Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

27. srpanj 2017.

Predstavljamo

Sarajevo, 10. srpanj 2017.

Hodočašće sarajevske katedralne župe u marijanska svetišta Fatimu i Lurd

Katedralna župa Presvetog Srca Isusova u Sarajevu u suradnji sa Udrugom Sveta Zemlja iz Čitluka, organizirala je hodočašće u u Fatimu i Lourd od 26. lipnja do 7. srpnja 2017. Donosimo prikaz hodočašća kako ga je doživjela sestra Ljubica Stjepanović:

Vjernici katedralne župe Presvetog Srca Isusova Sarajevo, predvođeni župnikom vlč. Markom Majstorovićem, od 26. lipnja do 7. srpnja 2017. su bili na hodočašću u Fatimi u prigodi 100. obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije. Uz ovo hodočašće, put je uključivao i hodočašće u Lurd te još nekoliko drugih hodočasničkih odredišta. Uz katedralne župljane, šest svećenika i devet redovnica, ovom hodočašću su se pridružili i vjernici drugih župa iz Sarajeva i okolice.

U ranim jutarnjim satima 26. lipnja početak hodočasničkog puta započeo je euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali, a koje je predslavio vlč. Marko uz koncelebraciju rektora katedrale mons. Ante Meštrovića i sudjelovanjem nekolicine hodočasnika.

Prvi dan, u molitvi i panoramskim prizorima tijekom vožnje, bio je u proputovanju kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju uz povremena zaustavljanja za odmor. Put dana zaustavljen je u kasnim večernjim satima u Arma di Taggia – domovini maslina, kako čitamo na spomeniku u središtu malog gradića kraj Sanrema uz samu granicu Francuske. Nakon odmora nastavak vožnje, 27. lipnja, je slijedio jednim dijelom uz Azzurnu obalu kroz Francusku do Girone te nakon noćnog odmora nastavak puta do Barcelone (28. lipnja). Uz panoramski razgled grada hodočasnici su posjetili još nedovršenu velebnu modernu crkvu Sv. Obitelji, poznato djelo arhitekta Gaudija. Popodnevna vožnja vodila nas je do Montserrata i svetišta Crne Bogorodice. U sklopu ovog svetišta, smještenog u prelijepom Božjem raju prirode, nalazi se benediktinski samostan iz XI. stoljeća, a u katedrali svetišta drveni kip Djevice iz Montserrata. Nakon razgledavanja i osobne molitve put se nastavlja do Zaragoze, mjestu u kojem je po vjerovanju Gospa pohodila sv. Jakova apostola, koji je propovijedao kršćanstvo u Španjolskoj 40-te godine. Gospa se ukazala apostolu na kamenom stupu, utješila i ohrabrila kada je bio u iskušenju da odustane od evangelizacije ne videći plodove svoga propovijedanja. Nakon ovoga ukazanja Gospodin je učinio silne znakove i čudesa po njegovim rukama te je ovo bio početak prihvaćanja Krista na Iberskom poluotoku. Na tu uspomenu sv. Jakov je ovdje sagradio malu kapelicu koja je kasnije prerasla u veliko svetište. Danas je tu, na prvom mjestu Gospina ukazanja u povijesti, prekrasna bazilika Gospi u čast. U njoj smo slavili euharistiju, a predslavitelj je bio slavljenik dana fra Petar Karajica, župnik Župe Sv. Franje Dobrinja.

Nakon obilaska velebnog svetišta i katedrale uputili smo se prema Madridu, gdje smo se zastavili u razgledavanju grada, a potom uputili prema prekrasnom gradu Toledu, negdašnjem kraljevskom i glavnom gradu Španjolske (do 1565.), još uvijek sjedištu nadbiskupa i središtu pokrajine Kastilja. Grad je na brežuljku okružen rijekom Tajo, u kojem se vidi utjecaj triju kultura - kršćanske, židovske i maurske (arapske). Katedrala je građena puna tri stoljeća, a u njoj se nalaze djela velikih umjetnika kao što su Goya i El Greco. Ono najljepše u njoj je najveća pokaznica na svijetu načinjena od 150 kg zlata i srebra. Također i danas se vozi za vrijeme Tijelovske procesije - najveće na svijetu - na specijalno izrađenim kolima. Gradom dominira i tvrđava Alcazar s tornjevima, a unutar grada je i bogata knjižnica koja sadrži djela neprocjenjive vrijednosti. Grad je čuven i po proizvodnji čelika i kvalitetnim mačevima.

Naš hodočasnički put 30. lipnja se nastavlja putovima i mjestima i drugih velikih svetaca i svetica, među kojima i rodno mjesto sv. Terzije Avilske, velike katoličke reformatorice iz XVI. stoljeća i prve žene proglašene crkvenom naučiteljicom (1970.), te Alba de Tormes, mjesto gdje je pokopana ova velika svetica i u kojem se nalaze njezine relikvije (ruka i srce) te samostan sv. Josipa, prvi koji je osnovala sv. Terezija. U ovom samostanu žive i četiri redovnice Hrvatice. U gradskoj katedrali uz mnoštvo divnih oltara, freski i drugih ljepota nalazi se i raspelo sv. Petra Krstitelja, franjevačkog mučenika, koji je zajedno s drugovima u Japanu pribijen na križ.

Euharistijsko slavlje ovoga dana slavili smo u crkvi gdje je relikvijar svetice, a predslavitelj je bio fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Na ovom svetom mjestu od Boga smo tražili pomoć i zaštitu po zagovoru sv. Terezije za sve nas i sve one koji su se preporučili u naše molitve.

Nakon prvih dana našega hodočašća stigli smo do Fatime, našeg središnjeg hodočasničkog odredišta. Oni koji su imali još snage, nakon večere uputili su se u ovo mirno fatimsko svetište – mjesto koje doista odiše duhom molitve, tišine, meditacije...

Nakon noćnog odmora te jutarnjeg tjelesnog osvježenja, 1. srpnja, krenuli smo u Lisabon, glavni grad Portugala i mjesto rođenja svetca cijeloga svijeta sv. Antuna (Padovanskog). Bilo je zanimljivo obilaziti ovaj grad iz kojega su nekada, dok je u XV. i XVI. stoljeću Portugal bio najjača svjetska pomorska sila, isplovljavale lađe s prepoznatljivim crvenim križem prema cijelome svijetu. Na jednoj od njih je bio i sv. Anto, a Božja providnost ga je umjesto u Afriku, kamo je kanio poći propovijedati nevjernicima, odvela prema Italiji. U mjestu njegova rođenja napravljena je i crkva njemu u čast. Tu smo slavili euharistiju, a predslavitelj je bio mons. Meštrović. Također smo imali milost častiti relikvije svetca te posjetiti spomen-sobu njegova rođenja u kripti crkve.

U nastavku smo posjetili Gospinu katedralu, prošli ulicama grada, posjetili veličanstvenu crkvu sv. Jeronima koju je gradio poznati portugalski kralj Emanuel I., u kojoj se nalaze grobovi kraljeva. Sa svojim stupovima u obliku palmi, s vitrajima i ukrasima uređena je tako da podsjeća na jedrenjak, simbol portugalske moći. Obišli smo i poznatu gradsku četvrt Belem, Spomenik otkrića, toranj Belem koji je napravljen u obliku lađe odakle se pruža pogled na Lisabon i ušće rijeke Tajo. Na koncu posjetili smo Cabo da Roca, najzapadnije mjesto na Atlantiku.

U blizini Lisabona je i Batalhi, važno mjesto za povijest Portugala. Dana 14. kolovoza 1385. ovdje se odigrala važna bitka za neovisnost zemlje kada je malobrojna portugalska vojska pobijedila Španjolce. Kralj je bio Joao I., a na čelo vojske je stavio vojskovođu Nunu Alvares Pereira, koji je imao samo 23 godine. On je nakon smrti svoje supruge otišao u samostan živeći pobožnim životom. Papa Benedikt XVI. ga je 2010. proglasio svetim. Na mjestu bitke podignut je dominikanski samostan i gotička crkva Gospe od Pobjede (Santa Maria da Vitoria), a 1387. započela je gradnja velebne gotske crkve u kojoj se nalazi grobnica kralja i njegove žene.

Po povratku, u samom svetištu sudjelovali smo u večernjoj procesiji kipa Gospe Fatimske i procesiji svijeća. Mnogo može žarka molitva vjernika! Tako vjerujem da je u ovu prelijepu ljetnu večer, kao i u sve dane našega hodočašća, Bogu uzdignuta hvala i zagovorna molitva mnogim svetcima, a na poseban način zagovorna molitva našoj nebeskoj Majci, velikog mnoštva vjernika prisutnih iz cijeloga svijeta, u Gospodnjem milosrđu primljena i uslišana.

Kod Gospe u Fatimi, 2. srpnja, slavili smo euharistiju u jednoj od kapela ovog velebnog svetišta. Predslavitelj je bio katedralni župnik vlč. Marko. Nakon euharistije iskoristili smo vrijeme u upoznavanju sa svetištem (Kapela ukazanja, bazilika s grobovima vidjelaca sv. Lucije, Franje i Jacinte, nova crkva), te za osobno povlačenje, molitvu, pobožnosti... U popodnevnim satima smo posjetili malo mjesto Austrel gdje su bila ukazanja Gospe i anđela Božjeg, bunaru suza, molili pobožnost Put križa, te posjetili rodne kuće Lucije, Franje i Jacinte. Ponovno u večernjim satima u Gospinom svetištu sudjelovali smo molitvi i procesiji svih hodočasnika.

U ranim jutarnjim satima 3. srpnja slavili smo euharistiju u kapeli ukazanja, a predslavitelj je bio mons. Meštrović, nakon čega se nastavilo put Lurda, našeg drugog zacrtanog odredišta. Na tom putu zaustavljali smo se na još nekim postajama među kojima je prvo na redu bilo svetište sv. Jakova - Santiago de Compostela, poslije Jeruzalema i Rima najznačajnije hodočasničko mjesto u Rimokatoličkoj crkvi. Obišli smo katedralu sv. Jakova i njegov grob te uživali u ljepoti ove crkve. U crkvi se nalazi najveća kadionica na svijetu koja visi iznad oltara i koja se nakon nedjeljnih euharistijskih slavlja njiše kroz lađu crkve. Tu je i prekrasna crkva i samostan sv. Franje, jer je nekada asiški svetac kao hodočasnik posjetio ovo mjesto. U toj crkvi su prekrasni sporedni oltari Gospe, bl. Dunsa Scota i drugih svetaca. Na ulazu u crkvu je i jedinstven prekrasni prikaz Preminuća sv. Josipa. U gradu je uz mnoštvo znamenitosti i benediktinska crkva sv. Pelaya, španjolskog mučenika iz X. stoljeća. U ovo poznato svetište hodočastili su brojni vjernici iz cijele Europe, a čine to i danas, poznatim putovima sv. Jakova. Najpoznatiji je put koji kreće iz francuskog mjesta St. Jean i udaljen je oko 800 km od Santiago de Compostela. Upravo tog dana ovaj dugi hodočasnički put završile su naše dvije vjeroučiteljice iz  Livna i Tomislavgrada. I za njih i za nas bila je prava radost susreta! U crkvi smo slavili euharistiju koju je predslavio vlč. Vlatko Rosić, rektor KŠC-a u Tuzli te molili za sve nas i za sve one koji su se preporučili u naše molitve.

Na putu prema Lurdu, 4. srpnja, posjetili smo također prekrasni gradić Azpeitia, smješten u španjolskoj pokrajini Baskija. U njemu je 23. listopada 1491. rođen sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj Družbe Isusove. Ovdje je svetac u dvorcu svoje plemićke obitelji doživio obraćenje ležeći u bolesničkom krevetu nakon što je ranjen u borbi. Njegova rodna kuća pretvorena je u muzej u kojem se nalazi spomen-soba njegovog obraćenja. Uz dvorac je naslonjena prekrasna barokna bazilika njemu u čast s raskošnim glavnim oltarom i pobočnim oltarima posvećenim velikim isusovačkim svecima. U jednoj pobočnoj kapelici slavili smo euharistiju, prikazali smo Bogu sve hodočasnike i naše prijatelje zazivajući zagovor sv. Ignacija da nam pomogne u duhovnoj borbi svrstati se pod Kristovu zastavu. Predslavitelj euharistije toga dana bio je fra Damir.

U večernjim satima stižemo u Lurd gdje smo nakon smještaja i okrjepe iskoristili vrijeme za posjet svetištu, osobnu molitvu i pobožnosti. Nakon noćnog odmora, 5. srpanj smo započeli slavljem euharistije u Špilji ukazanja zajedno sa hodočasnicima Župe sv. Ante Padovanskog Bugojno, predvođeni župnikom fra Zoranom Tadiće, a kojima su se pridružili i vjernici iz Prozora i Uskoplja. Euharistijsko slavlje je predslavio katedralni župnik vlč. Marko.

U ovoj lurdskoj Špilji 1858. se ukazala Blažena Djevica Marija djevojčici po imenu Bernardica i rekla: Ja sam Bezgrješno Začeće. Iznad toga mjesta podignuta je prekrasna bazilika koju smo posjetili nakon euharistije, zatim kapelicu u kojoj se čuvaju relikvije sv. Bernardice, crkvu sv. Bernardice smještenu na drugoj strani rijeke, veliku podzemnu baziliku sv. Pija X. u obliku okrenute lađe te rodnu kuću vidjelice i zatvor u kojem je neko vrijeme živjela s roditeljima. U popodnevnim satima imali smo mogućnost kupanja u Piscinama, povlačenju u osobnoj molitvi i pobožnostima.

Na brežuljak iznad bazilike Gospina svetišta u Lurdu uspinje se staza na kojoj se nalaze postaje Križnog puta. Uzašli smo na brdo i molili ovu tradicionalnu katoličku pobožnost. Posljednja postaja koja prikazuje polaganje Isusova tijela u grob je ukomponirana u prirodnu pećinu u stijeni. U večernjim satima sudjelovali smo procesiji sa svijećama uz mnoštvo hodočasnika cijeloga svijeta, na poseban način hodočasnika bolesnika. Bilo je dirljivo gledati povorku hodočasnika kojima je prethodila kolona bolesnika koji traže zagovor, pomoć i utjehu u svojim životnim patnjama. Na poseban način i mi smo uključivali u molitve sve koji nose svoje tjelesne i duševne patnje, kao i za sve one koji su se preporučili u naše molitve.

Dana 6. srpnja, nakon jutarnje euharistije u kapeli sv. Patrika u unutar svetišta koju je predslavio vlč. Vlatko, lagano smo krenuli put Sarajeva. Putem smo se zaustavili u gradiću Carcassone, centru katarske kulture iz razdoblja od XI. do XIV. stoljeća. Nastavak vožnje bio je uz prelijepu Azzurnu obalu (Nica, Monaco...) te posljednje noćno odmorište u Acqua Terme, odakle nastavljamo put Padove (7. srpnja) – našem zadnjem hodočasničkom odredištu. Posjetili smo baziliku sv. Ante, njegov grob i molili pred relikvijama svetca i drugih svetaca. U pokrajnjoj kapelici slavili smo euharistiju, koju je predslavio fra Pero, spominjući se na ovom nama Hrvatima dragom mjestu još jednom svih onih koji su se preporučili u naše molitve. Zatim smo posjetili benediktinsku baziliku sv. Justine, mučenice i zaštitnice grada Padove. U njoj su sarkofazi s kostima sv. Luke evanđelista i sv. Matije apostola kao i slika Bogorodice s Isusom koju je po predaji naslikao sam sv. Luka. Nakon toga zaputili smo se do svetišta našeg sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje je izloženo njegovo tijelo, njegova milosrdna ruka i sobica u kojoj je neprestano sjedio i ispovijedao.

Rijeka Božje milosti izobilovala je ovih dana! Dvanaest dana, ispunjenih mnogim dobrima, hodeći mnogim svetim mjestima, susrećući se s mnogim kulturama i različitim ljudskim povijestima..., ne mogu nas ostaviti praznima ako smo se otvorili milosnom Božjem djelovanju. Dapače, naša srca i naši životi bi trebali biti ispunjeni radošću susreta, radošću zajedništva, radošću molitve i pokore, radošću da smo svi sinovi i kćeri istoga nebeskog Oca, koji u različitim vremenima i na različite načina progovara i šalje poruku spasenja svakom čovjeku. Na poseban način i u posebnim milosnim vremenima to čini i preko običnih i jednostavnih ljudi, ljudi čista srca – djece, pastira, gorljivih radnika, časnih vitezova i mnogih drugih Božjih ugodnika – da progovore nama kako je moguće i u našoj svakodnevici, u našem vremenu biti svet i činiti svete stvari ako nam je prvo i prvo On - Bog na prvom mjestu. Samo tada se nećemo bojati živjeti evanđelje svojim životom i u svom životu. Sažeti su poticaji naših svećenika hodočasnika koje su nam upućivali u svojim homilijama za vrijeme euharistijskih slavlja.

Zahvalni Bogu, zahvaljujemo također i svima onima koji su učinili da se dogode ovi dani. Ljubav kojoj se otvaramo ne dopušta da mirujemo, poziva da Božje djelovanje otkrivamo u svim zgodama i nezgodama života – jer hodočasnici smo koji putujemo k istom cilju. Dao Bog da budu plodni i korisni za osobno spasenje i na dobro bližnjega s kojima nastavljamo živjeti svoju svakodnevicu.


Foto i tekst: S. Ljubica Stjepanović

foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. srpanj 2017.

    Papa: per Gerusalemme, appello alla moderazione e al dialogo

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: