RIJEČI PAPE O VELIKOM PRASKU I EVOLUCIJI NEKONTROVERZNE

“Riječi papa Franje o Velikom prasku i evoluciji, definitivno nisu u proturječju s kršćanskom idejom o stvaranju; one su plod dijaloga između znanosti i vjere, koji se posljednjih godina vrlo živo razvija, osobito nakon objave enciklike Fides et Ratio sv. Ivana Pavla II. To je dobro poznato u akademskim krugovima, ali nažalost nije dovoljno poznato na razini javnoga mnijenja. Kao znanstvenik sam zato sretan što je Papa to ponovio“ – rekao je Piero Benvenuti, profesor astrofizike na Sveučilištu u Padovi i savjetnik Papinskog vijeća za kulturu, govoreći za Radio Vatikan o nedavnom govoru pape Franje članovima Papinske akademije znanosti.

„Teorija Velikoga praska, kao proces trajnog širenja svemira, jedan je od važnijih znanstvenih doprinosa teologiji: pokazati da se svemir razvija prema precizno određenim zakonima, uređenim tako da ih čovjek, svojim razumom, može shvatiti“ – istaknuo je profesor Benvenuti.

„Radi se o ideji koja nije u stvarnoj suprotnosti biblijskoj ideji stvaranja. Kao što je papa Franjo objasnio, Bog nije mađioničar s čarobnim štapićem koji jednim potezom sve odjednom čini. Već je, kao što podsjeća sv. Toma Akvinski, stvaranje trajan proces. Nije samo jedan događaj u prošlosti, već čin koji traje iz dana u dan i održava svijet u postojanju u svakom trenutku“ – objasnio je profesor.

„Prijelaz iz nebitka u bitak je za nas vjernike čin priopćenja Božje ljubavi. Neka bude svjetlo“ – smatra astrofizičar – „treba tumačiti kao božanski čin izvan vremena i koji stoga ostaje zauvijek, u svakom trenutku, ukoliko stvara samô vrijeme.“

Podsjetimo ipak, kako kršćanski nauk o stvaranju uključuje dva vidika: trajno stvaranje, ali i izvorno stvaranje: drugim riječima, uključuje ideju da svijet nije vječan, već da je Bog u jednom trenutku konačne prošlosti – možda trenutku Velikoga praska – stvorio svijet. Tradicionalno se govori o creatio continua – što je trajno stvaranje ili uzdržavanje svega u postojanju – i creatio originans – što je izvorni čin kojim je Bog stvorio svijet, a prije i mimo kojeg ništa nije postojalo.

„Znanost, sa svojom metodom“ – nastavio je savjetnik Papinskog vijeća za kulturu – „može slijediti samo vremenitu evoluciju trajnoga stvaranja. Ne može, sa svojeg stajališta, definirati prijelaz iz nevremenitosti u vremenitost, iz nebitka u bitak. „Mi imamo ideju linearnog vremena koju crpimo iz svojeg svakodnevnog iskustva, iz činjenice da živimo na planetu koji se okrene oko sebe u 24 sata. Ali kozmičko vrijeme slijedi drukčije satove“ te stoga nikada ne možemo dohvatiti nulti trenutak, već možemo samo opisivati što se poslije dogodilo“ – smatra profesor i dodaje:
„Izvanredno je – rekao je to Einstein – što je svemir razumom shvatljiv. To je najneshvatljivija stvar na svijetu. Ono što je važno je da ne čitamo Bibliju kao da bi bila znanstveni izvještaj. To bi bilo, kako je rekao Benedikt XVI, samoubojstvo misli“ – zaključio je astrofizičar Benvenuti. (kta/rv)