Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

31. listopad 2014.

Komentari

Biblijski komentar misnih čitanja u godini C

Učeničko upiranje pogleda u Učitelja

13. nedjelja kroz godinu:

Za današnje evanđelje imamo četiri kratke zgade s početka Isusova puta u Jeruzalem gdje se imao dogoditi njegovo eksodos - izlazak Ocu (usp. Lk 9, 31) ili uzdignuće (9, 51 - današnje evanđelje). Prva zgoda je osvetnička molba Jakova i Ivana koji žele da Isus dadne spaliti samarijsko selo zato što ono odbija primiti na konak Isusa i Dvanaestoricu. Druga zgoda je površno oduševljenje nekog čovjeka koji bi želio biti Isusov učenik, ali nema snage s njime podijeliti materijalnu nesigurnost. Treća zgoda je Isusov poziv čovjeku koji nema snage odvojiti se od starog oca. Treća zgoda je ponuda nekog čovjeka da ude u zbor Isusovih učenika uz uvjet da ulazak bude odgođen radi uređenja kućnih poslova. Od Dvanaestorice i zainteresiranih ostalih ljudi Isus traži dosljedni hod s njim i za njim, bez obaziranja natrag i odgađanja.
Slika ovim zgodama u Starom zavjetu je Ilijin poziv Elizeju da mu bude pratilac i nasljednik u proročkoj službi. Elizej pokušava odgoditi, ali ne može odoliti Ilijinu prodornom zovu.
Evanđelje završava Isusovim pozivom: " Nitko tko stavi ruke na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje!" To je poziv a ne prijetnja. Poziv na učeničko upiranje pogleda u Učitelja s kojim i u kojemu Božje kraljevstvo počinje biti na dohvatu. Liturgija ove nedjelje potiče nas na posvješćenje našeg učeničkog hoda za Isusom i s Isusom. Nije dosta biti kršćanin iz običaja i na pola. Isus traži osobni, cjeloviti i trajni pristanak uz njega. Jakov i Ivan dobili su ukor za svoju naglost i osvetljivost a ona trojica potencijalnih učenika za svoju nedosljednost. Bolje je ostati uz Učitelja, makar i dobivali ukore koji nas bude iz duhovnog mrtvila, nego ne odazvati se iz straha da je Učitelj prezahtjevan.

Klonuli Ilija dobiva pomoćnika u Elizeju (1 Kr 19, 16b.19-21)

Knjiga Prva o kraljevima u 19. poglavlju donosi prikaz Ilijine krize u duhovnom zvanju. Poganska princeza Izabela, udana za židovskog kralja Ahaba uvela je najprije na kraljevski dvor pogansku religiju a onda isposlovala zabranu monoteističkog jahvizma u Ahabovoj državi. Bog je pozvao Iliju da kod ustrašenih sunarodnjaka brani vjeru djedova, a kraljica mu zaprijetila smrću ako to nastavi.
Ilija se ustrašio, povukao na jug svete zemlje te pod jednom smrekom zaželio umrijeti priznavši da nije bolji od svojih otaca. Bog ga je čudesno nahranio i odredio da pode 400 km daleko do svete gore Horeba. Tamo mu se ukazao, najavio da nije istina kako su svi otpali od prave vjere, jer ih ima još sedam tisuća koji su vjerni savezu s Bogom. Bog naređuje Iliji da se vrati svom proročkom pozivu i da uzme Elizeja sebi za pomoćnika. Ilija je poslušao.
Našao ga je gdje ore u očevoj njivi. "Dvanaest jarmova volova" znak je da je Elizej pripadao bogatoj izraelskoj obitelji te da se na očevu posjedu mogao nadati sigurnoj budućnosti. Prema 2 Kr 1, 8 i Zah 13, 4 proroci sa zvanjem imali su posebni plašt koji je bio znak njihove proročke službe. Prebaciti svoj plašt preko neke osobe značilo je prenijeti na nju svoja prava i uzeti je u svoje trajno društvo (usp. Rut 3, 9). Tako je Ilija prenio Elizeju Božji poziv za proroka te zaželio da mu mladi poljoprivrednik postane vjerni suradnik i potpora u nezahvalnoj zadaći. Elizej je bio religiozni Izraelac i razumio je Ilijin simbolski čin. Tražio je odgodu poziva da se svečano oprosti od roditelja i prijatelja. Ilija je vjerojatno mislio da bi i on smio konačno napustiti proročki poziv ako se Elizej ne odazove. Zato mu je rekao: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio" (r. 20). U Ilijinu nastupu moralo je biti nešto neodoljivo i Elizej se odmah odazvao. Pošavši za Ilijom Elizej ostavlja materijalnu sigurnost u roditeljskom domu i prelazi u zvanje putujućeg proroka u državi gdje je jahvistički monoteizam zabranjen. To je tajna Božjeg poziva.
Ilija iz ovog čitanja jest slika Isusa ukoliko treba suradnika, ali nije slika Isusa svojim klonućem. Elizej je slika učenika koji se odazivaju na izravnije življenje za duhovne vrijednosti u povijesnom i materijalnom svijetu.

Slobodni u Kristu (Gal 5, 1.13-18)

Ovo je odlomak iz parenetskog ili poticajnog dijela poslanice u kojoj je Pavao u doktrinalnom dijelu obrazložio dostatnost krsne vjere za spasenje, bez djela Zakona od kojih je najreprezentativnije bilo obrezanje kao vanjski, tjelesni znak uključivanja u saveznički narod Božji. Ustrašen da vjernici ne bi podlegli utjecaju krivih učitelja i počeli se obrezivati, Pavao uči da nas je Krist za slobodu oslobodio i moli vjernike da ne srljaju ponovo u jaram ropstva. Ovakvo gledanje na židovsku vjersku tradiciju moralo mu je pribaviti obilje žučljive kritike od strane neobraćenih Zidova i "epitet" da je izdao svoj narod, da nije nikakav rodoljub.
Krist jest svojom smrću i uskrsnućem oslobodio ljude od obrednih propisa Zakona kako bi objavljenu religiju učinio znakom i sredstvom spasenja za ljude iz novih, poganskih naroda. Ipak sloboda koju Krist dariva nije zeleno svjetlo za razuzdanost. To je sloboda za međusobno služenje i pomaganje. Poput Isusa koji je na pitanje o najvažnijoj zapovijedi odgovorio navodima iz Starog zavjeta o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, Pavao uči da ljubav sažima sve propise i odredbe Zakona. "Bližnji" je ovdje za krštene pogane najprije član vjerničke zajednice a onda svaki čovjek. U ovoj istoj poslanici kaže kasnije Pavao da trebamo "činiti dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri" (6, 10).
Aludirajući na svađe i razdore unutar zajednice krštenih Apostol ironično primjećuje: "Ako jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete" (r. 15). Krsna pridruženost Kristu i Crkvi ne proizvodi magijsku promjenu u čovjekovu vladanju. Valja se truditi da živimo po duhu i da ne ugađamo tijelu. "Tijelo" je ovdje simbol čovjeka ukoliko je zao i ne prihvaća Božje vrhovništvo nad sobom; to bi bio prirodni čovjek koji se zatvara utjecaju Božje milosti. Duh je unutarnje počelo preporođena čovjeka pa tko se daje voditi od Duha, ispravno primjenjuje slobodu koju Krist dariva. Ovo nas čitanje potiče na odgovornu primjenu osobne slobode i pridonošenje konstruktivnoj primjeni slobode u ljudskoj zajednici.

Pođi za mnom (Lk 9, 51-62)

U današnjem odlomku važan je izraz "sa svom odlučnošću", jer Isus odlučno kreće u Jeruzalem "kad su se navršili dani da bude uznesen". Za njega je Jeruzalem središte njegova naroda i vjere tog naroda. Do tada je djelovao u Galileji te bio ponosan i radostan što se na njegovo propovijedanje odazivaju "maleni" (usp. Lk 10, 21). Sada polazi u Jeruzalem na odlučnu fazu svog mesijanskog djelovanja.
Iz Galileje je trebalo preko Samarije putovati na jug zemlje gdje se nalazio Jeruzalem. Na putu je trebao s Dvanaestoricom konak, ali su ga uskratili Samarijanci zato što je išao u Jeruzalem. Oni su naime imali svoje mjesto bogoštovlja na brdu Gerizimu (usp. Iv 4, 20). Radi toga su ih pravovjerni Židovi smatrali odmetnicima. Jakov i Ivan zovu Isusa Gospodinom, što znači da vjeruju u njegovu čudotvornu moć. Zato mole kaznu za Samarijance koji uskraćuju konak Mesiji i njegovim pratiocima. Isus ih kori i nastavlja putovanje. Taj ukor je na liniji Lukina predstavljanja Isusa kao sveopćeg Spasitelja. On ne želi kazniti druge zato što su drugačiji te pod utjecajem povijesnih predrasuda negostoljubivi prema njemu Židovu. Ovim nas Isus poziva na otklanjanje predrasuda protiv drugih, makar bili neljubazni prema nama.
Od tri potencijalna učenika u kratkim zgodama što slijede dvojica žele sami pristupiti među Isusove sljedbenike a jednoga Isus osobno zove. Prvoga koji se sam nudi Isus upozorava na materijalnu nesigurnost učeništva: Sin Čovječji nema svake noći udobnog ležaja, jer putuje od naselja do naselja propovijedajući kraljevstvo Božje. Isus je, prema Luki, često prihvaćao poziv na gozbe da i bogatima naviješta riječ Božju. Ali se Isus nije dao uvjetovati materijalnim blagostanjem, nije robovao standardu, udobnom krevetu i dobrom obroku. On je prvi siromah koji živi za kraljevstvo Božje i zove sve ljude da se bogate Bogu a ne sebi (usp. Lk 6, 20-26 i 12, 21). Njegov učenik može biti onaj tko se poput njega ne daje zarobiti materijalnim prosperitetom. Drugog potencijalnog učenika Isus zove sam: "Pođi za mnom!" On, međutim, traži odgodu dok mu ne umre otac. Isus se ovdje stavlja iznad zapovijedi o brizi za nemoćne roditelje. Time pokazuje svijest o samome sebi: osjeća se toliko ravan Bogu da smije izjednačiti odaziv na učenički hod za njim s Božjom zapovijedi.
Izreka o stavljanju ruku na plug i obaziranju postoji kod grčkih mudraca i kod židovskih rabina. Isus je ipak ovdje izvoran u svijesti o samom sebi: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije mene dostojan!" Tko je vidio orača ili sam orao zna da pri oranju valja gledati naprijed, ako orač želi ravne brazde i uredno oranje: U vrijeme starinskih primitivnih plugova gledanje naprijed pri oranju bilo je još potrebnije nego danas. "Biti prikladan za kraljevstvo Božje" u ovoj Isusovoj izreci isto je što učenički hodati za Isusom. Isus svojom poslušnošću Ocu, propovijedanjem i ozdravljanjem uprisutnjuje kraljevstvo Božje.
Svakome od nas Isus u ovoj misi govori: "Idi za mnom!" U ovom pozivu uključen je poticaj da svoje zemaljske obaveze, radosti i tjeskobe podložimo vrhunskoj vrijednosti Božjeg kraljevstva koje je u Isusu dostupno.

PREPORUČI
CCEE

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    31. listopad 2014.

    Papa Francesco: nel mondo c’è sete di Dio.

Sljedeca
 
Nakladna kuća Verbum

Copyright © 1996-2014 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: