Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

23. studeni 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 29

Katolički tjednik br. 29

Sarajevo, 19. srpanj 2017.

Katolički tjednik

Ima u BiH još posla za Iliju

Kad sunce užeže iz neba i iz zemlje te iznenada zagrmi i „složi“ pljusak, nerijetko praćen gradom i olujnim nevremenom, pogled na kalendar kaže da se tada sveti Ilija „u svojim vatrenim kolima“, za svoj blagdan, „voza svodom nebeskim“. Valjda ga zbog te zastrašujuće tutnjave, što iz straha, a što iz poštovanja, u Bosni i Hercegovini rado spominju ne samo katolici nego i pravoslavci i muslimani. Povjesničari će kazati kako je Sveta Stolica, prije 265 godina, na molbu biskupa fra Pavla Dragićevića (1694. – 1773.) 26. kolovoza 1752. odobrila da se ovoga starozavjetnoga proroka može slaviti kao zaštitnika Bosanskog kraljevstva. Premda će ostati anegdota kako je tadašnji papa Benedikt XIV. prigodom odobrenja rekao: „Barbarski narod – barbarski svetac“, prije će biti da je izbor ovog patrona uvjetovan Ilijinom propovjedničkom žestinom i nepokolebljivošću. Upravo to je katolicima bilo potrebno tijekom cijele povijesti: kako nekoć u borbi protiv bogumilskoga krivovjerja, tako i danas u zavođenjima raznoraznih samozvanih proroka. 

U tom kontekstu dobro se prisjetiti kako je Ilija Tišbijac, „iz Tišbe Gileadske“ (usp. 1 Kr 17,1) djelovao u IX. stoljeću prije Krista – kada se Izraelsko kraljevstvo već bilo podijelilo na Sjeverno i Južno – u vrijeme kraljeva Ahaba i Ahazje. S obzirom da je kraljica Izebela raširila štovanje božanstva Baala, koje se već na zalasku Salomonova kraljevanja bilo snažno ukorijenilo među Izraelcima, Ilija je, kako veli, ostao „jedini kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset“ (1 Kr 18,22). Onda je nakon poznate scene žrtvovanja na gori Karmelu, u kojemu je Tišbijac pokazao Jahvinu božansku moć i svoju pravovjernost, na njegovo propovijedanje narod pobio ove lažne proroke. Odatle se Iliju smatra paradigmom proroka te ga u tom smislu spominje i Novi zavjet (usp. Mk 9,4).

Jasno je stoga što je katoličkom narodu u Bosni već na prvu „sjeo“ ovaj svetac, kao i još jedan, u ovom slučaju srednjovjekovni, propovjednik Sv. Anto Padovanski. Očito da je ovdašnjem puku, usred raznoraznih previranja, laži i prijevara kojima je stalno obasipan, oduvijek trebala jasnoća nauka i čvrstina vodstva. To se i danas itekako prepoznaje na osobit način u području političkoga, ali i općedruštvenoga života. Kojekakvi internetski portalčići i samozvani dušobrižnici boljševičke mentalne pozadine, prosipaju svoju pamet zavodeći narod, a sve pod parolom „oslobođenja“ od nečega. Mnogi lažni proroci neprestano dolaze „u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi“ (Mt 17,15) koje odaju njihovi plodovi sebičnosti. Stoga se nerijetko dogodi da u javnosti kao „proročki glas“ izroni logika Jude Iškariotskoga uokvirena riječima: „Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?“ (Iv 12,5).

Upravo nešto takvo razvidno je na primjeru „brige“ zašto su se u Bosanskoj Posavini nakon rata iz ruševina podizale velebne crkve dok ljudi nisu imali čime platiti obnovu svojih obiteljskih domova. Premda narod veli kako „budala i krivih drva neće nikada nestati“ te je takvima besmisleno uopće išta objašnjavati, ipak je uvijek nužno prokazati njihov „lažljivi i zavodnički glas“. Istina, koja ih kao Ilijina propovijed kosi, jest da su sve ove crkve ponovno izgrađene iz ljubavi i inata hrvatskog čovjeka, a sada su na ponos i onima koji jesu, a i onima koji, nažalost, iz kojekakvih razloga, nisu ponovno podignuli svoje nekadašnje domove. Stoga ove bogomolje ovdašnji puk punim srcem naziva svojim „ljepoticama“. Njih, dakle, nije gradio ni vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić dekretom i kuferom novaca niti neki nadobudni svećenik koji je došao službovati u Bosanskoj Posavini, pa živio u kokošinjcu, kontejneru li nekoj straćari. Čestiti Posavljak nije žalio otkinuti od svojih usta kako bi katolička crkva opet izronila iz zemlje te bila simbol života, orijentir povratka i mjesto okupljanja. U tom procesu veliku pomoć dobili su od različitih prijatelja i dobročinitelja kao što su: Renovabis, Kirche in Not, Američka BK, nad/biskupije i partnerske župe iz Hrvatske te Vlada RH.


Cijeli uvodnik pročitajte 
u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. studeni 2017.

    Papa: la messa non è spettacolo, basta chiacchiere e foto

Sljedeca
 
Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: