Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. listopad 2014.

Komentari

Biblijski komentar misnih čitanja u godini C

Obraćenje svima potrebno i ponuđeno

3. korizmena nedjelja:

Ovom nedjeljom zakoračujemo duboko u korizmu kao vrijeme priprave na krštenje, odnosno na obnovu krsnog saveza. Krštenje uključuje odustajanje od krivih bogova i ćudoređa koje nije u skladu s monoteističkom religijom. Osim odvraćanja od nečega, krštenje uključuje i obraćenje Bogu koji nam se približio u Kristu. Današnja nas misa podsjeća na nužnost obraćenja ne samo kao sastavnog elementa krštenja nego i u kasnijem vjerničkom životu.
U zbornoj molitvi priznajemo da je Bog "odredio lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi." U toj molitvi, nadalje, priznajemo da smo grešnici i molimo Boga da nam iskazuje svoje milosrđe.
Ton ovoj liturgiji daje evanđelje. U godini A to je susret Isusa sa Samarijankom. U godini B to je prva Isusova Pasha u Jeruzalemu prilikom koje izgoni trgovce iz hrama. U ovoj godini to je Isusov poziv svima na obraćenje i opomena da donosimo plodove obraćenja. Vinogradar moli gospodara da ne siječe neplodnu smokvu: okupat će je i pognojiti s nadom: "Možda će ubuduće ipak uroditi" (Lk 13, 9). Smokva je u Bibliji simbol naroda Božjeg zajedno s vinogradom, a vinogradar iz ove parabole je Gospodin Isus. Kao što je nekoć po Isusu Bog od židovskog naroda tražio obraćenje i nudio mu oproštenje, tako danas traži od naroda krštenih.
Spremnost na obraćenje Bogu uključuje i spremnost na obraćenje ljudima. U darovnoj molitvi ove mise vapimo sa svojim prezbiterom: "Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe i pomozi da i mi opraštamo svojoj braći." Danas priznajemo da nam je obraćenje potrebno i zahvaljujemo što nam je neprestano ponuđeno u Kristu Isusu.

"Ja jesam" šalje me k vama (Izl 3, 1-8. 13-15)

Prošle smo nedjelje za prvo čitanje imali zgodu o savezu između Boga i Abrahama. Bog se vezao na vjernost Abrahamu i njegovu potomstvu. U današnjem čitanju imamo nov dokaz Božje brige za Abrahamove potomke koji su u egipatskom ropstvu. Odlomak spada u širi odsjek o pozivu Mojsija u Knjizi izlaska. Ovaj Židov, kojega je othranila egipatska princeza, morao je pobjeći u tuđinu zato što je pokušao zaštititi svoje sunarodnjake od nasilja egipatskih činovnika. Kad je mislio da će svoje životno zadovoljstvo naći u braku sa Miđankom, Bog ga zove i šalje da izvede njegov narod iz Egipta.
Poput Amosa, Mojsije je bio pastir prije nego ga je Bog pozvao u proročku službu. Početkom ljeta na Sinaju se sasuši trava u ravnici pa pastiri moraju voditi stado na brežuljke. U r.2 rečeno je da se "anđeo Gospodnji" ukazao a iz r. 4 i 7 jasno je da je to bio sam Bog. Vatra je kod starih naroda budila strah i divljenje, jer je skoro nematerijalna te na neki način povezuje nebo i zemlju svojim plamenom. "Grm sav u plamenu, a ipak ne izgara" Mojsiju je povod da bolje razvidi o čemu se radi. Stari su narodi na sveto mjesto stupali bosonogi (što i danas čine muslimani), vjerojatno iz uvjerenja da pred Boga valja stupati ponizno i u svom prirodnom stanju. Starozavjetni svećenici nastupali su u žrtvi bosonogi.
Bog se predstavlja Mojsiju kao Bog koji je Abrahama, Izaka i Jakova vodio kroz tuđe zemlje. Mojsije zaklanja lice iz poštovanja i iz svijesti grešnosti. Kad mu se Bog predstavlja kao Bog otaca, time naglašava svoju prisutnost u povijesti pojedinaca i naroda. On se sada objavljuje Mojsiju u miđanskoj zemlji, ali on je vodio patrijarhe i "vidio svoj narod u Egiptu". Bog je čuo vapaj potlačenog naroda i "sišao" da ga izbavi.
Naše čitanje ispušta dio odlomka u kojem Mojsije izražava svoj strah i nedoraslost da stupi pred faraona. Bog mu odgovara da će biti s njime. On će ga jačati i slomit će silu egipatsku.
Naše čitanje nastavlja drugom Mojsijevom poteškoćom: kako će ga sunarodnjaci prihvatiti? Kako se zove Bog otaca koji me šalje? Kod starih naroda za obavljanje kulta bilo je nužno znati ime božanstva koje vjernici u kultu štuju. Također se smatralo da ime otkriva nečiju bit i snagu. Mojsije svojim pitanjem predusreće sumnje Židova u Egiptu koji će pitati, kakve je snage Bog koji nas po tebi želi osloboditi ispod egipatskog ropstva? Bogu otaca ime je Jahveh. Hebrejski oblik ovog imena ima dvije nijanse značenja: Ja sam onaj koji prouzročujem nastajanje i nestajanje; Ja sam onaj koji ću biti tu, koji ću pomagati. Bog time obećaje da će biti uz svoj narod na polasku iz Egipta, a u prolazu kroz tuđe države i kroz pustinju u obećanu zemlju. To je Bog povijesti i kontinuiteta. Ovo čitanje u našoj korizmenoj misi podsjeća nas da smo se obratili i stalno se obraćamo Bogu koji nas je u život dozvao i koji stalno ostaje s nama.
Psalam 103 je zahvalna pjesma Bogu milosrdnom i milostivom. Uzet je za pripjev zato što se u njemu spominje kako je Bog Mojsiju objavio svoje putove i sinovima Izraelovim svoja djela. Međutim, odnosi se i na nas, jer i nama Bog otpušta sve grijehe naše, iscjeljuje slabosti, izbavlja život od propasti te nas kruni dobrotom i nježnošću.

Svi se na Mojsija krstiše u oblaku i u moru (1 Kor 10, 1-6. 10-12)

Događaje izlaska Pavao u ovom odlomku iznosi kao opomenu krštenicima na disciplinirano ponašanje i odricanje. Starozavjetni proroci uzimali su izraelsku zajednicu u hodu kroz pustinju kao sliku obnovljenog Izraela (usp. Hoš 2, 16-17). Pavao u događajima izlaska vidi također sliku kršćanskog krštenja i euharistije. Izraelci su prijelazom preko mora bili oslobođeni od ropstva. Ovo oslobođenje Pavao zove "krštenje na Mojsija u oblaku i u moru". Ono se odvijalo pod vodstvom Mojsijevim, a oblak je bio znak Božje prisutnosti. Novozavjetni vjernici bivaju oslobođeni grijeha krštenjem "na Isusa", to jest povezivanjem s Isusom raspetim i uskrslim.
U r. 3-4 hranu i vodu koju su Izraelci dobivali u vrijeme prolaza kroz pustinju zove Pavao duhovnim jelom i pićem. Duhovnim, zato što Izraelci nisu obrađivali polja da bi dobili hranu niti iskopavali čatrnje da bi čuvali vodu od rijetkih kiša. Pavao se ovdje služi rabinskom legendom prema kojoj je stijena s čudesnom vodom putovala za Izraelcima po pustinji: "A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila". Ta je stijena za Pavla slika Krista. Pod duhovnim jelom i pićem Pavao ovdje misli euharistiju kao spomen gozbu Isusove smrti i uskrsnuća, jer o njoj govori u slijedećem odlomku ovog poglavlja.
Značajan je r. 12 našeg odlomka: "Tko, dakle, misli da stoji, neka pazi da ne padne!" Izvorno se to odnosilo na korintske vjernike koji su mislili da nema idola pa mogu mirno sudjelovati na gozbama u čast idolima, a da time ne smućuju "slabe" u vlastitoj zajednici. U našoj liturgiji to se odnosi na svakog sudionika, jer nitko ne smije biti previše siguran u svoju ustrajnost i krepost.
Krštenost na Krista i sudjelovanje na euharistijskoj gozbi i žrtvi potiču nas na stalna obraćenje i donošenje plodova obraćenja.

Možda će ubuduće ipak roditi (Lk 13, 1-9)

Događaj s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava nije zabilježen u židovskoj povijesti, jer nije igrao veliku važnost. Međutim, budući da su Galilejci podržavali partiju zelota koji su nastojali silom istjerati rimsku vlast iz svoje domovine, očito je da su prilikom nekog hodočašća pokušali učiniti nešto što je Pilat ocijenio kao opasno po državu. Dao ih je smaknuti, a Isus iz tog događaja izvlači pouku o potrebi obraćenja. U ono doba neki su teolozi podržavali pučko mišljenje da su stradalnici morali biti teški grešnici, kad ih je snašla tako teška tragedija. Isus pobija takvo mišljenje. Pobijeni Galilejci nisu grešniji od preživjelih. Na njihovu slučaju očituje se Bog kao sudac svih ljudi. Zato je potrebno da se svi obraćaju Bogu. Za obraćenje je ovdje upotrijebljen grčki izraz metanoia koji znači preslaganje misli i vladanja, odabiranje pravih životnih vrijednosti i vladanje u skladu s tim odabirom.
Isus odmah navodi drugi primjer osamnaestorice Jeruzalemaca na koje se srušila kula. Ni oni nisu bili krivlji od ostalih sugrađana, a snašla ih je nenadana smrt. Njihova nenadana smrt povod je da Isus sve potakne na obraćenje, jer ne znamo kad nas može zadesiti smrt - bilo prirodna, bilo kao posljedica nesreće.
Parabola o neplodnoj smokvi izrečena je u toku Isusova putovanja u Jeruzalem. Povijesno se odnosila na Jeruzalemce koji na Isusov poticaj nisu donosili duhovne plodove. Povijesnim slušateljima ona je bila opomena na obraćenje, a u vremenu Lukina pisanja ona je poziv kršćanima na donošenje plodova dostojnih obraćenja. Smokvi su redovno potrebne tri godine da naraste do dobi kad može rađati svojim plodovima. Ako dotle ne rodi, vjerojatno neće uopće rađati. Vinogradar iz ove parabole moli gospodara za još jednu godinu strpljivosti. Po Isusu Bog daje još jednu šansu ljudima, ali posljednju.
Prva dva primjera pokazuju kako se Isus zanimao za događaje svoga vremena i religiozno ih doživljavao. Bili su mu prilika za novo podsjećanje na blizinu Božjeg suda i na Božje vrhovništvo. Krivo bismo razumjeli Isusa kad bismo sve nesreće gledali kao Božje pripuštenje ili kaznu za grijehe stradalih i živih. S Isusom trebamo otvorenim očima promatrati svijet te nastojati da u tragičnim i radosnim događajima doživljavamo dublje ovisnost o Bogu. Događaji bi nas trebali poticati na obraćenje kao životni proces uvijek novog prianjanja uz Boga i odustajanja od grijeha.
Parabola o neplodnoj smokvi ukazuje na Božju strpljivost: "... Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je!" Bog ne uživa u kažnjavanju grešnika nego strpljivo čeka da mu se obratimo i donesemo plodove dostojne obraćenja. Međutim, njegov pravedni sud ipak
predstoji i nitko mu neće izbjeći. Primjer smokve koja crpi sokove iz zemlje a ništa ne daje treba nas potaknuti na pitanje, da li u životu više dajemo ili uzimamo - dakako dok smo u dobi i okolnostima kad možemo i trebamo davati.

PREPORUČI
CCEE

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. listopad 2014.

    Papa Francesco: no a pena di morte e carcere disumano

Sljedeca
 
Nakladna kuća Verbum

Copyright © 1996-2014 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: