PROSLAVA SV. JOSIPA NA MARIJIN DVORU

Župa sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu proslavila je 19. ožujka 2014. svetkovinu sv. Josipa, patron župe. Svečanu Misu u župnoj crkvi sv. Josipa u 11 sati predvodio pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar uz suslavlje 19 svećenika i uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

Na početku je sve pozdravio župnik mr. Luka Brković, na osobit način zahvalivši biskupu Sudaru, te potičući sve vjernike da mole kako bi „sutra bilo bolje nego ovo danas i jučer“. Biskup Sudar potom je zahvalio na pozivu za zajedničko slavlje Svete mise te je pozdravio sve misnike i okupljene vjernike, potičući ih da sv. Josipa slave kao „velikog čovjeka Božje providnosti“ te da „mu izlože sve potrebe i želje“, jer će ih on, kako je kazao, „sigurno preporučiti i izručiti svome Spasitelju“. „Zajedno s cijelom Crkvom molimo iskreno da i ova župa i ova nadbiskupija i ova zemlja doista osjete moćni zagovor ovog velikog sveca“, potaknuo je biskup Sudar.

U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je istaknuo da nam slavljenje blagdana sv. Josipa daje dodatni poticaj u našem korizmenom hodu. „Blagdanom kojim se svetkuje i iskazuje čast, divi veličanstvo sv. Josipa uključujemo se, zapravo, u slavlje Crkve, koja ovog velikog sveca u naznakama slavi već od 5. stoljeća, a onda negdje od 11.-12. stoljeća u cijeloj Crkvi, da bi ga papa Pio XI. u jednom trenutku teškog stanja Crkve proglasio zaštitnikom, posebnom obranom, cijele Crkve, a naš nadbiskup Stadler suzaštitnikom cijele naše nadbiskupije, a prije 75. godina zaštitnikom ove župe na Marijin Dvoru… Dakle, mi ovim slavljem se zapravo uključujemo u jednu veliku nebrojenu i neizbrojivu povorku onih, koji mole i prose zagovor ovog sveca za svoju vjeru, za svoju dosljednost, za svoj kršćanski i ljudski život. Ovaj svetac se slavi u Crkvi ovako svečano jer je Crkva, slušajući Božju riječ, koju i nama danas stavlja na srce, stavlja pred oči srca i duše, da o njoj razmišljamo, da još jedanput se zagledamo u taj veliki lik i u njemu prepoznajemo snagu Božje milosti, svjetlo Božjeg prosvjetljenja…“, kazao je, između ostalog, u propovijedi biskup Sudar.

Misno slavlje svojim pjevanjem i sviranjem animirao je zbor „Emaus“.

Župa sv. Josipa na Marindvoru službeno je utemeljena 31. ožujka 1940. Nekoliko godina prije, točnije 16. kolovoza 1936., blagoslovljeni su temelji zavjetne crkve (pokojnog nadbiskupa dr. J. Stadlera) sv. Josipa na Marindvoru. Gradnja crkve dovršena je 1939., a crkva je blagoslovljena 31. ožujka 1940. To je trobrodna bazilika u neoromaničkom stilu u obliku križa, s glavnim i dvama pomoćnim oltarima te dvjema sakristijama. U podrumu je kripta s projektiranim grobnicama. Vanjski zidovi su od bijelog tesanog kamena iz hercegovačkog Drača i s otoka Brača, a unutarnji od opeke. Njezin graditelj bio je vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić. Za marindvorsku crkvu - buduću katedralu - rađeno je više skica, nacrta i projekata, ali je crkva rađena po projektu koji je nadbiskup Šarić donio iz Rima i dao prof. Karlu Paržiku da ga doradi. Uz crkvu su izgrađeni kurija i kaptol, ali su te zgrade poslije 1945. nacionalizirane, a crkva je ostala samo župnom. Crkvu je 1939. godine oslikao Josip Podolski. Mramorni oltar i Križni put od terakote darovao je papa Pio XII. Stolariju je uradio Josip Tabori od Slavonskoga hrasta prema Paržikovu nacrtu. Prve prozorske vitraje radio je Ivan Marinković iz Zagreba, ali su vitraji uništeni 1945. godine. Autori ponovo izrađenih vitraja su Zlatko Latković i Zdenko Grgić, ali su, na žalost, i ti nastradali u ratu 1992. - 1995. godine.
U godini pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu i BiH, posmrtni su ostaci nadbiskupa dr. Ivana Evanđelista Šarića, 37 godina nakon njegove smrti, položeni 26. travnja 1997. u središnju grobnicu kripte crkve. Na prostorima današnje župe nalazi se kuća sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Na području su župe do 1946. godine bile zgrade franjevačke bogoslovije i crkva Bl. Nikole Tavelića u Kovačićima. U župi su od 1964. do 1981. godine djelovale časne sestre Služavke Malog Isusa, a sada djeluju časne sestre Predragocjene Krvi Kristove. Danas na području župe djeluju karitativna udruga Kruh sv. Ante i pučka kuhinja. U ratu 1992. - 1995. godine srpske su snage granatama znatno oštetile župnu crkvu, a velik broj Hrvata katolika u strahu je napustio župu. Nakon rata počela je temeljita obnova unutrašnjosti crkve, a posebice vitraja površine 130 m. Obnova je dovršena pred zimu 2002. godine. (kta)

foto