Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

26. rujan 2017.

Intervju

Hrvoje Vranješ

Hrvoje Vranješ

Sarajevo, 26. srpanj 2017.

Hrvoje Vranješ, djelatnik Caritasa BiH

Patnja uzrokovana trgovinom ljudima traje čitavoga života

Prema odredbi Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, 30. srpnja obilježava se Svjetskim danom borbe protiv trgovanja ljudima. Toga nadnevka posebno se želi podići svijest javnosti o jednoj od najgorih pošasti današnjice. Na tu smo temu sugovornika pronašli u dipl. teol. Hrvoju Vranješu, djelatniku Caritasa Bosne i Hercegovine koji se na poseban način bavi upravo ovim problemom.

Naš sugovornik rođen je 1986. u Rostovu nadomak Novog Travnika. Nakon osnovne škole završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom te teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Kao član redakcije mjesečnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene – Svjetlo riječi, djelovao je od 2011. do 2015. Od 2015. do danas voditelj je Caritasova programa za suzbijanje trgovine ljudima.

Poštovani gospodine Vranješ, budući da je povod ovomu razgovoru Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima, možete li nam reći što bi konkretno značio i obuhvaćao ovaj problem?

Trgovina ljudima, koju papa Franjo naziva otvorenom ranom na tijelu modernog društva i zločinom protiv čovječnosti, globalni je fenomen, što znači da se događa u svim zemljama na cijelome svijetu pa tako, nažalost i kod nas. Fenomen je, također, vrlo kompleksan jer obuhvaća različite metode eksploatiranja ljudskih bića, a tu su i drugi čimbenici zbog kojih je definirati trgovinu ljudima vrlo teško, a sama definicija može djelovati zbunjujuće. Prema Protokolu za sprječavanja, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima Ujedinjenih naroda iz 2000., potpisanog u Palermu, trgovina ljudima konkretno znači: regrutiranje, prijevoz, transfer, skrivanje ili prijem osoba prijetnjom ili uporabom sile, prijevarom, otmicom, obmanom, zlouporabom položaja ili ugroženosti, ili davanjem i primanjem novca ili podmićivanjem u svrhu pristanka i stjecanja kontrole nad drugom osobom u svrhu eksploatiranja. Eksploatiranje uključuje korištenje prostitucije ili drugih oblika seksualnoga eksploatiranja, prinudni rad ili službu, ropstvo ili praksu koja je slična ropstvu, kao i prodaju tjelesnih organa. Poseban slučaj su, naravno, djeca. Protokol je potpisala i naša zemlja koji od Bosne i Hercegovine, između ostaloga, zahtijeva da se trgovina ljudima proglasi kaznenim djelom, da se pruži potpora i zaštita žrtvama u zemljama podrijetla, tranzita i destinacije.

Što je u pozadini ove pošasti, kako ona zapravo nastaje?

Kao i druge brojne bolesti društva, trgovina ljudima je višeznačan, višedimenzionalan fenomen, koji ima brojne uzroke koji se međusobno prožimaju. Neki uzroci trgovine ljudima tipični su za zemlje ili regije porijekla žrtava trgovine ljudima, zatim uzroci tipični za zemlje ili regije destinacije kamo se žrtve trguju, te uzroci koji su univerzalnog karaktera, i u zemljama porijekla i zemljama destinacije, ili zemljama preko kojih se žrtvama trguje (zemlje tranzita). Tipični uzroci trgovine ljudima u zemljama porijekla su pretjerano siromaštvo, politička, socijalna i ekonomska nesigurnost, nepostojanje prilika za ljudski razvoj, situacija oružanog sukoba i opresije, obiteljsko nasilje i rastakanje strukture obitelji, rodna diskriminacija i nizak status žene u različitim kulturama, nedostatak pristupa obrazovanju i informacijama. Kada je riječ o tipičnim uzrocima trgovine ljudima u zemljama destinacije važno je spomenuti: porast potražnje za jeftinom radnom snagom (u građevini, poljoprivredi i industrijskom sektoru, u domaćinstvu), porast potražnje za seksualnim radnicima u visoko unosnoj i globalizirajućoj seksualnoj industriji. Ne treba zaboraviti ni urušavanje moralnih normi i vrijednosti te društvo vođeno ciničnim konzumerističkim duhom u kojemu se zloupotreba ljudi lako prašta ili se nerijetko prihvaća kao „činjenica života“ koja je nedovoljno izazvana od strane državnih autoriteta, javnog mišljenja, obrazovnog sustava i Crkve. Od uzroka trgovine ljudima univerzalnoga karaktera posebnu pozornost treba usmjeriti na globalne ekonomske politike koje potiču isključenje marginalnih skupina, zatim napuštanje socijalne zaštite od strane država i nacionalnih politika, i na kraju, široko rasprostranjenu korupciju.

Trgovina ljudima treći je najunosniji posao na svijetu, odmah nakon trgovine drogom i oružjem. Dakle, iza ove teške povrede ljudskih prava, ljudskog dostojanstva, stoji profit. Trgovci ljudima svoje žrtve koriste isključivo u svrhu osobne dobiti, bilo zarade velike sume novca ili radi besplatnih usluga ili rada.

Koliko je na tlu Bosne i Hercegovine zastupljen ovaj vid kriminaliteta i je li javnost dovoljno upoznata s tim?

Službeno je trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini prvi put priznata 1999. od kada se vode službene statistike o broju identificiranih žrtava trgovine ljudima. Nažalost, svaka statistika o broju žrtava trgovine ljudima nepouzdana je, odnosno, broj stvarnih žrtava uvijek je daleko veći, čak i do šest ili sedam puta veći. Prema službenim podacima Ureda državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima Ministarstva sigurnosti BiH, do 2004. Bosna i Hercegovina prvenstveno je bila zemlja tranzita i krajnjeg odredišta za žrtve trgovine ljudima koje su bile trgovane iz zemalja Istočne Europe i seksualno eksploatirane u BiH. Od 2004. sve je veći broj žrtava iz Bosne i Hercegovine, prvenstveno žena i djevojčica, ali također i muškaraca i dječaka, koji su regrutirani u svrhu seksualne i radne eksploatacije i trgovani u zemljama zapadne Europe i drugim zemljama iz regije. Trgovina ljudima u BiH, unatoč radu brojnih vladinih i nevladinih tijela i organizacija nije iskorijenjena, nego je samo mijenjala metode izvršenja. To je danas jedna vrlo prikrivena aktivnost. Seksualna eksploatacija se odvija u motelima, privatnim kućama i apartmanima, žrtve se odvode u inozemstvo u te svrhe, ili su prisiljene na rad ili neke druge oblike eksploatacije. U novije vrijeme snažno je prisutna radna eksploatacija muškaraca iz Bosne i Hercegovine na gradilištima u inozemstvu. Najvidljiviji problem trgovine ljudima u našoj zemlji jest prisilno dječje prosjačenje, što je relativno nedavno prepoznato kao jedan od oblika trgovine ljudima. Kada je riječ o nivou javne osviještenosti o problemu trgovine ljudima u našoj zemlji, treba kazati da on nažalost nije zadovoljavajući niti ikada može biti jer je trgovina ljudima naprosto takav fenomen koji se prilagođava novim uvjetima i novim tehnologijama, a trgovci ljudima i kriminalne skupine uspješnije su u svome poslu od nas koji se borimo protiv trgovine ljudima. S druge strane, nismo se ni kao društvo naučili suočavati s teškim pitanjima niti ih pravilno oslovljavati. Gubitak kontrole nad vlastitim životom koji se događa u procesu trgovine ljudima nezamisliva je situacija što je samo dodatni razlog za uključivanje šire društvene zajednice u rješavanje ovog problema.

Kakve su sudske kazne za one koji bivaju optuženi za trgovanje ljudima i mislite li da su adekvatne?

Bosna i Hercegovina se suočava s nizom kompleksnih izazova kada je riječ o borbi protiv trgovine ljudima, a sudsko gonjenje počinitelja, odnosno trgovaca ljudima samo je jedan od njih. Tako nemamo usklađen pravni okvir na svim razinama vlasti; unutrašnja institucionalna suradnja nije zadovoljavajuća; prepoznavanje, identifikacija i zaštita žrtava je neodgovarajuća; financijski resursi za borbu protiv trgovine ljudima su nedovoljni i nužno je unaprjeđenje regionalne suradnje. Ukratko, da se vratim na Vaše pitanje, kazne naravno nisu adekvatne jer ne odgovaraju zločinu zbog kojeg se izriču. I dalje je trgovcima ljudima rizik premalen, a dobit ogromna.

Statistika pokazuje da od ukupnog broja trgovine ljudima u svijetu skoro 80% otpada na žene i djecu. Kakva je najčešće njihova sudbina kada završe u ovome „krugu pakla“?

Žene i djeca spadaju u posebno ranjivu skupinu kada je riječ o trgovini ljudima. Žene žrtve trgovine ljudima trpe neke od najgorih i najperverznijih zloupotreba njihova psihičkog integriteta i ljudskog dostojanstva, osobito u slučaju seksualnog iskorištavanja. Tijekom procesa trgovanja i iskorištavanja ženama često se sustavno i nasilno prijeti, zloupotrebljava ih se, zlostavlja i siluje, drži u zatočeništvu i prisiljava na prostituciju. Seksualno iskorištavanje i prisilna prostitucija među glavnim su razlozima zbog kojih se trguje ženama. Međutim, treba istaknuti da su žene žrtve trgovine ljudima iz brojnih drugih razloga, kao što su: eksploatiranje i prisilni rad u industriji (tekstilna industrija ili drugi manualni sektori), prisilni rad u kućnom ropstvu, u poljoprivredi, zatim ugovoreni brakovi, prisilno prosjačenje, odstranjivanje organa, ilegalna trgovina narkoticima i drogom (transport droge). Nakon što su bile žrtve trgovine ljudima žene su u velikom broju slučajeva kriminalizirane i kažnjene, stigmatizirane te im je zapriječen pristup pravnoj, medicinskoj i socijalnoj pomoći, kao i procesu reintegracije. Iz tih razloga, prilika da se reintegriraju u društvo i stvore normalan obiteljski život te za socijalni i ekonomski rad, praktično je svedena na nulu. Socijalni i ekonomski status žene u mnogim zemljama čine ih ranjivima na lažna obećanja i laku eksploataciju. U mnogim slučajevima žene napuštaju svoju zemlju u nadi da će pronaći bolje plaćen posao kako bi se mogle brinuti o sebi, ali i da bi financijski poduprle svoje obitelji. Žene u ovim slučajevima postaju roba i žive životom sličnim ropskom. Žrtva trgovine ljudima prolazi kroz teške psihičke, mentalne, emocionalne i socijalne patnje, ali ne samo ona, nego i njezina obitelj. Patnja uzrokovana trgovinom ljudima traje čitavoga života.

Posljedice trgovine djecom za mlade živote također su poražavajuće. Budući da su djeca podređena odlukama koje za njih donose odrasli nerijetko se u siromašnim zemljama događa da roditelji „izdaju“ ili „prodaju“ svoju djecu. Djeca u ratom pogođenim i raseljenim zemljama često i vrlo lako postaju žrtve trgovine ljudima, a isto se događa djeci siročadi, na područjima pogođenim prirodnim ili drugim katastrofama. Još uvijek nemamo pouzdanih podataka koliki je broj djece žrtava trgovine ljudima za vrijeme aktualne migrantske krize.

Što u borbi protiv trgovine ljudima može učiniti Crkva?

Crkva može i treba učiniti mnogo u borbi protiv trgovine ljudima. Papa Franjo često govori o trgovini ljudima i traži zauzetost svih vjernika u borbi protiv, kako on to kaže, modernog ropstva. Posebno je važna uloga Crkve u edukaciji, širenju znanja, ali i brizi za ranjive skupine koje su najčešće žrtve trgovine ljudima. To podrazumijeva osjetljivost na tešku socijalno ekonomsku situaciju, brigu za siromašne, podršku obiteljima, mladima prije svega, i to na prvom mjestu kroz zauzimanje za pravednije društvo, slobodno od korupcije i svih njezinih pogubnih posljedica. 


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    25. rujan 2017.

    Papa: il cristiano aspetta e riconosce la consolazione di Dio

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: