Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. listopad 2018.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 17. veljača 2013.

Homilija nuncija Pezzuta na nastupnoj Misi u sarajevskoj katedrali

U nedjelju, 17. veljače u sarajevskoj katedrali Srca Isusova novi apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori nadbiskup Luigi Pezzuto (Luiđi Pecuto) predvodio je nastupnu Svetu misu u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem,s biskupom banjolučkom i predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komaricom te s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. dr. Marko Semrenom i uz suslavlje šesnaest svećenika. Propovijed nuncija Pezzzuta prenosimo u cijelosti:

Radujem se što sam na početku svoje nove misije povezan sa svima vama u ovoj prelijepoj katedrali, posvećenoj Srcu Isusovu, da zajedno slavimo Gospodina i zahvalimo mu. Na ovom našem prvom molitvenom susretu oko oltara Gospodnjeg, izričem zahvalnost Svetom Ocu što mi je povjerio važnu i delikatnu zadaću njegova predstavnika u Bosni i Hercegovini i čast mi je prenijeti svima vama posebni blagoslov Svetoga Oca.

Sveta Stolica nije nikako zaboravila zalaganje koje je poduzeo blaženi papa Ivan Pavao II. 13. travnja 1997, kada je pred odlazak u Vatikan iz države Bosne i Hercegovine obećao svim stanovnicima ove zemlje: „Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama još više. U duhu ostajem s vama. Ostajem u duhu s vašim obiteljima i s vašim zajednicama!“ Neprekidni niz papinskih predstavnika u ovoj zemlji jasan je znak vremenskog kontinuiteta u tom zalaganju.

Došao sam među vas s dubokom duhovnom radošću. S poštovanjem pozdravljam njegovu eminenciju kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog ili sarajevskog, kojemu od srca zahvaljujem što me je pozvao da predvodim ovu svečanu euharistiju. Gospodine kardinale, zahvaljujem Vam povrh toga za topli pozdrav kojim ste me predstavili vjernicima u toku ovog slavlja. Od srca zahvaljujem preuzvišenom gospodinu Franji Komarici, predsjedniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, te s njime i biskupima koji mi iskazuju poštovanje svojom prisutnošću. S radošću upućujem srdačan pozdrav svećenicima, redovnicima, redovnicama i svima vama – draga braćo i sestre – koji ste mi se pridružili u ovoj svetoj misi da zazovemo svjetlo i pomoć Duha Svetoga na početku moje službe u ovoj krajevnoj Crkvi, posebno u ovoj godini vjere.

* * * * * * * * * *

Draga braćo i sestre! Sa strepnjom počinjem veoma zahtjevnu službu u državi koja puno znači Svetoj Stolici, a takva je Bosna i Hercegovina. Ipak se uzdam da ću uz pomoć Gospodinovu i podršku svih vas koji ćete me pratiti molitvama moći davati najbolje što posjedujem da bih obavljao poslanje koje mi je povjerio Sveti Otac.

Zagovor i zaštita Blažene Djevice Marije i zaštitnika Bosne i Hercegovine sv. Ilije omogućit će mi da se zajedno s vama sučelim s izazovima pred kojima stoji ova država i krajevna Crkva u njoj.

* * * * * * * * * *

Draga braćo i sestre! Današnje evanđelje od prve korizmene nedjelje prikazuje nam jednu od najtajnovitijih zgoda Isusova života: kušnja kojoj je bio izložen u pustinji uz uplitanje đavla.

Ovaj događaj, koji je Isus proživio, prvenstveno nas podsjeća da je đavao neprijatelj naših duša koji vreba na naše sveukupno dobro. On sve čini da ne bude otkriven, zavodi nas da ne vjerujemo u njegovo postojanje, kako bi mogao nesmetano djelovati. Stoga trebamo dobro otvoriti oči te se braniti oružjem molitve.

Isus je bio kušan. Tako je htio doživjeti naše kušnje te nam dati primjer kako se sučeljavati s kušnjama i kako ih možemo pobjeđivati.

Demon je na početku rekao Isusu: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom!“ (Lk 4,3). Isus je, međutim, odgovorio: „Pisano je: ne živi čovjek samo o kruhu“ (Lk 4,4). Ova kušnja govori da nas đavao puno puta potiče na traženje samo materijalnog blagostanja a da zanemarimo dobo naše duše. Od Isusa učimo prvenstveno tražiti kraljevstvo nebesko i njegovu pravdu imajući na umu da je Bog providnosni Otac koji ne dopušta da išta uzmanjka onima koji se u njega uzdaju.

U drugoj kušnji đavao je rekao Isusu: „Dat ću ti svu ovu vlast i slavu kraljevstava zemlje, ako se pokloniš preda mnom“ (Lk 4,6-7). Ova nam kušnja govori da čovjek često žudi za častohlepnim ciljevima, čezne za vlašću i ljudskom slavom. Iza ovakvih težnja krije se đavolska zasjeda. Isus je na to odgovorio: „Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“ (Lk 4,8). Tako nas poziva da ne nasjedamo blještavosti ljudske slave.

Da bi Isusa iznova kušao, đavao mu je rekao: „Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!“ (Lk 4,9), tvrdeći da će ga anđeli nositi na svojim rukama. Radilo se o kušnji preuzetnosti, to jest o napasti da stvori sebi Boga po svom nahođenju; Boga koji bi činio našu volju, i tako bi Isus mogao raspolagati svojim čudesima prema svome raspoloženju; u našem slučaju mogli bismo raspolagati Bogom te ga tako čak i suditi. Isus je ovako odgovorio: „Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!“ (Lk 4,12), pokazavši nam da mi trebamo vršiti volju Boga koji je dostojan klanjanja, a ne obratno.

Zgoda o Isusovoj kušnji potiče nas da razmišljamo o svojim kušnjama. Za razliku od Isusa svi smo mi skloni zlu i trebamo se stalno boriti protiv svojih mana. Trebamo se braniti oružjem koje nam stoji na raspolaganju, a to su poniznost, ljubav i molitva.

Prije svega trebamo njegovati poniznost, da ne postanemo umišljeni; poniznost u izbjegavanju bližnjih grešnih prigoda; poniznost da bez oklijevanja zatražimo duhovni savjet od dobrog duhovnog vođe te poniznost da iskreno otkrijemo svoje krivnje svećeniku u ispovijedi.

Zatim ljubav koja doslovno odgoni đavla. Za vrijeme ove korizme sprovodimo pomalo svoje vrijeme u pomaganju potrebnima, u prepoznavanju, ljubljenju i služenju Isusu u osobi naših bližnjih.

Konačno, imamo molitvu koja nam omogućuje da nadvladamo svoje slabosti i oblači nas u Božju snagu. Čim se kušnja pojavi, ako znadnemo odmah uroniti u molitvu, potpuno se pouzdavajući u Boga, On nas neće ostaviti same.

Naša će molitva biti posebno učinkovita, ako s pouzdanjem zazovemo Presvetu Djevicu. Gospodin se njome poslužio da smrska glavu paklenoj zmiji. Stoga, kada iskrsnu kušnje, zazivajmo nju i vedrina će se brzo vratiti.

* * * * * * * * * *

Predraga braćo i sestre! Nalazimo se u godini vjere. Stoga trebamo uporno otkrivati kako se prava i autentična vjera otvara ljubavi. Vjera se u stvari ne svodi na filozofiju ili apstraktnu misao. Kršćanska vjera treba se nužno pretvarati u djela ljubavi. Ako u svom iskustvu vjere susretnemo Boga, iz toga susreta nije moguće isključiti čovjeka. Ako primijetimo da u našoj vjeri nedostaje takva otvorenost za ljubav, trebamo zaključiti da naša vjera nije autentična; nije istinski kršćanska.

U ovom korizmenom vremenu, u godini vjere i na dan kada počinjem svoju službu u Bosni i Hercegovini želim svima vama – te preko vas – cijeloj krajevnoj Crkvi da ovo dragocjeno vrijeme živite oživljavajući vjeru u Isusa, da gajite ljubav prema Bogu Ocu koja se služiteljski otvara prema svima onima što ćete ih susretati na svom životnom putovanju. Amen!

 

(S talijanskog preveo dr. Mato Zovkić)

Foto: Andrej Lukanović

foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2018.

    La missione dei consacrati

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: