Curriculum vitae vlč. Ivana Kuprešaka izrečen na Misi zadušnici

Uzoriti gospodine Kardinale, preuzvišeni oci biskupi, kolege svećenici, časne sestre, bogoslovi, ožalošćena rodbino i prijatelji pokojnog svećenika Ivana!

Vlč. Ivan Kuprešak se rodio 13. ožujka 1944. godine od oca Marka i majke Ivke rođ. Bajić, u Živkovom Polju župa Čardak. Osnovnu školu je završio u Modriči, sjemenište u Zagrebu a bogosloviju u Đakovu. Za đakona je zaređen 23. svibnja 1968. godine u Slavonskom Brodu a za svećenika naše nadbiskupije 29. lipnja iste godine u Đakovu.

Prva pastoralna služba mu je bila ovdje u Sarajevu kao župni vikar u Sarajevskoj katedrali na koju je imenovan 1. kolovoza 1969. godine. Župnim vikarom u Derventi je imenovan 15. travnja 1971. godine. Dok je bio župni vikar u Derventi je 1972. godine osuđen na četiri godine strogog zatvora koje je odrobijao u Doboju i Zenici. Osuđen je zbog neprijateljske propagande i kao neprijatelj komunističkog sustava. Nakon zeničkog zatvora imenovan je 11. srpnja 1974. godine župnim vikarom u Doboju. Već sljedeći mjesec 27. kolovoza iste godine imenovan je prefektom u malom sjemeništu u Zadru gdje ostaje do 14. kolovoza 1976. godine. Župnikom u Sočanici imenovan je 18. ožujka 1977. godine gdje ostaje trinaest mjeseci te 28. travnja 1978. godine postaje župnikom župe Katedrala u Sarajevu. U katedralnoj župi ostaje deset godina i 10. lipnja 1988. godine je imenovan župnikom župe sv. Josip u Zenici. Za vrijeme službe župnika u toj župi je bio član Svećeničkog vijeća i zbora konzultora. Ratno vrijeme provodi u Zenici. Jedno vrijeme je to, prema njegovom i svjedočenju župnih vikara, bio pravi kućni pritvor. Na liječenje je poslan 24. rujna 1997. godine da bi nakon dva mjeseca imenovan suradnikom Katehetskog ureda. Ispovjednikom u Sarajevskoj katedrali je imenovan 13. rujna 1999. godine. U dogovoru s uzoritim kardinalom Puljićem 24. studenog 2011. godine stavljen je svećeničku mirovinu. U noći 8. na 9. lipanj je, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo u Svećeničkom domu u 70 – oj godini života i 45 – oj godini misništva.

Od ljeta 1995. godine do ljeta 1998. godine sam stanovao u u župnoj kući župe sv. Josip u Zenici. U tom vremenu dvije godine je župnik bio upravo pokojni Ivan. Upoznao sam jednu izuzetno plemenitu, poštenu i osjećajnu dušu. Posebno je osvajao svojim mirom, nenametljivošću i suosjećanjem. Njegov korektan odnos prema crkvenoj hijerarhiji i kolegama nam je bio za primjer. Nikad ga nisam čuo loše govoriti o bilo kojem kolegi ili vjerniku, a uvijek je nalazio riječi razumijevanja. Možemo misliti kakav je bio bivši sustav ako je u njemu našao opasnost i neprijatelja? A našao je i osudio ga ne četiri godine strogoga zatvora. U oporuci velikodušno oprašta svima, a posebno onima koji su ga osudili, smišljali planove i spletke te krivo i lažno svjedočili na sudu.

Uvjeren sam da će nam svima ne dostajati dobrohotnost, bezazlenost i dobri duh pokojnog Ivana. To su mi sinoć potvrdile i časne sestre Služavke Malog Isusa iz samostana Egipat s kojima je bio posebno povezan. Rado je pješice išao služiti im sv. Misu a djeca su ga iskreno prihvaćala i voljela. Kako i ne bi kad je u dubini svoje duše uvijek zadržao dječje srce. Djeca i sestre izražavaju sućut i zahvalnost za tolike godine služenja i potpomaganja. Pridružujem se tim iskrenim zahvalama i izrečenim sućutima. Završavam riječima iz Oporuke gdje govori o oprostu „Svima opraštam sve i molim Isusa, jedinog Pravednog Suca, da meni i njima (ovdje prvenstveno misli na one koji su ga optužili, krivo svjedočili i osudili) bude blag i milosrdan na onome Posljednjem Sudu – kada se iz smrti prelazi u vječnost“. Molimo i mi tog Isusa – Pravednog suca da mu bude milostiv i udijeli vječnu radost kod Oca Nebeskog.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem. Amen.