KRIŽNI PUT NA LURDSKOJ KALVARIJI

Pobožnost Križnoga puta na lurdskoj Kalvariji u četvrtak, 23. svibnja predvodili su vojni ordinarij Republike Hrvatske mons. Juraj Jezerinac i vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, a na postajama su se izmjenjivali vojnici, policajci i kapelani čitajući tekst „Križnoga puta“ biskupa Ratka Perića, te noseći zavjetne svijeće.

U prigodnom nagovoru kod posljednje postaje biskup Jezerinac je posvijestio značaj pobožnosti, „koja pomaže prisjetiti se ne samo Kristove patnje, nego nam otkriva dubinu, dramu, tajnu u kojoj najdublja ljudska bol doseže svoj vrhunac, otkriva nam ljudski grijeh u njegovoj najtragičnijoj posljedici, otkriva nam ljubav u njezinom najvelikodušnijem i herojskom izričaju, otkriva nam smrt u njezinoj okrutnoj pobjedi, ali i konačnoj poraženosti“.

Počeli smo s Pilatovom osudom i uočili smo da Kristova patnja zauzima velik dio prostora u Evanđelju, u toj Radosnoj vijesti. Zapazili smo kako bismo često željeli neko lakše i vedrije Evanđelje, suvremenije i više u skladu s modernim razmišljanjem o potrebi ljudi da patnju odstrane iz života. Papa Benedikt XVI. je rekao da danas vlada mišljenje kako treba odstraniti patnju iz svijeta. No, ako čovjek nastoji izbjeći patnji, onda postaje veoma hladan, bezosjećajan za tuđu patnju. Kolikogod se čovjek bori protiv nje, i želi je odstraniti, ne može joj izbjeći. Onaj tko doista želi ukinuti patnju, mora prije svega ukinuti ljubav, upozorio je.

Doista, da se Isus Krist nije pojavio i umro na križu, svijet bi sigurno bio drugačiji. Stoga se patnja ne može razumjeti bez Isusa Krista. Nakon Pilatove presude, zamijetili smo križ na Kristovim leđima. Nositi križ! Velika je to stvar. Nositi križ znači suočiti se hrabro sa životom, bez naivnosti i bez zanosa. Nositi križ znači da se opredjeljujemo da svoje neizbježne poteškoće transformiramo u moralnu energiju.
Nositi križ znači biti sposoban razumjeti patnju ljudi i znat ljubiti. Nositi križ znači prihvatiti na sebe obilježje autentičnosti Isusova učenika i nasljedovatelja. Nositi križ znači biti sposoban s Isusom Kristom uspostaviti neshvatljive zajedništvo i jedinstvo, rekao je biskup Jezerinac, te upozorio na težinu riječi „nositi križ“ koja je možda i preteška za našu pamet, snagu i ramena: ali, upravo je to plod Križnog puta – ne bojati se nositi Križ s Kristom, njegov Križ i svoj križ, naglasio je biskup Jezerinac.

Nadalje je posvijestio kako na Isusovom križnom putu spoznajemo, štujemo i učimo služiti patnji ljudi.
Isusov Križni put je škola razumijevanja, solidarnosti i čovječnosti. Vidimo kako stravični planovi egoizma i političke moći žele ovladati našim ljudskim srcima i time ih pretvoriti u bešćutna kamena srca. Spoznali smo da mi kršćani trebamo imati kršćansko srce i ovdje smo da shvatimo kako ono mora intenzivnije kucati u skladu s Kristovim srcem, tako da uvijek budemo na strani potrebnih, onih koje je obuzela bol i teška patnja, rekao je biskup Jezerinac, te podsjetio kako smo svjedoci modernog usmjerenja života i odgoja: sav je okrenut prema nekom „lakom životu“, prema eliminiranju križa iz programa svakodnevice.

Križ nekima smeta i kad je obješen na zidu gdje ljudi uče biti i živjeti. Cilj je suvremenih nastojanja: ne trpjeti nikada. Istovremeno, očevidno je kako je uzaludno takvo razmišljanje i kako ono otuđuje. Unatoč takvoj neodgovornoj indoktrinaciji čovjek i danas dodirne svu gorčinu križa Kristova, ali ga ne želi nositi; gotovo da je onesposobljen i sustavno onesposobljavan za odgovoran stav prema križu, upozorio je, te nastavio „Pa i mi kršćani nerijetko tražimo kršćanstvo bez križa; sve činimo da ga prilagodimo ispraznom načinu života. Tkogod od nas kršćana nastoji isprazniti svoj život od boli i patnje, vara samoga sebe i ispražnjava kršćanstvo; time ga usklađuje s ispraznošću suvremenog shvaćanja života. Stoga, valja nam nositi križ u svim njegovim zahtjevima. Ne kao usud života, nego onako kako ga je Krist prihvaćao“.

Isus nam je svojim Križnim putem otkrio tajnu svoje i naše patnje: ona je žrtva. Nevini postaje žrtva da bi žrtve zla i grijeha postale slobodne. To je objava ljubavi. To je zalog naše nade, naše ljudske i kršćanske zrelosti. To je zalog budućeg uskrsnuća mrtvih. Recimo sebi, Domovini i svijetu gdje se nalaze izvori naše novosti. Potrebno je ovo glasno reći našem narodu u Hrvatskoj i po svijetu: ne dajte se! Ne dopustite da vas odvoje od Krista i Križa njegova. Ako sve treba izgubiti radi toga, isplati se, zaključio je biskup Jezerinac.

Nakon blagoslova sudionici pobožnosti Križnog puta u procesiji su se spustili do Spilje ukazanja, gdje su izaslanstva zapalila zavjetne svijeće.

U poslijepodnevnim satima u crkvi Svete Bernardice za hrvatske hodočasnike održat će se pokorničko bogoslužje. (kta/m.b.)