Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. kolovoz 2019.

Intervju

Fra Josip Bebić

Fra Josip Bebić

Sarajevo, 14. svibanj 2014.

Fra Josip Bebić, ravnatelj Ureda HBK-a i BK-a BiH za hrvatsku inozemnu pastvu

Bleiburg je pridonio produbljivanju vjere, kršćanskom i nacionalnom ponosu te očuvanju nacionalne svijesti, osobito među hrvatskim iseljeništvom

Osim cvjetnim šarenilom i mirisima Gospine krunice, svibanj je među Hrvatima obilježen sjećanjem na kalvariju započetu neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, čija je prva postaja bila na Bleiburškom polju. Kakav odjek danas ima sjećanje na ovaj događaj i kakvu je percepciju doživljavao među Hrvatima u inozemstvu, pitali smo fra Josipa Bebića, ravnatelja Ureda HBK-a i BK-a BiH za hrvatsku inozemnu pastvu.

Fra Josip je rođen u Metkoviću 1948. i član je splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Svečane zavjete položio je 1971. u La Verni u Italiji, a za svećenika je zaređen 1974. u Imotskom. Do 1977. bio je župnik u Ogorju nakon čega odlazi u Njemačku gdje ostaje pune 33 godine. Najprije je bio kapelan u Eltvilleu, zatim u Giessenu te u Kölnu, a od 1994. bio je župnik u Münchenu te potom u Mainzu. Godine 1997. izabran je za definitora provincije, a 2003. povjerena mu je dužnost delegata za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj. Biskupi BK-a BiH i HBK-a imenovali su ga godine 2010. ravnateljem hrvatske inozemne pastve.

Poštovani fra Josipe, u ovdašnjoj je javnosti nakon pada komunizma izronilo jedno ime koje se pola stoljeća samo smjelo šaptati na uho provjerenim prijateljima: Bleiburg! Čega je, zapravo, ovo mjesto simbol?

Svako pitanje u svezi s Bleiburgom zadire u srž prešućenih i nerazjašnjenih istina novije hrvatske povijesti. Bogu hvala, istina se svakim danom sve više razotkriva i mnogima postaje jasnijom. U tome kontekstu Bleiburg jest i ostat će simbolom svih hrvatskih stradanja i križnih putova našega naroda potkraj Drugoga svjetskog rata i tijekom poraća. Iako je Bleiburg primjer bezdušnoga političkog pragmatizma tadašnjih pobjednika, mjesto izdaje i zločina, mjesto s kojega su krenule kolone na križne putove, mjesto na kojem su u krvi i suzama niknule brojne osobne i obiteljske tragedije, Bleiburg je istodobno i mjesto pobožnosti i poštovanja koje hrvatski narod pokazuje prema vlastitim žrtvama, polje ponosa i prkosa, simbol nade i vjere koja je očuvala ovaj narod na svim vjetrometinama prošlosti.

Iako se u bivšoj Jugoslaviji nije smjelo govoriti o Bleiburgu, Hrvati su ipak na tome mjestu održavali spomen na početak najveće hrvatske tragedije. Na koji se način danas sjećamo žrtava na Bleiburškome polju i kakav je to događaj?

Dobro ste saželi glavno obilježje Bleiburga i spomen-čina koji se ondje održava. Na Bleiburgu je zaista bio početak jedne velike tragedije našega naroda. Kao što sam već rekao, iz Bleiburga su krenuli oni brojni hrvatski križni putovi razoružanih vojnika, civila, staraca, žena i djece jugoslavenskim prostorima. Samo u Sloveniji evidentirano je oko 1 000 masovnih grobnica u kojima je smrt našlo 97 000 Slovenaca (popisanih imenom i prezimenom). Broj stradalih Hrvata u Sloveniji procjenjuje se na više od 250 000. I to nisu sve žrtve! Ako se užasi takvih zločina mogu uspoređivati, onda poznavatelji tematike navode da Barbarin rov, Huda Jama kod Laškoga, nadilazi sva druga takva strašna mjesta.

Za nas vjernike Bleiburg je mjesto molitve gdje molimo za žrtve, ali i za krivce-nalogodavce tih strašnih zločina, mjesto gdje u svetoj misi žrtvu žrtvovanih pridružujemo Kristovoj žrtvi na križu. Bleiburg je i podsjetnik da se, koliko god to bilo teško, neprestano otvaramo oprostu jer istinski molitelj ne zna za osvetu, što u svojim propovijedima na Bleiburškom polju često naglašavaju i svi hrvatski nadbiskupi i biskupi, predvoditelji misnih slavlja. Na svibanjskim Bleiburškim komemoracijama svake godine sudjeluje nekoliko desetaka tisuća hodočasnika, potomaka žrtava, rodbine i poštovatelja, vjernih čuvara toga spomena.

U javnosti se mogu čuti komentari kako se na Bleiburgu prigodom svečanoga spomen-čina mogu nazrijeti ideološka razračunavanja. Što Vi kažete na to?

Bleiburg je po svojoj ozbiljnosti vjerojatno posljednje mjesto na kojem bi se trebalo ideološki ili bilo kako drukčije razračunavati, samoreklamirati ili prikupljati bilo kakve političke bodove, ali očito je iz godine u godinu da ne dijele svi ovakvo razmišljanje. Svi bismo trebali sebi osvijestiti zbog čega smo se ondje okupili te da sve što narušava dostojanstvo toga skupa zapravo baca sjenu na te nevine žrtve, na sve svetinje u koje se zaklinjemo i na smisao cijeloga događaja. A, s druge strane, zlorabeći takve ili slične spomen-događaje, pojedinci pred očima cijele javnosti na brzinu razotkrivaju razinu svojega dostojanstva, svoje namjere i „pozu” koju su zauzeli u životu. 

Postoji li razlika među Hrvatima u inozemstvu i u Hrvatskoj (i BiH) u percepciji Bleiburga kao simbola?

Iako je teško precizno odgovoriti na ovako općenito pitanje, iskustvo uglavnom pokazuje da su iseljeni Hrvati svih naraštaja puno svjesniji strahota koje su se dogodile hrvatskome narodu, a počele su na Bleiburgu, dok mlađi naraštaji u domovini, čini mi se, još uvijek nemaju jasne konture hrvatskih stradanja, a Bleiburg doživljavaju kao relativno daleku prošlost.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    7. kolovoz 2019.

    Papa Francesco, udienza generale in aula Paolo VI

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: