Govor reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića na mirovnom samitu u Banjoj Luci

Eminencijo, ekscelencije, braćo i sestre, dame i gospodo, dragi prijatelji!

Sve Vas srdačno pozdravljam. Izražavam svoje zadovoljstvo što smo se danas sastali ovdje u Banjoj Luci. Takvoj prilici i pozivu osobno sam se iskreno obradovao i odazvao. U ovaj grad sam i ovoga puta došao dragog srca, polažući nadu i u ovaj naš susret.

Vjerujemo da ćemo našim današnjim susretom i zajedničkom deklaracijom koju obznanjujemo i upućujemo bosansko-hercegovačkoj javnosti, našim vjernicima, crkvama i vjerskim zajednicama, političkim dužnosnicima i predstavnicima vlasti, građankama i građanima produbiti nnašu vlastitu vjeru, naše međusobno povjerenje, nadu za Bosnu i Hercegovinu i za njene građane.

Posebno mi je drago da to vovoga puta činimo iz ovog grada, da smo se susreli ovdje u Banjoj Luci. Vjerujem, naime, da smo u našem zajedništvu koje izražavamo i u našoj zajedničkoj deklaraciji dobro došli u ovaj grad i u ovome gradu, kao što vjerujem da našom zajedničkom deklaracijom i u ovom našem zajedništvu možemo osnažiti nadu za ovaj grad i nadanje građan Banje Luke u cijelom svijetu.

Dame i gospodo, unatočć iskušenjima, nedaćama i slabostima, svi zajedno moramo imati sluha, volje i snage za riječ. Ne toliko za onu već izrečenu koliko za onu koju iščekujemo, kojoj se nadamo, dok jedni drugima idemo u susret.

Svi moramo vjerovati u riječ, riječ nam mora nešto značiti, do nje moramo držati. A do riječi se može doći, riječ se može dogoditi tek u našem razgovoru, u svakom ljudskom razgovoru i susretu, a posebno u susretima i razgovorima nas koji predstavljamo crkve i vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, u kojima se produbljuije naša vlastita vjera.

Vjera i povjerenje, dopustite mi da to naglasim, idu zajedno, ruku pod ruku. U tom mom uvjerenju nalazi se i moje uporište za nadu koju polažem u naše susrete i razgovore.

U našem današnjem susretu mi smo dospjeli do zajedničke riječi sadržane u poruci naše Deklaracije. U Deklaraciji se zauzimamo za poštivanje moralnih vrijednosti, za dijalog, za solidarnost i pravdu, za mlade naraštaje, za izbjegle i prognane, za žrtve nasilja i nepravdi. U našoj zajednočkoj Deklaraciji poziv upućujemo državnim organima i nositeljima vlasti, predstavnicima međunaordne zajednice.

Dame i gospodo, ja vjerujem da smo i mi, predstavnici crkava i vjerskih zajednica u Bosni Hercegovini, i samoi spremni i dalje činiti sve što možemo, kako bismo vlastitim primjerom ohrabrili i potaknuli druge i kako bismo dali svoj doprinos ispuljnju naše zajedničke riječi sadržane u našoj današnjoj Deklaraciji. Tako se nadam da ćemo zajednički, s povjerenjem, pravično i solidarno, s dovoljno mudrosti, duhovne odvažnosti i moralne dosljednosti, uspjeti za naše bogomolje pronaći dovoljno mjesta diljem Bosne i Hercegovine, a da to ipak ne bude u tuđim avlijama ili tamo gdje bi se poticali inat, napetost, bol i strahovanje.

Pravda je u osnovi vjere, a strpljivost i praštanje su vrline koje se podvode pod razumno ponašanje, kako se život u društvu ne bi prekinuo. Mi vjernici vjerujemo da je istina lijek i za najteže grijehe. Zato je danas prizivamo i za njom tragamo.

Nije u našoj moći promijeniti prošlost, ali vjerujem da možemo popravljati sadašnjost i truditi se da budućnost bude bolja od prošlosti. Vjerujem da ćemo se truditi da se, kao vjernici i braća, sljedbenici poslanika Ibrahima, nasilju suprostavvimo, da nepravdu ispravimo i da granice grijeha ne prelazimo.

Pozivam, prije svih drugih, ljude vjere, nas koji druge učimo vjerovanju, da otklonimo nepravdu i zaustavimo nasilje koje je počinjeno ili se još uvijek čini u ime nas ili naših vjerskih zajednica,l prema običnim ljudima.

U takvom uvjerenju danas sam ovdje s Vama i u takvoj nadi srdačno Vas pozdravljam!

Na kraju vas pozivam da mi se pridružite u molitvi:

Bože moj, prizivam Te onako kako je dostojno Tebe. Moja nada usmjerena je Tebi, jer si Ti najbolji u Koga se mogu pouzdati. Moje molitve i molbe upućene su Tebi, jer si ih samo Ti dostojan. Potreba moja prema Tebi takva da ništa osim dobrote Tvoje ne može izliječiti oskudicu njezinu.
Zato, daruj nam naklonost Tvoju na mjestu ovome i oslobodi nas od pružanja ruku prema bilo kome drugom osim Tebi. Učoini da služiimo Tebi! Ti si mir i od Tebe je mir! Neka naše duše nađu smiraj u Tvojoj blizini. Ojačaj nam vjeru u ljudsku dobrotu i daj nadu i mir našoj domovini. To dosita sve možeš!

Amin!