Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

15. prosinac 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 24

Katolički tjednik br. 24

Sarajevo, 14. lipanj 2017.

Katolički tjednik

Konstanta zaborava

Želeći nekomu objasniti da je u konkretnoj situaciji s njime teško komunicirati zbog načina kako argumentira i tvrdih stavova koje zauzima, u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini mu se najčešće kaže da je „težak ko devedes'treća“. To, u načelu, nadalje ne treba obrazlagati jer svi koji su na ovim prostorima preživjeli tu 1993. znaju da je tada rat – uz sve ono što ga prati – pokazao svu svoju bestijalnost, kompliciranost i pogubnost. Taman kada je prvi val zla koji je zapljusnuo ovu zemlju u vidu velikosrpske agresije malo splasnuo, uslijedio je sukob između Hrvata i Muslimana te ju potopio u oružanim neprijateljstvima „svih protiv svih“. Ionako pokidane veze među ljudima i zemljopisnim odrednicama, postale su još gore, a obični mali čovjek izdisao je pod bremenom navaljenim mu na pleća. Nitko normalan i pošten o tim danima nije mogao ništa lijepo reći ni dati neko racionalno objašnjenje i nadu, nego jedino Bogu vapiti da olakša taj križ. I to se „olakšanje“ dogodilo s prvim zrakama proljetnoga sunca 1994. koje je najavilo i promjenu raspoloženja međunarodne zajednice glede situacije u BiH. No, sadašnjost pokazuje kako su i tada, a poglavito poslije, učinjene mnoge „greške u koracima“ zbog kojih danas ispaštaju svi stanovnici ove zemlje, a na osobit način Hrvati.

Iako će najteži zločini tek uslijediti (Srebrenica 1995.) ipak je prestanak sukoba između bošnjačke Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane značio novo doba za Bosnu i Hercegovinu. Dogovor mješovite bošnjačko-hrvatske vojne komisije u Splitu 12. ožujka 1994. koji je otvorio put Washingtonskom sporazumu potpisanom šest dana poslije te, prethodni, Sabor Hrvata BiH u Sarajevu 6. veljače 1994., bili su događaji bez kojih bi jamačno novija povijest ove zemlje bila sasvim drugačija. Svi ti sastanci i pregovori prvotno su težili ka zaustavljanju daljnjega prolijevanja krvi i razaranja zemlje tako da su neka suštinska pitanja ostala otvorena i nerazjašnjena.

U prvom redu pod velom povijesne magle ostao je uzrok sukoba i ono vječito „tko je prvi počeo“. Svaka strana ima svoje objašnjenje koje nalazi uporišta u činjenicama i logičkome slijedu, ali razvidno ostaje nedorečeno. Stanje glede toga najsličnije je sceni iz, Oscarom nagrađenoga (2001.), filma redatelja Danisa Tanovića Ničija zemlja, kada se Srbin i Musliman zadese skupa u istom rovu na „ničijoj zemlji“ između dviju crta bojišnice, te polemiziraju tko je počeo rat. Nakon što verbalno zaoštre priču, glavni argument bude puška uperena u onoga tko ju nema te on mora reći „Mi smo počeli rat“, a kad se situacija promijeni te ovaj drugi uzme pušku, onda onaj priznaje da su „njegovi“ krivi za rat.

Otprilike tako je ostalo do danas u bh. stvarnosti. Propagandna mašinerija dominantne bošnjačke politike uz pomoć činjenice političkoga razvlašćenja Hrvata, kojega je učinila međunarodna zajednica rešetajući odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma, sve čini da Hrvati u BiH moraju ponizno spustiti glave i prihvatiti svu krivicu. No, zdrav razum nalaže nužnost konstatiranja povijesnih fakata u procesu zaključivanja ove tematike. Najprije, razvidno je kako će tajni sastanci, dogovori i direktive iz 1990-ih zasigurno još neko vrijeme ostati nedostupni javnosti, a time i predmet spekulacija i jednostranoga tumačenja. Međutim, već sada postoji niz neospornih datosti kao što su: zločine (i masovne zločine) sličnim intenzitetom i obimom međusobno činile i bošnjačka i hrvatska strana – s naznakom da je više Hrvata u BiH poginulo u sukobu s Bošnjacima nego u sukobu sa Srbima; zatim, u jeku ovih neprijateljstava, izbjeglice Bošnjaci su u Hrvatskoj uživale gostoprimstvo; nadalje, naoružanje Armiji BiH, kao i mudžahedini iz islamskih zemalja, stizali su preko Hrvatske; potom, u trenutku potpisivanja Washingtonskog sporazuma bošnjačka vojska bila je na izmaku snaga, dok je Hrvatima stizala sve veća pomoć iz RH... Stoga, da je postojao udruženi zločinački pothvat – kako stoji u prvostupanjskoj presudi „Hrvatskoj šestorki“ u Haagu – on je realnije bio provediv 1994. nego 1993. 

Zaključak uvodnika pročitajte 
u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    14. prosinac 2017.

    Papa a Santa Marta: la tenerezza è Dio che si fa piccolo

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: