Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara

Vukovarski gradonačelnik rođen je 31. prosinca 1974. u Vukovaru. Djetinjstvo je proveo u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo Naselje gdje je bio učenik današnje OŠ Siniše Glavaševića. Zbog Domovinskog rata srednju je školu završio u Zagrebu, a potom je diplomirao na tamošnjem Kineziološkom fakultetu. Odlučivši se za povratak u rodni Vukovar, zaposlio se kao profesor u Ekonomskoj školi gdje je potom izabran za ravnatelja. Bio je i vanjski suradnik vukovarskog Veleučilišta Lavoslav Ružička.
Na prijevremenim izborima za gradonačelnika Vukovara 2014. kandidirao se kao predstavnik koalicije stranaka okupljenih oko HDZ-a. U drugom krugu izbora pobijedio je nad dotadašnjim gradonačelnikom i protivničkim kandidatom.
Oženjen je i u braku sa suprugom Sanjom ima dvoje maloljetne djece. Glavni motiv za razgovor s vukovarskim gradonačelnikom jest obljetnica stradanja Vukovara u velikosrpskoj agresiji 1991.

Poštovani gospodine gradonačelniče, 18. studenog obilježava se 24. obljetnica pada Vukovara. U kakvu će ozračju Vukovarci dočekati taj dan?

Za Vukovarce je svaka sljedeća godišnjica pada Vukovara sve teža. Vrijeme prolazi, no umjesto da zacjeljujemo rane, one se dodatno produbljuju. Zajedništvo koje smo imali 1991. uzdrmano je. Još uvijek tragamo za 300 naših najmilijih, a oni koji znaju gdje im je vječni počinak, žive među nama i ne žele o tome govoriti. Gotovo nijedan ratni zločin počinjen u Vukovaru nije sankcioniran, nijedan ratni zločinac ne odgovara za počinjena zlodjela, a podrška države u mnogočemu je izostala. Sve dok ne pronađemo sve naše nestale i ne pokopamo ih dostojanstveno kako njihova žrtva zaslužuje, ne možemo početi graditi budućnost. Sve dok Vukovar ne ostvari status kakav zaslužuje u Hrvatskoj, dok se istina ne kaže na glas te se prizna Vukovar kao mjesto posebnog pijeteta i simbol stvaranja neovisne Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, Vukovarci neće naći svoj mir i 18. studeni boljet će to jače.

U medijima se govorilo o propustima u organizaciji. Je li veća manipulacija pred nedavne izbore ipak spriječena?

Propusta u organizaciji nije bilo, samo manipulacije i konstrukcije pojedinaca koji su ponovno preko žrtava i Vukovara pokušali doći do jeftinih političkih bodova. U nekoliko sam navrata apelirao na sve političke opcije da se, pogotovo u predizborno vrijeme koje je prethodilo Danima sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., suzdrže od povlačenja Vukovara po blatu, no nažalost moje su molbe pale na neplodno tlo. Vukovar je, zbog svoje simbolike i značenja, zbog osjećaja koji pobuđuje u hrvatskom narodu, "preprivlačan" za političku zloporabu. No, takva uporaba svetinje Domovinskog rata ponajviše govori o onima koji ga koriste samo za svoje sebične potrebe, a kada je braniteljima i Vukovarcima potrebna pomoć, spretno okreću leđa.

Svaki je treći Vukovarac srpske nacionalnosti. Postoje li zbog toga nesuglasice ili je Vukovar konačno na putu mira?

Popis pučanstva iznjedrio je podatak kako je svaki treći Vukovarac srpske nacionalnosti, no to je realno netočan podatak. I u tome slučaju je država zakazala jer, iako smo upozoravali na nepravilnosti u sustavu, nije provjerila točnost podataka na terenu prije negoli je provodila popis.
Vukovar je došao do stabilnih i normaliziranih međunacionalnih odnosa, suživot funkcionira u svakodnevici, a sve nesuglasice koje su se pojavile u posljednje vrijeme i uzdrmale sve što smo godinama gradili prouzrokovala je državna vlast svojim nasilnim nametanjem situacija na koje Vukovar još nije spreman. Umjesto da je poradila na rješavanju ključnih problema te na takav način doprinijela podizanju razine tolerancije i pomirbe, svojom agresivnom politikom produbila je međunacionalni sraz te prouzročila poteškoće koje se nažalost očituju na konkretnim životnim situacijama naših sugrađana.

Pitanje dvojezičnih ploča okončano je ljetos izmjenama Statuta Grada Vukovara. Jesu li obje strane zadovoljne tim izmjenama?

Međunacionalni odnosi u Vukovaru su promjenjivi, a na lokalnoj je samoupravi da osluškuje bilo svojih građana, procjenjuje vrijeme i ponaša se u skladu s mogućnostima. Zagreb je predaleko i apsolutno je nemoguće da se takva delikatna problematika rješava izvan Vukovara. Novi Statut Grada Vukovara napisan je u skladu s trenutnom situacijom u Vukovaru. Kada dođe do promjena, mijenjat ćemo i dopunjavati Statut u skladu s njima, ukoliko se pokaže potrebnim, a sve u službi poboljšanja odnosa hrvatskog većinskog naroda i srpske nacionalne manjine.

Kako danas žive mladi Vukovarci? Ima li pomaka po pitanju pomirenja i oprosta, ili rane prošlosti još nisu zacijelile?

Kao što sam već rekao, mnoge su rane još žive i otvorene, ali trudimo se ići dalje. Nažalost, često se u tim našim nastojanjima osjećamo sabotiranima od državne vlasti kojoj očito  odgovara zadržavanje nesređena statusa Vukovara.
Ne želimo takav život za naše mlade. U tome nema napretka koji je toliko potreban posebno u ovo vrijeme ekonomske krize. Uslijed egzistencijalnih problema izlaze na vidjelo i mnoge druge neriješene situacije koje posebno negativno utječu na mlade ljude pune života koji pokušavaju izrasti iz prošlosti u kojoj je, čini se, Vukovar zapeo ili u kojoj nas namjerno drže. Mnogo ljudi ne želi i ne može živjeti tako i odlučuju se na odlazak u druge dijelove države ili inozemstvo u potrazi za poslom, ali i životom neopterećenim ratnim nasljeđem.

Iako ste studirali u Zagrebu, odlučili ste se na povratak u rodni Vukovar. Što mislite o obiteljima koje odlučno odlaze iz svojih mjesta?

Vukovar je moj grad. Uvijek bio i uvijek će biti. Za mene je nužno da dam svoj maksimalni doprinos njegovu oporavku i razvoju. Bitka za Vukovar još uvijek traje i ako odustanemo, žrtva koju smo položili 1991. izgubit će svoju vrijednost.
Situacija u Vukovaru je teška, ali cijeli istok Slavonije duboko je pogođen ekonomskom krizom. Mnoge obitelji odlaze tražeći zapravo golu egzistenciju. Vjerujem kako nikomu nije lako napustiti svoju obitelj, grad, zemlju i sve što poznaje, te se uputiti u nepoznato i biti stranac u tuđoj zemlji. Smatram kako je to uvijek posljednji korak na koji se čovjek odluči kada vidi da nema izlaza i dalje ne ide. Moj tim i ja svakodnevno ulažemo napore kako bismo osigurali nova radna mjesta i sve druge životno potrebne okolnosti koje će smanjiti egzodus naših građana, no to je spor i težak proces pogotovo kada smo najzapostavljeniji dio Republike Hrvatske.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju