BOŽIĆNO EUHARISTIJSKO SLAVLJE U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI

Svečano Euharistijsko slavlje na svetkovinu Božića u zagrebačkoj prvostolnici u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Alessandrom D'Erricom, te kanonicima Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga i prebendarima predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Na početku homilije, kardinal je naglasio, kako svetkovinom Božića slavimo vrhunac Stvoriteljeva dijaloga sa stvorenjem.

Dijalog Boga s ljudima započeo je stvaranjem čovjeka kojemu je Bog darovao slobodu. No, čovjeka je zlouporaba slobode dovela do ruba samouništenja. Ali Bog na to odgovara darom svoga Sina, rođenjem Isusa kojega nam je predao da bi nas izbavio iz ropstva grijeha i smrti i to po svojoj muci, smrti i uskrsnuću.
Upozoravajući kako je Božić danas za mnoge postao bijeg od realnosti, pri čemu se inzistira na tome da vlada mir među ljudima, da vlada mir u obiteljima, da na obiteljskom stolu bude izobilje i da se obilato daruje, a k tomu ne otvaraju teške teme, kardinal je to usporedio sa svojevrsnom društvenom drogom koja se ubrizgava jedanput godišnje da bi se pobjeglo od poražavajućih bilanci s kraja godine.
No droga ne siti i ne održava na životu, posvijestio je, te nastavio „droga sa svakom novom dozom iluzije oduzima čovjeku stvarni, istinski život i pretvara ga u ništa. Božić nije droga koja na kraju izobličuje lica i gasi živote tolikih zavaranih ljudi, već je to proslava Kristova rođenja jedinoga istinskoga kruha od kojega možemo živjeti na ovome svijetu."
Ne možemo uljepšavati događaj Isusova rođenja i učiniti ga više idiličnim, jer Crkva nije agencija za naručena oglašavanja, već nastoji biti stalna tražiteljica i čuvarica istine. Jednako tako ne bismo li ignoriranjem okolnosti u kojima se zbiva ovogodišnja hrvatska proslava Božića umanjili njegovu vjerodostojnost, upitao je kardinal, te ustvrdio, kako se stječe dojam da se nad nama u posljednje vrijeme nadvija nešto što bismo mogli nazvati ideologijom razvaline.
U razvalinama nema života, one tek stoje kao zloguki podsjetnik na mjesto u kojemu je život nekoć postojao. U razvalinama nitko ne živi, ali neki od njih dobro žive, upozorio je. Kardinal je ideolozima razvaline pripisao ono što se događa s hrvatskim gospodarstvom koje je do te mjere razrušeno da ga se sve više gleda kao nešto što je nekad bilo, a sada se samo broje i preprodaju preostale cigle iz njegove ruševine. U tom kontekstu je nastavio „kako drukčije nego djelovanju ideologa razvaline pripisati povećanje popisa nezaposlenih koji danomice raste, a kad se prikazuje smanjenje broja često je to na račun mladih koji su prisiljeni tražiti kruh u tuđini; kako to da je hrvatski čovjek u Europi i svijetu priznat kao dobar i odgovoran radnik; kako to da nam je Bog dao lijepu i prirodom obdarenu zemlju, a nema napretka? Stoga, komu, ako ne djelovanju ideologa razvaline pripisati mirenje s neprestanim siromašenjem naših ljudi, upitao je kardinal, te upozorio, kako su možda strašnija nastojanja da se od ljudi naprave duhovne razvaline.
Ovoga Božića ozbiljno pitamo „zar se u ovome hrvatskome društvu baš ništa ne može učiniti i promijeniti da bi se rušenje zaustavilo. Što reći o nezadovoljstvu u društvu; o ne uspostavljanju razgovora; o ne slušanju tuđih potreba; o neosjetljivosti i nebrizi za ugrožene?", rekao je kardinal, te ustvrdio kako smo i u hrvatskom društvu dionici kulture odbacivanja, o kojoj često govori papa Franjo, te dodao „hoćemo li pogriješiti ako zaključimo da nastanku suvremenih hrvatskih razvalina, te provođenju kulture odbacivanja i isključivanja pridonosi i to što slabi svijest odgovornosti za opće dobro?"

Kardinal Bozanić je spomenuo, i kako je na Badnjak posjetio hrvatske ratne vojne invalide Domovinskoga rata i hrvatske branitelje u Savskoj ulici.
Riječ je o nečijim muževima, očevima i djeci. Oni su u datom trenutku svoje živote dali na raspolaganje kako bi zaustavili zločinačku ideologiju koja je od Hrvatske doslovno željela napraviti ruševinu. Pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u vrijeme zagrebačkog nadbiskupa blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, te uz pomoć samoga Boga zagovorom Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca i brojnih hrvatskih mučenika i svetaca uz velike žrtve branitelji su nam izborili slobodu. Dana su im zato i određena prava, ali se stječe dojam da ih se istodobno polagano isključuje iz istoga onoga društva kojemu su omogućili opstanak, rekao je, te se vrativši na ideologe razvaline posvijestio kako njima u rušilačkim nastojanjima uvijek smetaju čuvari temelja kuće.
Govoreći o blizini Crkve, kardinal je rekao, kako je ona bliza svakome komu je stalo do dobra bližnjega, jer „ne smije se dopustiti da i jedan čovjek propadne, a kamo li čitav narod. Zato želimo biti blizu i hrvatskim braniteljima koji se bore za svoju društvenu uključenost i koji nastojanjem da se ne dira u temelje države, čuvaju toliko toga što još ima snage izgrađivati Domovinu".
Vjernicima je posvijestio da u svjetlu Božića zauzimanje koje je potrebno cijeloj Domovini, ponajprije znači ne šutjeti pred gaženjem otajstva života kao da nas se to ne tiče; znači ne odustati od brige za obitelj; znači sudjelovati u odgoju svojim kršćanskim stavovima; znači ne bojati se svjedočiti istinu; znači potražiti zajedništvo, posebno kršćansko zajedništvo, kada osjetimo da smo sami preslabi. U naposljetku to znači i u politici biti uz one koji se zalažu za obranu nosivih vrednota hrvatskoga društva, kao i ne dopustiti da budemo potkupljeni ili ucijenjeni u svojoj slobodi. Čemu sve vrijednosti o kojima se tako često govori ako ih dajemo u bescjenje i ako se povijamo trenutačnim moćnicima, upitao je.

Na kraju homilije, kardinal je naglasio, kako smo „pozvani da Bog u ovome svijetu djeluje i po nama. I zato baš na svetkovinu Božića kada se Bog rođenjem svojega Sina uključio u izgradnju svijeta po mjeri čovjeka kao djeteta Božjega potvrdimo i pojedinačno i zajednički to naše poslanje i odgovornost za svijet u kojem živimo, jer Crkva se ne smije isključiti i uz neprestanu karitativnu blizinu s najpotrebnijima ne smije odustati od svojega doprinosa u izgradnji boljega društva".

Misno slavlje pjevanjem je Zagrebački koralisti pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića. (kta/ika)