Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. kolovoz 2019.

Meditacija

30. srpanj 2019.
Dr. Tomislav Ivančić

Bogu darovano vrijeme

Meditacija preuzeta sa www.katolici.org

Nedjelja je Božji dan. Taj je dan zabranjeno raditi, jer bi to bila krađa vremena koje pripada Bogu. To je naime vrijeme koje treba Bogu posvetiti, Bogu darovati. Zato nedjeljom vjernici idu u crkvu, sjedaju za Božji stol kod svete mise, jedu Božju hranu i piju Božje piće, slušaju Božju riječ i pretvaraju je u svoj život. Nedjeljom vjernici oblače najbolje, tzv. nedjeljno ruho, nedjeljom dopuštaju čitavom svom biću da se odmori kako bi čulo glas Svevišnjega. Nedjelja je poziv čovjeku da postane siguran da Bog postoji. Sigurnost dolazi od iskustva Božje prisutnosti, a ona se može doživjeti u tišini, miru i traženju Boga.

Zapravo, svaka sitnica u našem životu prepuna je iskustva Božje prisutnosti. Staviš sjeme u zemlju, gledaš kako ono bez ikakva tvog sudjelovanja klija, raste, donosi plod. Bacio si jednu sjemenku, a dobio si natrag dvadeset, trideset, četrdeset novih sjemenki. Ljudi zasiju svoja polja, ali onda od Stvoritelja očekuju da ta polja zalije i ogrije suncem. Čovjek zaore zemlju i posije sjeme, Bog daje sunce i kišu i urod tome sjemenu. Tako se u proljetnim radovima jasno odražava suradnja Boga i čovjeka, u njima se Božja prisutnost upravo može opipati.

Dovoljno je pogledati sjeme. Ono izvana izgleda mrtvo. Presiječemo li ga i pogledamo li ga iznutra, ne možemo prepoznati nikakav mehanizam iz kojega raste novo sjeme. To sjeme se bitno razlikuje od svih naših mehaničkih dostignuća, svih naših motora i strojeva. Strojevi su mrtvi, sjeme je živo. Gdje je taj život u klici, gdje se on nalazi u sjemenci? Gdje je taj mehanizam, gdje je taj savršeni laboratorij koji iz one klice donosi novo sjemenje?

Kad tako promatramo polja, livade, šume i voćnjake, tada nas mora zapanjiti činjenica da je Bog tako blizu nas. Tamo gdje mi okopavamo kukuruze, povrtnjake i vrtove, Bog stoji uz nas i daje da sve počne rasti. Uz svako naše djelo stoji Otac nebeski, uz svako ljudsko stoji Božje djelo. Na svakoj našoj ruci i u svakom našem pokretu stoji Božja ruka i Božja gesta. Nedjelja je mogućnost da se zapanjimo pred tom pri-sutnošću i zaplačemo od žalosti što smo Boga držati dalekim, a on je bliži od našega vlastitog srca.

Uzmemo li žir hrasta, izvana će nam izgledati nemoćnim, malenim i sitnim. No u tom malom žiru skriven je neki budući veliki hrast. Iz toga malog žira mogu se roditi tisuće i možda milijuni novih žireva. Seciramo li mali žir, unutra nećemo naći ništa što bi nam moglo dati mogućnost toga čuda, a ipak iz maloga žira izraste veličanstveni ogromni hrast. No još je čudesnije što iz tog žira izraste hrast bez ikakva čovjekova sudjelovanja. Čovjek stoji po strani, priroda se razvija svojim tijekom i svojom snagom bez čovjeka. Vode i bujice teku, more se ljulja i pjeni, oblaci dolaze i odlaze, sunce svijetli i mjesec nas krijepi, rastu šume i niče trava, posvuda cvjeta cvijeće i teku rijeke, a čovjek u tome uopće ne sudjeluje. To se događalo prije nego smo se mi rodili, i događat će se iza naše smrti. Kada ti umreš, hrast će se i dalje njihati na vjetru, i dalje će spuštati sa sebe bezbrojne žireve, i opet će rasti novi hrastići pokraj njega. Kada umreš, stijena na kojoj si sjedio i dalje će ostati, šljiva i jabuka i dalje će davati plodove, ruže će ponovno cvasti, rijeke neće stati, potoci će imati svoje vode. Čovjek je samo došljak na zemlji. No on je poslan u svijet da razumije ta čudesa i da zapazi ruku koja uređuje te vrtove i u njih šalje čovjeka. Kraljevstvo je Božje tako blizu. Kraljevstvo znači da Bog kraljuje, da Bog stvara i uzdržava prirodu, da Bog stvara tebe, da te satkao u utrobi majke i održava funkcioniranje tvoga organizma. Bog ti daje hranu, zrak, sunce i noć za odmor. Čovjek mora da je beskrajno odsutan, beskrajno slijep i gluh kada ne zapala Božje kraljevstvo, prisutnost i djelovanje Boga u sebi i oko sebe.

Ako danas zastaneš, ako se smiriš, ako kraj otvorenog prozora promatraš neko stablo ili cvijet, ako pođeš u prirodu i tamo staneš, šutiš i osluškuješ pjev ptica, njihanje grana i rast trave te šum potoka, postat ćeš normalan, ubrzo ćeš postajati sve čovjekoljubiviji i sve svetiji.

No dok smo razmišljali o sjemenu i stablima u prirodi, nismo ni primijetili kako je time kroz ovo razmatranje zasađeno jedno novo sjeme Božje riječi u tvoje srce i kako će i ono sada rasti da izrasle u stablo neba. Ti više nisi isti. Ti si čuo ove riječi i one te mijenjaju, one u tebi rastu i one te preobražavaju i čine novim čovjekom. To je nedjelja.
 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    4. kolovoz 2019.

    Papa Francesco, Angelus, piazza San Pietro

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: