Stoga se još jedanput pokazuje nužnost svekolike duhovne obnove koja je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji usko vezana uz temu realiziranja prve Sinode. Odatle je očita nasušna potreba pravljenja „dobre slike“ stanja kako bi se moglo pristupiti kreiranju cjelovite strategije. Nju pak nije moguće uraditi bez zdušnoga sudjelovanja svih svećenika i savjesnih vjernika laika; bez svijesti kako svatko treba dati svoj udio, a ne da samo traži „rješenja iz Ordinarijata“; i također bez jasnoga stava iz Ordinarijata kako je ovo tema i proces čija je praktična važnost (ne sporeći hijerarhiju duhovnoga) na istoj ravni kao slavljenje sakramenata – jer može doći vrijeme kada ih neće imati tko, ni s kime, ni komu slaviti.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

 
Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. rujan 2017.

    Papa: la corruzione ha una natura contagiosa e parassitaria

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: