Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

26. rujan 2017.

Pod povećalom

Češke Budejovice (Budweis), 10. rujan 2017.

Proglas sa susreta pastoralnih teologa u Češkoj

Na jugu Češke u gradu Češke Budejovice (njemački Budweis), od 3. do 6. rujna 2017. održan je susret pastoralnih teologa i teologinja s kojeg je upućeno Priopćenje odnosno zajednički Proglas pod naslovom: Osobe u bijegu. Neočekivani izvor nade i smisla. Na susretu je, između ostalih, sudjelovao i profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. dr. sc. Šimo Maršić. Spomenuto Priopćenje odnosno Proglas donosimo u cijelosti:
 
Osobe u bijegu. Neočekivani izvor nade i smisla
 
Od 3. do 6. 9. 2017. pastoralni teolozi i teologinje iz istočnih i srednjoeuropskih zemalja (Bosna i Hercegovina, Gruzija, Hrvatska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Češka, Ukrajina, Mađarska) i iz „zapadnih“ zemalja (Njemačka, Austrija) raspravljali su o dolasku ljudi u Europu koji dolaze iz ratom zahvaćenih područja te traže zaštitu.
 
Simpozij su financijski podržali Renovabis i Energie Steiermark
 
Cilj je bio razmijeniti iskustva pastoralnog djelovanja mjesnih Crkava, te poticati jedni druge u davanju prijedloga za daljnji razvoj praktično-teološkog migracijskog pastorala: prijedlozi su upućeni crkvenim vodstvima koji imaju odgovornost za migrante i migracijsku politiku u dotičnim zemljama, župama, redovničkim zajednicama i svima koji se suočavaju sa izazovima migracije.
 
Ankete
 
Polazna točka za ova razmišljanja sačinjavaju ankete. Na temelju anketa iz Slovačke (Josef Žuffa), Češke (Michal Opatrny) i Austrije (Paul M. Zulehner) postaje jasno da i osobe bliske Crkvi imaju razne osjećaje prema izbjeglicama: poput odbijanja, sumnje i dobrodošlice. Usporedbom ovih istraživanja dolazi do izražaja da postoji značajna razlika u „istočnim“ i „zapadnim“ zemljama.
Činjenica koja se u diskusijama često previđa jest da veliki broj izbjeglica dolazi iz Ukrajine, prvenstveno iz ekonomskih, pa onda iz ratnih, a u budućnosti možda i iz ekoloških razloga. Osim toga, u posljednjim godinama stotine tisuća ljudi iz Istočne Europe došlo je na „Zapad“, prije svega mladih.
Postoje razlike u odnosu prema izbjeglicama kod stanovništva. Osjećaj odbijanja, tj. odbojnosti je među članovima Crkava na Istoku osjetno jači nego na Zapadu.
Andras Mate-Toth pokušao je ovu razliku objasniti uzimajući u obzir teoriju Judith Butler ustanovivši da zemlje Istočne Europe imaju jednu drugu „ranjenu povijest“ koja potiče ksenofobiju i na čijem iscjeljenju bi se trebalo raditi. Zapadna Europa bi trebala pripomoći u iscjeljivanju ovih rana, prije svega respektom prema tim ranama iz povijesti. U objašnjavanju razlike spominje se na Istoku fenomen jakog „autoritarizma“ kao i spremnost nesigurnog stanovništva na podčinjenost. Desetljeća sovjetske vladavine stvorile su u kulturi tip „homo sovieticus“, za kojeg su slobodarska kretanja europske demokracije, europeizacija i globalizacija veliko opterećenje.
S povijesnim ranama i autoritarizmom su povezani razni strahovi (biografski, socijalni, kulturni, kao i strah da se bude zapostavljen). Čim se više strahova nalazi u osobi i kulturi, tim više takvi ljudi odbijaju osobe koje traže zaštitu. Strahovi desolidariziraju, također u izbjegličkoj politici. Stoga je jako zabrinjavajuće da neki političari šire strahove umjesto da se na mudar način bave migracijskom politikom. Zadaća pastorala Crkve je sve činiti da se strahovi smanje. Tu spada i hrabrost crkvenog vodstva u pridobivanju vlastitih vlada koje bi trebala poticati politiku povjerenja, a ne politiku straha.
 
Islam u Europi
 
Na simpoziju je bilo posvećena pažnja predavanju: „Muslimanske izbjeglice – obogaćenje ili prijetnja“ i strahu od islama. O ovoj temi izvijestili su stručnjaci Martin Klapetek i Agata Nalborczyk. Strah od islamizacije jedan je od argumenata mnogih vlada a onda i crkvenih vodstava da se ne uzimaju migranti, i ako, onda (po anketama iz Slovačke i Češke) samo kršćane, npr. iz Sirije. Predrasude da islam sada prvi put dolazi u Europu i da želi tu preuzeti vlast uklonjene su brojnim povijesnim i aktualnim činjenicama. Tako islam nije novi fenomen u Europi koji se je pojavio s imigracijom (gastarbeiterima)  u Zapadnoj Europi u drugoj polovici 20-og stoljeća. Mnogi ljudi misle da je ideja muslimana bila da dođu u 20-om stoljeću u Europu, da su svi muslimani religiozni, govore „jednim glasom“ te da sačinjavaju homogenu religioznu zajednicu. Zapravo su muslimani u Europi živjeli prije 20-og stoljeća, kao npr. poljsko-litvanski Tatari prije 620 godina na području Poljske, Litve i Bjelorusije.
Najveći broj muslimana u današnjoj Zapadnoj Europi potomci su radnika (gastarbeitera), koje su si uzele europske države. Muslimani sačinjavaju 4-5% europskog stanovništva, među njima autohtoni muslimani tvore još uvijek većinu. Među muslimanima se zapaža velika različitost i to etnička (Turci, Bošnjaci, Albanci, Pakistanci, Arapi, Pomaki, Romi, Tatari, Kurdi itd.) kao i vjerska (Suniti, Šiiti, Aleviti, Ahmadiyyiitd.). Sve više ima tzv. „kulturnih muslimana“, budući da u njihovom životu vjera ne igra nikakvu ulogu (ne pripadaju nikakvoj religioznoj organizaciji, ne vjeruju, ne mole, ne poste i ne idu u džamiju).
Za mnoge u Europi ophođenje s ovom različitosti jako je zahtjevno i neobično.
 
Biblijsko-teološka utemeljenost
 
Jako zapaženo predavanje je imala Regina Polak, u teologiji migracije međunarodno priznata stručnjakinja. U predavanju pod naslovom: „Migracija- povratak Bogu i njegovom socijalnom uređenju“ naglasila je da je etički monoteizam dobrim dijelom nastao sučeljavanjem s fenomenima bijega i migracije u kojima se vidio smisao i nada. Mnogi biblijski tekstovi Starog Zavjeta uče kako je prokletstvo migracije postalo blagoslovom: jako važna bila je uska povezanost vjere s odgovornošću za jedno pravedno društvo. Ovom tematikom bave se i mnogi autori Novog Zavjeta želeći dati smisao katastrofalnim iskustvima svoga vremena.
Oni upućuju na ova migracijska iskustava s ciljem da se prevladaju izazovi današnjice.
Kao nekad biblijski autori, tako danas stoji Europa pred zadaćom otkriti u fenomenima izbjeglištva i migracije neočekivani izvor nade i smisla. To je vjerska, etička i politička zadaća. Kao ekonomsko-politički moćni blok (Zapadna-) Europa ne stoji na strani migranata, već prije na strani „Egipta i Babilona“. Ako Europa zajedno sa migrantima postane svjesna nutarnjeg jedinstva čovječanstva s Bogom te prihvati globalnu pravednost i solidarnost, onda migracija može biti dobitak za sve.
 
Službena crkvena stajališta i primjeri iz prakse
 
Maciej Ostrowski posebno se posvetio službenim crkvenim stajalištima na temu izbjeglištva i migracije. Kod toga usredotočio se na baš ne previše poznati dokument Svete Stolice: „U izbjeglicama i nasilno protjeranima prihvatiti Krista (2013)“. Na početku promišljao je o pojmu izbjeglice, a onda se detaljno posvetio teološkim temeljima ovog izazova. Kao razloge, zašto su kršćani obvezni brinuti se o izbjeglicama, Ostrowski spominje biblijsku zapovijed o prihvaćanju izbjeglica, dostojanstvo svake ljudske osobe, jedinstvo ljudske obitelji, nasljedovanje Božje ljubavi prema ljudima, i kao najvažniji argument: spoznaju o prihvaćanju Krista u izbjeglicama.
Michaela C. Hastetter posvetila se pastoralu krštenja u vremenima migracije, a Dariusz Lipiec migrantima u župnim zajednicama.
Radionice su bila mjesta izmjenjivanja iskustava i produbljenja.
 
Zaključak/Proglas
1. Pastoralni teolozi i teologinje žele da crkvena vodstva prihvate migraciju kao od Boga dani „znak vremena“. Na taj način ljudi koji traže zaštitu postaju za nas bogatstvo, potiču našu ljudskost i jačaju zajedništvo u župnim zajednicama i redovima. Mi ih ne smijemo promatrati samo kao prijetnju našeg blagostanja i naše sigurnosti, nego također i kao obogaćenje naše kulture i vjere. K tome crkvena vodstva trebaju poticati vlade svojih zemalja da potiču svoje stanovništvo u zalaganju za ljudskost. Kod toga trebaju upotrebljavati za kršćanski nadahnuta stajališta sekularni jezik, dakle jezik ljudskih prava i jedinstva, jezik jednog svijeta i jednog čovječanstva na njemu, te jezik rastuće pravednosti i sigurnog mira. Dodatna zadaća Crkve bi isto trebala biti gradnji mostova između suprotstavljenih strana, njihovo poticanje na razgovor kao i borba protiv etiketiranja.
 
2. Ohrabruju se kršćani i kršćanke da traže susret licem u lice s ljudima koji traže zaštitu, među njima i s muslimanima i muslimankama. Takvi susreti posjeduju snagu da razbiju predrasude o strancima, izbjeglicama i islamu kao i da u osobama koje traže zaštitu prije svega spoznaju ljude koji ne samo da imaju pravo na azil, nego preko kojih se može spoznati Uskrsli Gospodin koji nam na spasonosni način dolazi u susret.
 
3. Pošto strahovi desolidariziraju, a bez solidarnosti nema pravednog svijeta i svjetskog mira, pastoralni teolozi i teologinje traže od svih odgovornih u medijima i politici da ne raspiruju strah već da sudjeluju u europskoj i internacionalnoj politici otklanjanja uzroka izbjeglištva. Tko širi strah, možda će dobiti izbore, ali će prokockati šansu za pravednu i mirnu budućnost. Dušobrižništvo u mjesnim Crkvama, a također i pastoralna teologija kao znanost trebaju se u budućnosti još više posvetiti uzrocima straha, njihovom iscjeljenju i time povezanim razvojem povjerenja i pouzdanja.
 
foto
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. rujan 2017.

    Papa: la corruzione ha una natura contagiosa e parassitaria

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: