Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

28. srpanj 2014.

Komentari

Biblijski komentar misnih čitanja u godini C

Radosni svjedoci Uskrslog

3. uskrsna nedjelja:

Za današnje prvo čitanje imamo izvještaj o pokušaju Velikog vijeća da zabrani apostolima "govoriti u ime Kristovo" a Petar uzvraća da je važnije pokoravati se Bogu nego ljudima te s Jedanaestoricom nastavlja svoje poslanje radostan što je mogao "podnijeti pogrde za Isusa". U drugom čitanju imamo viđenje Božjeg prijestolja s Kristom koji je slikovito prikazan kao zaklani Jaganjac. Anđeli, priroda i "starješine" pjevaju Bogu i Jaganjcu u nebeskoj liturgiji. Za evanđelje imamo eklezijalno ukazanje Uskrsloga Petru i šestorici učenika na Galilejskom jezeru. Uskrsli omogućuje učenicima da ga prepoznaju po obilnom ribolovu i rehabilitira Petra koji je doživio svoju slabost i nije više grešno siguran u sebe.
Ovo je nedjelja radosnog svjedočenja Isusova uskrsnuća u svijetu. Tema radosti prisutna je već u ulaznoj pjesmi u kojoj s nadahnutim autorom Psalma 66 zovemo svu zemlju da kliče Gospodinu. U zbornoj zahvalno priznajemo Bogu da se kao njegov narod radujemo što nas je obnovio vrativši nam dostojanstvo svojih sinova i kćeri i molimo da nas utvrdi u nadi uskrsnuća. Uočimo promjenu na bolje u najnovijem izdanju Misala: u prethodnom je prijevod bio da se narod Božji raduje što ga je Bog obdario sinovskim dostojanstvom. U ovom, što mu je "vratio dostojanstvo svojih sinova i kćeri". Radujmo se i što prijevod službenih liturgijskih molitava uočava prisutnost ženskih osoba u liturgijskoj zajednici.
U darovnoj molimo Boga da primi darove svoje raspjevane Crkve te da nam On, koji je uzrok tolikog veselja, omogući ulazak u vječnu radost. Ova misa zove nas na unutarnju i zajedničku radost koju dariva Uskrsli i na radosno svjedočenje Kristove obnoviteljske prisutnosti u Crkvi.

Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Isusa (Dj 5, 27-32. 40-41)

Ovo je već drugo saslušanje Petra i Ivana pred Velikim vijećem u Jeruzalemu. Sve je počelo od ozdravljenja hromog pred hramskim vratima kojeg je Petar podigao na noge u ime Isusa uskrsloga (usp. Dj 3, 1-10). U prigodnom govoru mnoštvu je objasnio da je to učinio snagom Isusa kojega je Bog uskrsio od mrtvih i postavio začetnikom života. Uslijedio je poziv na saslušanje i zabrana naučavanja u ime' Isusovo. Oni su nastavili i evo drugog saslušanja u današnjem odlomku.
Petar u oba slučaja odgovara u ime Dvanaestorice, čime Luka ističe da je on pročelnik tog zbora. Već na prvom saslušanju Petar je uzvratio pitanjem: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga?" (4, 19). Suci su bili religiozni pa su se i optuženi pozivali na religijske razloge. To ponavljaju i sada (r. 29). Petar i ovaj puta obrazlaže glavni razlog propovijedanja u ime Isusovo: Raspetoga je Bog uskrisio, uzvisio ga za Začetnika i Spasitelja te u njemu nudi Izraelu i svima narodima obraćenje i oproštenje grijeha (r. 31). "Začetnik" znači darovatelj života, voda onih koji su žedni duhovnih vrednota. Petar ispovijeda da njega i ostale apostole Duh Sveti tjera na svjedočenje Isusova uskrsnuća. Naš odlomak ispušta dio r. 40 u kojem je rečeno kako su suci dali apostole najprije šibati a onda im zabranili daljnje propovijedanje u ime Isusovo. Ime je ovdje snaga onoga koji to ime nosi. Oni su otišli "radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime". Kazna i prijetnje nisu ih obeshrabrili: nastavili su naučavati po kućama navješćujući da je Isus raspeti i uskrsli Krist Pomazanik. Svjedoci Uskrslog nisu provocirali niti uživali u mukama. U unutarnjoj radosti doživjeli su Božju potvrdu svoga djelovanja i nastavili započetu zadaću.

Čast i slava Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu (Otk 5, 11-14)

Peto poglavlje Otkrivenja nastavlja opisom Božjeg prijestolja koje je vidio Ivan vidjelac. Na početku tog poglavlja vidjelac gleda "knjigu iznutra i izvana ispisanu, zapečaćenu sa sedam pečata". U starini su se tako pečatili veoma važni dokumenti. Ispisanost iznutra i izvana znači da knjiga obuhvaća puno grade (redovno se na pergamenama pisalo samo iznutra). Bog daje zaklanom Jaganjcu, koji je simbol raspetog i uskrslog Krista, tu knjigu. Slijedi pjesma intronizacije Jaganjca (reci 9-13). Naš današnji odlomak dio je te pjesme. Jaganjac je dobio udio na božanskoj moći i časti. "Moć, mudrost, snaga, čast, slava i blagoslov" su svojstva koja pokazuju da Isus zna, može i hoće provesti Božji plan spasenja ponuđenog svima ljudima. Posljednje svojstvo - blagoslov - je priznanje otkupljenih ljudi Jaganjca koji je svoje sposobnosti utrošio za ljude. Taj blagoslov je zahvalnost i prihvaćanje svega što je Jaganjac učinio i čini.
Četiri bića na kraju pjesme izgovaraju liturgijski "Amen - tako je"" Ona su u Otk 4, 6-8 predstavljena kao slična lavu, juncu, čovjeku i orlu. Uz anđele i 24 starješine oko Božjeg prijestolja ona vjerojatno simboliziraju sva živa bića na zemlji s čovjekom kao krunom. Sva ova bića slave Boga i Jaganjca koji im u svom proslavljenom stanju gospodari. Ivan vidjelac ovdje je ugradio kristološki himan prve Crkve u svoje nadahnuto djelo. Himan se pjevao među kršćanima Male Azije u liturgijskom slavlju Dana Gospodnjeg - prvog u tjednu. Čak je i poganski pisac Plinije Mlađi u svom pismu caru Trajanu, za vrijeme obavljanja upraviteljske službe u Bitiniji i Pontu god. 111-113., zabilježio da se sastaju i na svom bogoslužju pjevaju pjesme u čast Kristu. Ovo znači da se od najstarijih vremena na kršćanskom bogoslužju pjevalo. To je način izražavanja ljudske i vjerničke radosti. ako mi pjevanjem uveličavamo svoje bogoslužje?

Uskrsli hrani Sedmoricu i rehabilitira Petra (Iv 21, 1-19)

Ivan je u 20. poglavlju prikazao ukazanje Uskrsloga u Jeruzalemu: Magdaleni na grobu, Desetorici na Uskrs navečer te osam dana kasnije Jedanaestorici s Tomom. Ovdje imamo ivanovsku gradu o ukazanju u Galileji. Dok je u poglavljima 1-20 četvrtog evanđelja prvenstveno naglasak na Isusu kao Očevu objavitelju, u ovom je naglasak na Crkvi u poslijeuskrsnom vremenu. Cilj je ovog ukazanja da Sedmorica prepoznaju Uskrsloga i da Uskrsli rehabilitira Petra nakon što ga se Petar odrekao, ali se pokajao za svoj kukavičluk.
Poglavlje počinje kao da u prethodnom nije bio najavljen svršetak evanđelja: u 20, 30-31 bilo je rečeno da je Isus učinio i mnoga druga znamenja a da su ova zapisana kako bi kršćani nastavili vjerovati u Isusovo mesijanstvo i božansko sinovstvo te tako imati kvalitetni život. To smo čuli na završetku prošlonedjeljnog evanđelja. Ivanovska zajednica čuvala je ovu zgodu i vjerojatno ju je naknadno dala unijeti u evanđelje svoga utemeljitelja zato što je važna za pravo mjesto voljenog učenika u Crkvi koju vodi Petar.
U recima 1-14 je izvještaj o čudesnom ribolovu na Isusovu inicijativu. U toj zgodi bitna je uloga voljenog učenika koji prvi prepoznaje Gospodina na obali jezera i govori Petru te pušta da Petar od radosti prvi otpliva na obalu. U ovom prizoru ključan je r. 12: "I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: 'Tko si ti?' Znali su da je Gospodin." Ova primjedba upućuje na misterioznost uskrsnuća kao eshatonskog i metahistorijskog događaja. Isus jest isti, ali se i promijenio. Onaj koji je bio proboden sada živi, ali se nije vratio u još jedan zemaljski život. Promijenio se. Učenici su zadivljeni nad onim što se s njime dogodilo i ne usuđuju se pobliže ulaziti u taj misteriozni Božji zahvat.
U ovom prizoru zagonetan je i broj od 153 ulovljene ribe. Sam ribolov, kao u Lk 5, 1-11, simbol je misijskog djelovanja učenika koji ljude imaju "loviti" u smislu spasavati od moralne i religijske propasti. Broj od 153 prvenstveno je podatak očevica o zbiljskom događaju, a iz konteksta on može biti i aluzija na širinu i univerzalnost kršćanskog poslanja.
Značajan je u r. 12 Isusov poziv Sedmorici da doručkuju te podatak u r. 13: "Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu". Slično je u 6, 11 evanđelista zabilježio da Isus osobno "razdijeli kruhove onima koji su sjedili". Na oba mjesta ovo je aluzija na euharistiju u kojoj Isus svojom riječju i kruhom hrani sudionike.
Drugi prizor je rehabilitacija Petra pred povijesnim svjedocima. Radi Petrova trostrukog zatajenja Isus ga tri puta pita, da li ga ljubi. Isus je znao da se Petar pokajao i on mu je već oprostio. Sada mu je želio dati priliku da svoje kajanje ispovjedi pred učenicima. Na treći Isusov upit "Petar se ražalosti" (r. 17). Ovo je zdrava nesigurnost. Prije muke Isusove bio je grešno siguran u sebe i doživio je svoj moralni pad. Sada je svjestan svoje slabosti. U njegovu izrazu: "Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim" uključena je zahvalnost što mu Isus oprašta i svijest da ga Isus pozna bolje nego on sam sebe. U ovoj svijesti prisutna je ponizna molba da mu Gospodin udijeli ustrajnost. Tako rehabilitiran, Petar će kao obraćeni grešnik moći voditi Crkvu kao znak i sredstvo izmirenja ljudi s Bogom i međusobno.
Isus mu najavljuje mučeničku smrt. "Raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati" najava je smrti na križu. U r. 19 evanđelista bilježi: "A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga". Iz konteksta je jasno da njegovi čitaoci znaju kako je u vrijeme pisanja evanđelja Petar već proslavio Boga mučeničkom smrću na križu.
Iz ovog eklezijalnog ukazanja Uskrslog na Galilejskom jezeru za nas slijedi dvoje: Isusa prepoznajemo na euharistiji gdje nas on osobno hrani svojom riječju i posvećenim kruhom; rehabilitiranog Petra Isus je ponovno stavio na čelo Dvanaestorice a njegova služba i dalje postoji u kršćanskoj zajednici, nakon što je on proslavio Gospodina mučeničkom smrću.

PREPORUČI
CCEE

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    24. srpanj 2014.

    Papa Francesco incontra Meriam: prego per i cristiani che soffrono a causa della fede

Sljedeca
 
Nakladna kuća Verbum

Copyright © 1996-2014 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: