BISKUP KUTLEŠA PREDVODIO ZAVRŠNO SLAVLJE "DANA SL. BOŽJEGA MIROSLAVA BULEŠIĆA"

U župnoj crkvi Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile u Lanišću o 66. obljetnici mučeničke smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića Euharistijsko slavlje u nedjelju 25. kolovoza predvodio je porečko-pulski biskup Dražen Kutleša. Na početku Mise predvoditelj slavlja podsjetio je na Bulešićevo geslo "Moja osveta je oprost" te istaknuo kako to može biti i naše geslo, jer "koliko smo puta povrijeđeni, pa tražimo ili ne tražimo oproštenje, no svi želimo da nam drugi daju oproštenje".

U homiliji, biskup Kutleša rekao je kako se "ovdje nalazimo na svetom mjestu, gdje je jedan mladi svećenik prije 66 godina mučki ubijen. Sluga Božji, budući blaženik, ne želi nikakve osvete, on jednostavno svima oprašta za sve ono što su mu prijetili, što je doživio. I upravo ta veličina dovela ga je do toga da će postati blaženik, a nadamo se i svetac". Podsjećajući na sklapanje paktova 23. kolovoza 1939. godine, istaknuo je kako se mi danas upravo na taj dan sjećamo svega onoga što su ti režimi učini u prošlom stoljeću svim narodima u Europi, pa tako i našem hrvatskom narodu. A upravo, sluga Božji Miroslav Bulešić trpio je od fašizma, trpio je i od nacizma, i na kraju bio ubijen od komunističkog režima, podsjetio je biskup.

Ako pogledamo u život sluge Božjega Miroslava Bulešića, vidimo za čime je išao, za čim težio i što je želio postići. Bio je svjestan da svaki vjernik, a posebno onaj koji živi kršćanski život, treba imati i pokazati vjernost Isusu Kristu. Upravo trenuci progonstva, muke, teškog življenja su trenuci kada treba pokazati vjernost, i kada treba posvjedočiti svoju vjeru za Isusa Krista. Miroslav Bulešić svoju je vjeru posvjedočio na najbolji mogući način, rekao je propovjednik, te istaknuo kako je i nama upućen poziv da svjedočimo našu vjeru.

Priznajemo li se vjernicima samo kada ta vjera nije u opasnosti i povlačimo li se kada dolaze neprilike, progoni, upitao je biskup i u tom duhu uputio na primjer budućeg blaženika koji svoju vjeru nije nikada htio zanijekati, pa ni pod cijenu života.

Nije svatko pozvan na mučeništvo, ali smo pozvani svojim životom svjedočiti. Svaki čovjek u svom životu ima različite ciljeve i prema njima usmjerava svoj život. Svatko tko kreće na svoj put, zna svoj cilj, a tko ga ne zna, lutat će. Različiti su putovi i putokazi koji nam govore kamo ići, i često smo naivni i usmjeravamo se prema putokazima koje drugi žele, a ne mi. Pravi vjernik uvijek pred sobom ima jedan pravi cilj: vječno nebesko kraljevstvo. Znamo da smo ovdje na zemlji hodočasnici, i da na kraju puta moramo Bogu polagati račune za ono što smo činili, rekao je biskup Kutleša.

Istaknuo je kako je budući blaženik vrlo mlad shvatio bit života. Ako pogledamo što je život "jedno konstantno umiranje", od početka kada se rodimo svaki trenutak smo sve bliži i bliži smrti, ali mi te stvari ne shvaćamo, ili ih ne želimo shvatiti ili nam je možda lakše živjeti tako zanoseći se nekim idejama i nekim različitim mislima. Blaženik je to shvatio i išao je ususret životu. Treba u životu imati principe, a radi tih principa se i umire, naglasio je biskup, te istaknuo kako je Miroslav Bulešić znao najbolje iskoristiti svoj trenutak i pokazati nama kako i gdje treba ići i za što treba položiti svoj život. Ne za one prolazne vrednote ovoga svijeta, nego za neprolazne vrednote onoga drugoga svijeta. Živjeti pošteno i dostojno čovjeka. Isto tako svjesni smo u Crkvi kada čovjek najviše trpi da je Bog tada i najviše uz njega, jer upravo tada kroz njega progovara Duh Sveti. Možda i vi kad vam je bilo najteže, kad vam je netko umro, kad ste doživjeli neki poraz, osjetite Božju prisutnost i želite i znate moliti se Bogu za onu utjehu koju vam je Bog dao, tu utjehu koju vam nijedna osoba na ovom svijetu ne može dati. I upravo budući blaženik imao je pratnju Božju, ali tu pratnju je zaslužio moleći svaki dan vjerno i tako pokazujući u svojim dnevnicima da je bio pobožna duša.

Na kraju homilije biskup Kutleša je istaknuo kako se možda pitamo zašto progonstva, mučeništva. No, toga je bilo od početka prve Crkve, i bit će uvijek u čovječanstvu. Mnogi se pitaju zašto je trebalo da jedan mladi svećenik podnese žrtvu, ali u Crkvi će biti svega toga zato jer je Crkva savjest društva. I Crkva će uvijek govoriti, i ne samo to, ona mora govoriti što je dobro, što je zlo. Nekima se to neće sviđati, neće to prihvaćati, ali Crkva mora govoriti, jer ako ne govori iznevjerit će svoju misiju koju joj je povjerio Isus Krist, poručio je biskup Kutleša. (kta/ika)