Katolički tjednik

Pedagozi kažu da djeca najlakše uče jedna od drugih te da se tijekom toga procesa među njima stvaraju čvršće veze. Oni oponašaju i međusobno usvajaju manire, a također vrše i uzajamne korekcije. Uz fizičke, odnosno genetske predispozicije, to je razlogom zašto su blizanci gotovo nerazdvojni. No, ne samo oni: i među rodbinski nepovezanim mališanima vrlo često uspostave se prijateljstva koja traju cijeli život. Povezanosti koje su rođene zajedničkim odrastanjem nerijetko u svakodnevici bivaju snažnije od krvnoga srodstva. Djeca kroz igru, prepirke i praštanja, premda to ne znaju definirati, pokazuju kako život najbolje funkcionira onda kada je usvojeno načelo: „Što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima“ (Mt 7,12). Međutim, odrasli to znaju izreći, ali teško odjelotvoriti pa tako na cjelokupnoj ovozemaljskoj „njivi Gospodnjoj“ siju sjeme nepravde i razdora koje rađa raznoraznim oblicima mržnje.

Balkanski, a osobito bosanskohercegovački prostori za koje je već uvriježeno da su „sjecište različitih civilizacija, religija i kultura“, upravo o ovomu mogu ispričati svoju životnu priču koja, dakako, ima dvije strane: dobru i lošu. Loša je svoj najgori oblik pokazala tijekom posljednjega rata čije se posljedice (ne)izravno još uvijek osjećaju; a dobra se kao mlada biljka nastoji probiti kroz, vrlo često, „zabetonirane“ predrasude i „asfalt“ krivo formiranih stavova. Zbog senzacionalizma koji prati loše i tragične priče, one imaju primat u medijima, tako da su dobre – unatoč tomu što ih je bilo i u „najcrnjim“ vremenima – u drugom planu. Zato će mnogi koegzistenciju različitosti nazvati obogaćenjem, ali praktično pokazivati da je ona prokletstvo.

Odrastanje u biotopu koji ukazuje na postojanje ljudi različite kulturne i religijske provenijencije, prvotno nalaže usvajanje načela međusobnoga uvažavanja i slobode. To je spektar kojega čine vrlo praktični elementi ljudske svakodnevice. Primjerice, svaki iole kulturan i obrazovan čovjek neće neznanca pozdraviti nekim od „vjerskih pozdrava“ – zato jer je naučio da ima i onih kojima će to djelovati kao provokacija. To istodobno ne znači da se dotični stidi svojega vjerskoga opredjeljenja, nego time pokazuje poštovanje prema onomu koji je možda drukčiji. Stoga su „građanski pozdravi“ – Dobro jutro!, Dobar dan!, Dobra večer! – u javnoj komunikaciji podloga na koju se odlično ukomponiraju i oni „vjerski“ kada znamo da se u društvu nalazi barem jedan čovjek nama „domaći u vjeri“. Ondje, pak, gdje izostaje ovo pravilo, ljudi su: ili priprosti, ili nehatni, ili zlonamjerni!

Stoga, različitosti imaju ogroman potencijal postati globalnim bogatstvom ako se u okvirima ljubavi odvija proces učenja i međusobne korekcije. To također ima praktičnu primjenu i djeluje kao herbicid protiv sjemena nepravde i razdora koji prijeti uništiti svijet. Međutim, ako licemjerstvo i lukavstvo ovdje umiješaju svoje prste, onda različitosti nisu ništa drugo nego opterećenje. Zato je nužno da pozitivna iskustva suživota „s različitima“, ljudi podijele sa svijetom. Da se takvo što čini, onda bi bilo i puno manje islamofobije na Zapadu, ali bi i kršćani mogli živjeti normalno u islamskim zemljama. Dobro reče zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović 4. svibnja na otvaranju džamije u Rijeci: „Hrvatska može biti primjer drugim europskim zemljama kako rješavati muslimansko pitanje, ali i muslimanskim zemljama kako rješavati pitanja drugih vjerskih zajednica.“ Bilo bi poželjno da je takvo što čuo i saudijski ministar pravosuđa Mohammed al-Issa kada je 24. travnja europskim parlamentarcima u Bruxellesu rekao da njegova zemlja, „kao kolijevka svetih mjesta islama“ ne može dopustiti izgradnju bogomolja drugih religija... Različitosti koje žele obogatiti svijet kažu da trebamo jedni od drugih učiti. A djeca koja, odrastajući zajedno, ne bi ništa međusobno naučila, očito da bi trebala ići na liječničko promatranje. Stoga, svi oni koji su iskusili pozitivnost suživota u različitosti: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ (Gal 6,9).

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik