Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

4. travanj 2020.

Pod povećalom

Sarajevo/Zagreb, 22. listopad 2016.

Rosie - zauvijek djevojčica

Svjetski dan misija - Misijska nedjelja

Prigodom Svjetskog dana misija koji se ove godine slavi u nedjelju, 23. listopada 2016., Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini izradile su, u suradnji sa stručnim suradnicima, knjižicu s misijskim animacijskim materijalima, koja, pastoralnom osoblju i vjeroučiteljima, može poslužiti u produbljivanju i širenju misijske svijesti.

Prvo čitanje: Ef 4, 7-16

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kri-
stova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje dade
dare ljudima. Ono »uzađe« — što drugo znači doli
to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti
je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jed-
ne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da
opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela
Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i
spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere
uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad
kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar na-
uka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put
krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te
sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve
Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom
zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu
pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u
ljubavi.
Riječ Gospodnja.
 
Otpjevni psalam: Ps 122, 1-5
Pripjev:
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
 
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
 
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.
 
Po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
 
Evanđelje: Lk 13, 1-9
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme dođoše neki te javiše Isusu što se dogo-
dilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krv-
lju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti
Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od dru-
gih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne
obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na
koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da
su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipo-
što, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako
propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko
smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć
ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već
tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne
nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on
mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine
dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće
ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
Riječ Gospodnja.
 
 
Rosie - zauvijek djevojčica
 
U sirotištu za napuštenu djecu „Mali dom“, koje vodim u našoj franjevačkoj misiji na području nerazvijene središnje Kenije, žive brat i sestra Rosie i Dominic. Rosie je ove godine napunila 25, a njezin stariji brat 27 godina. U “Mali dom“ stigli su prije desetak godina.
 
Zadatak nas misionara i jest da dođemo među siromašne i najslabije i da im donesemo radosnu vijest, da im pokažemo da njihov život nije izgubljen, da postoji netko kome su oni vrijedni. A to je Krist! Afričke mise na kojima se glasno pjeva i slavi Krista iz petnih žila, bez susprezanja, najbolji su simbol vjere ovdašnjih ljudi, kojima je samo trebalo dati šansu. Na misama, dok uza svečano aleluja svi plešemo: i ja, i dijete od dvije, i starac od 80 godina, i trudna žena, svjedočimo o životu i radosti koja je tinjala i zakržljala čekala da se razvije. Jer samo takav život u radosti Kristovoj donosi pravu puninu života.
 
Kad sam stigao u Keniju, u drvenoj baraci “Malog doma“, na zemljanom podu, živjelo je tridesetak djece – uglavnom predškolskog uzrasta. Uskoro po mojem dolasku u “Mali dom“ doveli smo djevojčicu rođenu s trećom rukom, koju su zbog sramote skrivali u obitelji, a nekoliko godina kasnije uspjeli smo ju odvesti na operaciju i danas se normalno razvija i živi. I među tu djecu stigli su Rosie i Dominic. Ona je tada imala 16 godina, a Dominic je već bio punoljetan. Rosie je bila visoka kao trogodišnje dijete. Iako još nije hodala ni govorila, već samo pogledom promatrala sve oko sebe, nije bila plašljiva. Dominic je izgledao kao dječarac koji bi bio spreman za osnovnu školu da nije, kao i sestrica, bio zapušten i zaražen afričkim krpeljima. Paraziti su im pojeli nokte, glave su im bile zaražene lišajevima, rasprostranjenima među afričkom djecom zbog lošeg imuniteta, a bili su zakržljali i neuhranjeni. Krpelji su učinili da će mozak naše Rosie ostati uvijek na razvoju predškolske djevojčice.
 
Dominic je ipak bolje prošao i već sljedeću školsku godinu krenuo je prvi put u prvi razred. Nije se uopće razlikovao od ostale djece, iako je bio gotovo triput stariji od njih. Njihova majka bila je lokalna prostitutka, koja je tako preživljavala, te je otišla u potragu za boljim životom, ostavljajući svoju neželjenu djecu prepuštenu potpuno samima sebi. Očeve nisu ni upoznali. Rosie i Dominic dolaze iz prilično neukrotiva plemena Turkana, koje živi u sjevernijim, slabo naseljenim dijelovima Kenije. S ostalim plemenima nerijetko su  neslaganju te na njihovu teritoriju često izbijaju sukobi koji dovode do krvoprolića. Kršćanstvo se najmanje uspjelo primiti baš u tom plemenu. Rosie i Dominic živjeli su u nastambi od granja, nisu imali pomoć ostalih stanovnika, jer su u plemenu, prema nepisanu pravilu, bili označeni kao oni na koje se ne računa. I u takvim uvjetima preživjeli su više od desetljeća, prije nego smo saznali za njih i doveli ih u “Mali dom“.
 
Dominic upravo završava osnovnu školu. Izrastao je u naočita mladića. Probat ćemo ga osposobiti za neki zanat, iako bi, kaže mi, rado krenuo u svećenike i postao fratar, kao ja. Rosie je uz nas prohodala, uz ostalu djecu je naučila svahili jezik, a danas, uz malu pomoć, čak zna na hrvatskom otpjevati pjesmicu “Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan…“ Naučili su ju volonteri iz naših krajeva. Izgleda kao djevojčica od nekih 12 godina, lijepa je kao što joj i ime kaže, ruža. Sva djeca imaju snove o svojem odrastanju i ma gdje bili, žele postati doktori, piloti, učitelji, a naša Rosie uvijek odgovori da želi biti musichana (izgovara se musičana), što na svahiliju znači djevojčica, a takva će i ostati cijeli život. Ona je ustvari najvedrije stvorenje pod krovom “Malog doma“ i prva je koja će svakoga tko dolazi dočekati najširim osmijehom. Ima slabu cirkulaciju, pa njezine hladne ruke uvijek prepoznam kad me u sirotištu djeca opkole i svi me odjednom žele držati za ruku, zagrliti i biti mi bliže.
 
Naša djeca, koja su zahvaljujući misionarima i dobrim ljudima dobila mogućnost da žive, ustvari više od svega žele malo pažnje, žele roditeljsku ljubav. A ono što su dobili u “Malom domu“, oni već sada vraćaju stostruko i svojim životima svjedoče radosnu vijest. Niti jedan život nije izgubljen i za njega se vrijedi boriti. Amen.
 

Fra Miro Babić, misionar u Keniji
svećenik franjevac, Provincija Bosna Srebrena, Sarajevo
Rođen je 25. veljače 1975. u Bugojnu (BiH). Zavjete je položio 4. listopada 2000. godine. Za svećenika je zaređen 1. prosinca 2002. godine. U misijama je od veljače 2005. godine.
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    3. travanj 2020.

    Il Papa: ringraziamo Maria perché ha accettato di essere Madre

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: