Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

29. travanj 2017.

Poruke i poslanice

Kalocsa, 27. kolovoz 2013.

Propovijed biskupa Semrena na Misi o 125. godišnjici smrti biskupa Ivana Antunovića

Kaločko-kečkemetska nadbiskupija

Pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren boravio je od 24. do 26. kolovoza u Kaločko-kečkemetskoj nadbiskupiji u Kalači (Kalocsa) u povodu 125. godišnjice smrti biskupa Ivana Antunovića. U nedjelju, 25. kolovoza, koji se svake godine slavi kao kao Dan Hrvata u Kalačkoj nadbiskupiji, biskup Semren preslavio je svečano Euharistijsko slavlje. Prigodnu propovijed biskupa Semrena prenosimo u cijelosti:

Uvod. Draga braćo u svećeništvu, braćo i sestre, s posebnom radošću vas pozdravljam na ovoj gozbi ljubavi gdje smo jedno u Uskrslomu. Kao povijesna bića živimo iz sjećanja i iz nade. Sjećanje i nada se uzajamno uključuju. Tko je sposoban za istinsko sjećanje, sposoban je i za nadu. Istinsko sjećanje nas ne zatvara u prošlost, nego otvara novoj budućnosti time  učimo od prošlosti za budućnost. Kršćanstvo je upravo religija sjećanja i nade. U tom duhu i slavimo 125. obljetnicu smrti biskupa Ivana Antunovića svjesni da se nalazimo u Godini vjere i nove evangelizacije kako bismo ponovno otkrili radost vjere u sebi, i da bismo iznova pronašli zanos za prenošenje vjere(usp. Porta fidei 7) kao što je to činio biskup Ivan Antunović. Njegovo životno geslo „sve za vjeru, narodnost i riječ svoju"i dalje je živo i nadahnjujuće i danas.Snaga naše vjere, na osobnoj i zajedničkoj razini, mjeri se također sposobnošću njezina prenošenja drugima, njezina širenja i življenja u ljubavi, svjedočenja onima s kojima se susrećemo i koji dijele s nama životni put.Stoga odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama kajući se za svoje grijehe.

U Godini vjere i nove evangelizacije i 125. obljetnici smrti biskupa Ivana Antunovića (1815.–1888.)želimo si posvijestiti kako valja zauzeto živjeti odnos između vjere i ljubavi, između vjere i života jer su te zbilje tijesno vezane. Kad Bog stupa s čovjekom u proces vjere, onda jamči svojim životom i daje sigurnost za sve istine koje je izgovorio i čine koje je učinio. Za njega vjera nije samo izgovorena riječ, nego ona prelazi u djela, kako bi čovjek vidio da On stoji iza njih. Iz saveza koji je Bog sklapao s ljudima pokazuje se da je vjera dobila prigodu postati čovjekov životni stav i odnos s Bogom neprocjenjive stabilnosti i nezamjenjive čvrstoće. Stoga naš čin vjere treba biti ispunjen i oblikovan ljubavlju i zbog ljubavi. Sve što je Bog učinio za čovjeka svjedoči o tome koliko je vjerovao u njega. Bog vjeruje čovjeku!Zato vjernik treba da gorljivim činom vjere opravda iskazano povjerenje svojim životom, svojim djelom, jer su vjera i život neodvojivi. Činom vjere uspostavlja se zajedništvo s Bogom, čime se pokazuje bit i prava snaga vjere. Vjera je dragocjeni dar Boga, koji otvara naša srca da ga možemo upoznati i ljubiti. On želi ući u odnos s nama da nas učini dionicima samog svog života i naš život učiniti smislenijim, boljim, ljepšim (usp. Papa Franjo). Iz ovoga odnosa Boga i vjernika nastaje radost vjere, radost vjerovanja. Vjernik živi ono u što vjeruje. „Početnik i Dovršitelj vjere“ (Hebr 12,2) jest Isus Krist. U Isusu ispunjenje nalazi svaki napor i čežnja ljudskog srca. Svrha puta vjere jest voditi ljude iz pustinje života prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim – Isusom Kristom po svjedočenju, gozbi ljubavi, zajedništvu i služenju, na što nas upućuju današnja liturgijska čitanja.
 
Naglašavam da se nalazimo u Godini vjere, zauzeti u novoj evangelizaciji, svjesni da je potreba svijeta i poziv upućen kršćanima da odvažno naviještaju evanđelje, da vjerom pobijede strah. Nova evangelizacija počinje s novim susretom s Isusom Kristom i to u zajednici Crkve. Usmjerena je na evangelizaciju same Crkve, dakle svakoga od nas samih, i svijeta u kojem živimo. Treba započeti u samoj Crkvi tako da se crkvena zajednica više usredotoči na srž Evanđelja, na osobu Isusa Krista i njegovu poruku spasenja, kako bi odatle spoznala da je ponajprije ona stalno potrebna promjene, čišćenja, pokore i obraćenja, te kako bi svoj vlastiti život uskladila s evanđeljem. To je otvoren proces i stalna zadaća svakoga pojedinog kršćanina i cijele vjerničke zajednice. Navjestitelji evanđelja trebaju biti otvoreni milosnom djelovanju Duha Svetoga, životom svjedočeći Radosnu vijest kako bi Duh Sveti otvorio srca onima koji ih slušaju da prihvate evanđelje i po njemu žive. Evangelizacija je nužna i nezamjenjiva zadaća Crkve kao nastavak djela Isusa Krista. Kristovo otajstvo usmjereno je prije svega prema siromašnima, bolesnima, ranjenima i svima potrebnima
 
Tri su odrednice nove evangelizacije: obnova sakramentalnog života, naviještanje onima koji još ne poznaju Krista, te ponovno naviještanje evanđelja krštenima koji su zapustili vjerski život. Karakteristike su navjestitelja: hrabrost u naviještanju vjere, zajedništvo s Crkvom i učiteljstvom, te osobna radost u naviještanju Radosne vijesti. Navjestitelj je svjestan hitnosti i neodgodivosti evangelizacijskog pastorala.
 
Prigode za susret s Isusom Kristom su i slušanje Božje riječi u Sv. pismu preko kojega bolje upoznajemo Isusovu osobu te mijenjamo svoj život obraćajući se njemu i dajući mu prostor kako bi preko nas djelovao u konkretnom svijetu. Posebna pomagala za evangelizaciju su Dokumenti II. vatikanskog koncila i Katekizam katoličke crkve. Svijet u kojem živimo pun je izazova, ali je uvijek svijet koji Bog voli. Sam evangelizator mora biti najprije osobno evangeliziran da bi drugima mogao navijestiti i svjedočiti Krista.
 
Posebno veliku ulogu u evangelizaciji ima obitelju otkrivanju i prenošenju vjere što je isticao i živio i biskup Ivan Antunović. Prihvaćanje i svjedočenje "Evanđelja obitelji" nudi svjetliju perspektivu društvu u različitim krizama, jer nema budućnosti čovječanstva bez obitelji. Napose djeca i  mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu: to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva. Po Božjoj zamisli samo muškarac i žena u punom neopozivom zajedništvu, otvoreni novom životu čine brak i obitelj.Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. Djeca po roditeljima upoznaju ljubav i po toj ljubavi upoznaju Boga koji je sama Ljubav. Neka s Božjom pomoći i posebnom zaštitom Presvete Marije, Kraljice obitelji, iskustvo stečeno u obitelji donese obilne plodove na putu Crkve i neka bude zalogom sve veće pozornosti prema obitelji, koja je samo izvorište čovjeka i društva.
 
Obitelj za biskupa Ivana Antunovića predstavlja jednu od neprolaznih i najvećih vrijednosti. O tome da obitelj nije samo danas toliko važna, već da je ona apsolutna vrijednost, za koju se valjalo boriti i u XIX. stoljeću, svjedoči knjiga subotičkog svećenika dr. Andrije Anišića koji nudi svojevrsni "Antunovićev model", koji proizlazi iz njegova života i djela, za opstanak naroda, Hrvata – Bunjevaca i Šokaca kroz povijest sve do naših dana: "Glavne sastavnice toga modela su vjersko-moralno učenje, vjersko-moralna obnova braka i obitelji, narodni preporod i prosvjeta, gospodarski napredak, ali je od temeljne važnosti sloga, odnosno udruživanje svih narodnih snaga. Time se potvrđuje teza da vjersko-moralna obnova braka i obitelji zapravo vodi opstanku naroda". Djelo Ivana Antunovića u njegovom hrvatskom narodu i „milom mu Rodu" bunjevačkom i šokačkom, prisutno je i živo. Njegovo životno geslo „sve za vjeru, narodnost i riječ svoju" i dalje je misao koja nadahnjuje i svjetlo koje ih vodi u njihovom radu te donosi i danas one plodove koje je on želio i za koje je cijeli život izgarao. Biskup Ivan Antunović ima što reći svom narodu ali i svim ljudima trećega tisućljeća. Njegove moralne pouke i mudre poruke mogu dati značajan doprinos u izgradnji bolje, ljepše i sretnije budućnosti hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata i dati doprinos toliko željenoj civilizaciji ljubavi.
 
Biskup Antunović nas poziva da otkrijemo svoj identitet i svoju zavičajnost jer svatko od nas za sobom vuče, sa sobom nosi, svoj zavičaj. Zavičaj duboko određuje svakog čovjeka, iako mi ljudi nismo toga često svjesni. Zavičajnost nas povezuje u jednu zajednicu i upućuje uvijek na rodni kraj. Ma gdje živjeli ne zaboravimo rodni kraj! Pomozimo mu da se razvija, i raste, jer time raste i dio nas. Mi ljudi smo vremenita bića, živimo u vremenu, nismo nadvremeni. Bitno nas određuje naša prošlost, ali naša je zadaća da ne budemo robovi ni svoje prošlosti, ni svoje sadašnjosti, nego vjernički smiono moramo ići u budućnost dostojnu svakoga čovjeka. Stoga držimo ono što je bilo dobro i pozitivno u našem rodnom kraju, u našem zavičaju, u našoj tradiciji, da ono što je bilo dobro još više razvijamo i da se otvorimo još boljem.
 
Stoga je Antunovićeva pouka i poruka za budućnost: „U obitelji leži izvor, vrilo, gnjizdo i ognjište svakog blaženstva ali i nesriće po ljudstvo. Ako obitelji budu u skladu s Božjom voljom, s Božjim naumom otvarat će posvuda vrila iz kojih će izticat blagodati po ljudstvo. Naprotiv ako one ne budu u skladu s Božjim naumom nego budu podložne pritisku raznih predrasuda onda neće manjkati nevolje, koje će kiniti čovječanstvo“(Ivan ANTUNOVIĆ, „Hvaljene žene“, u: Bunjevačka i šokačka vila, III/1873., br. 4., str. 14.).
 
Ponesimo ove Antunovićeve poruke u svojim mislima i u svoj obiteljski život. Bit će nam izvorom Božjega blagoslova i obiteljske sreće. Neka nam to izmoli Sveta Obitelj Isusa, Josipa i Marije uzor svakoj obitelji. Amen.

 

PREPORUČI
Radio Marija BiH

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    28. travanj 2017.

    Visita di cortesia a Papa Tawadros II

Sljedeca
 
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: