Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

26. rujan 2017.

Iz katoličkog tiska

Crkva na kamenu br. 5

Crkva na kamenu br. 5

Mostar, 13. svibanj 2017.

Crkva na kamenu

Za žive i mrtve Boga moliti

Govorom o sedmom duhovnom, a četrnaestom i ujedno posljednjem djelumilosrđa, završavamo razmišljanja započeta u jubilarnoj Godini milosrđa, i to pola godine nakon što ju je papa Franjo službeno zatvorio u Rimu 20. studenoga 2016. (Podsjetimo se, kako je to određeno bulom "Lice milosrđa" Sveta je godina zatvorena tjedan dana prije, 13. istoga mjeseca, u svim partikularnim Crkvama - biskupijama). Ono objedinjuje svako do sada spomenuto djelo milosrđa i predstavlja kariku u lancu jačanja kršćanske svijesti da je svaki čovjek sudionik općinstvasvetih, danas s putujućom, sutra s trpećom i, na svršetku, postigavši spasenje duše, s proslavljenom Crkvom - svetima u nebu.

A. Naravni put

Što je molitva? - Molitva se najčešće definira kao razgovor čovjeka s Bogom.Tomu razgovoru Božja milost prethodno utire put.Benedikt XVI., papa u miru, reći će: "Molitva je čežnja, drhtaj srca, to je vjetar za koji ne znamo odakle dolazi i kamo ide. Molitva je susret, koji put sukobljavanje, često iščekivanje. To je Petrov plač na pijev pijetla, to je Marijino stajanje na nogama pod križem. Molitva je trenutak vječnosti, poljubac koji dodiruje lice. Molitva je sjećanje i projekt, to je krik i tišina. To su suze onoga koji plače, za onoga koji ne plače, to su prošnje zemlje, pohvale Crkve. Molitva je naše disanje, naš život, naše sve. Ne postoji čovjek koji ne moli, postoji samo čovjek koji ne zna moliti." Doista, ona je čovjekovo osluškivanjeBožje R/riječi, šutnje i/li poticaja Duha koje postajunaputak, plan i program njegova djelovanja.

Zašto moliti za žive? - Sv. Ivan Pavao II. kaže: "Po molitvi za našega bližnjega bliži smo i Bogu i bratu za kojega molimo. Kada to razumijemo, tada molitva u našim očima postaje mreža ljubavi koja nas ujedinjuje: to je savez, veza između nas i Boga po Isusu, istinsko zajedništvo jer istinski povezuje Boga i njegovu djecu." Zajedništvo u horizontali sa svim ljudima, zajedništvo u vertikali s Presvetim Trojstvom i svima Svetima.

Zašto za mrtve? - Sv. Ivan Zlatousti (347.-407.) mudropromišlja u svojim Homilijama na Prvu poslanicu Korinćanima i kaže: "Budimo od pomoći i slavimo uspomenu na njih. Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svojega oca, zašto bismo sumnjali pružaju li naši prinosi za mrtve neku utjehu onima kojima su namijenjeni? Ne oklijevajmo pomoći onima koji su umrli i prikazati im naše molitve." Svećenik, prinoseći žrtvu na stolu kruha i riječi, pobožno, sabrano i sa zahvalnošću moli kod svake svete Mise: "Spomeni se, Gospodine, slugu i službenica svojih, koji otiđoše pred nama obilježeni znakom vjere te spavaju snom mira. Molimo te, Gospodine, njima i svima koji u Kristu počivaju daruj mjesto osvježenja, svjetlosti i mira" (Rimski kanon).

Posljednje stvari čovjekove egzistencije. - Mudra narodna izreka kaže: "Mora se samo umrijeti!" Idoista, svima nam je prijeći Cedron vlastitoga života i položiti Gospodinu računo svom zemaljskom hodočašću. Ono će, ujedno, odrediti i našu vječnost. Govoreći o smrti valja odmah napraviti distinkciju između one tjelesne, koja je prirodan, biološki svršetak čovjekova života, i one duhovne, kao posljedice teškoga grijeha.Razlikujemo, također,poseban i opći(posljednji) sud. Prvi nakon smrti, kada duša prima vječnu nagradu (raj) ili vječnu kaznu (pakao). Ako je potrebita čistilišta, u njemu zrije za postizanje blaženstva. Drugi o uskrsnuću tijela, kada će, kako to Katekizam Katoličke Crkve na temelju Svetoga Pisma svjedoči: "izići (iz grobova): koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude (Iv 5,29)" (br. 1038).

Pokoj vječni daruj im, Gospodine. - "Vječni pokoj" i "svjetlost vječna" spominju se u apokrifnoj Četvrtoj knjizi Ezrinoj. Molitvena formula "Pokoj vječni darovao ti Gospodin i svjetlost vječna svijetlila tebi"(RequiemaeternamdettibiDominusetluxperpetualuceattibi!) pronađena je u jednoj kršćanskoj nekropoli nedaleko od Tripolija u Libiji, a kasnije je ušla u Rimski gradual kao ulazna pjesma za pokope. Nedugo potom joj je dodan i drugi dio "Počivali u miru" (Requiescant in pace!), koji od 13. stoljeća, svakodnevno moleći za svoje pokojne, potvrđujemo vjerničkim "Amenom".

Gregorijanske Mise.- Sv. Grgur Veliki, papa (590.-604.), napisao je u svojim Dijalozima: "Ako nakon smrti grijesi nisu neodrješivi, dušama i nakon smrti veoma pomaže sveti prinos spasonosne Žrtve" (IV, 35). Ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li sv. Grgur uveo uzastopno tridesetodnevno prikazivanje svete Mise za nekoga pokojnika, no sam svjedoči da ih je slavio i da su bile spasonosne za duše. Prozvane su "velikim Misama" ili, po njegovu latinskom imenu Gregorius, "gregorijanama", a danas Crkva iznosi opravdane razloge prekidanja uzastopna slavljenja svete Mise, kao što su bolesti dotična svećenika ili drugih opravdanih pastoralnih razloga, koji se moraju čim prije nadoknaditi. Time se nimalo ne umanjuje njihova spasonosnost i korist za dušu pokojnika.

Dušni dan. - Godišnji spomen svih vjernih mrtvih, koji se liturgijski slavi 2. studenoga, uveden je tek u 10. stoljeću, iako je molitva za pokojne bila prisutna već i u Prvoj Crkvi. Ova odluka pospješila je mjesečnu, tjednu, pa čak i svakodnevnu molitvu za duše vjernih mrtvih, bilo u časoslovu, krunici ili u kratkoj molitvenoj formuli "Pokoj vječni" nakon Gospina pozdrava ili Kraljice neba.

B. Nadnaravni cilj

Moli li Isus? - Utjelovljena Riječ Očeva prva je progovorila čovječanstvu, te nam pokazala Oca (usp. Iv 14,8) i taj susret čovjeka i njegova vječnog Oca postao je temelj naše molitve. Isus je bolje od ikoga prepoznavao sliku Očevu u svakom čovjeku. Stoga ne čudi da se njegova molitva živo pretakala u konkretnu djelatnu ljubav prema grješnicima, bolesnicima, poganima.On, čiji je život bio molitva Ocu za spasenje svijeta, postao je Učitelj predane i potpune molitve koja nije poznavala razliku između akcije i kontemplacije.

Metodologija molitve. - Isus, kada poučava Dvanaestoricu, kaže: "Ovako molite!" - ne želi zabraniti drugi oblik molitve, nego predlažebitne molbenice: proslavu Imena, dolazak Kraljevstva, vršenje Volje njegove; zaradu kruha svagdanjega, oproštenje grijeha, izbavljenje iz napasti i svakoga zla. No, na jedno upozorava: "Kad molite ne govorite mnogo kao pogani" (Mt 6,7) jer "zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete" (Mt 6,8). Vi, dakle, molite predano, kratko i jasno. Dajte slavu Bogu, molite da između mnoštva svojih i tuđih zemaljskih "voljâ" prepoznate Njegovu na nebesima i, bacivši se u Njegov očinski zagrljaj, ponizno primite iz Njegovih ruku križ što vam ga daje. Sjetitese obećanja da će vam se ostalo nadodati (usp. Lk 12,31) i činjenice da se Bog ne može nadmašiti u velikodušnosti.

Molitva na Maslinskoj gori. - Jest posvemašnje predanje u Božju volju, krvavi "Fiat" za spasenje svijeta. Isus je želio da ona trojica Njegovih učenika, koja su ga vidjela u slavi,sudjeluju u Njegovoj "samoći", krvavom znoju i prijateljskoj izdaji. Dragocjena to bijaše kateheza za sve one izdajom razapete, tjeskobne, ali zato predane u Božje ruke, učenike do svršetka svijeta. Okus je to "časa" koji je bitno intiman i svojstven svakomu čovjeku. Trenutak kada se u našoj potpunoj nemoći očituje božanska svemoć. Ti trenutci, ako ih prikažeš i pretvoriš u molitvu, bit će pšenično zrno koje će, prije ili poslije, roditi stostrukim blagoslovom za vječnost.

Potiče li Pavao na molitvu? - Dakako. "Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine'' (1 Tim 2,1-3). Apostol naroda ne samo da potiče (usp. Rim 15,30-32), nego i sam moli za druge (usp. Fil 1,4-6). Molitvama drugih preporučuje sva svoja misijska nastojanja, novoosnovane zajednice i nedaće s kojima se susreće.

Molitva je trajno izlaženje iz svoga skučenoga "ja" i ulazak u "mi" s Bogom i čovjekom. Ona nam oraspoložuje srce i otvara put da s ispravnom nakanom činimo tjelesna i duhovna djela milosrđa, koja drugima liječe rane, a nama osiguravaju neko od mjesta među svetima. Sveta Terezija od Djeteta Isusa piše: "Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti." Neka nas, zajedno sa svima svetima, zagovara kod Gospodina da ustrajemo u izvršenju Njegove svete voljepod sjenom Križa. To ne ćemo uspjeti svojim snagama, nego nošeni milošću i molitvama bližnjih. Stoga, neka naša molitva za žive i mrtvene bude samo kršćanski imperativ, nego istinska potreba i radost da se zauzimamo za njih pred Bogom milosrdnim, pravednim i nadasve živim (usp. Mt 23,32).


Piše: S.M. Izabela Đaković
Crkva na kamenu

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. rujan 2017.

    Papa: la corruzione ha una natura contagiosa e parassitaria

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: