Stjepan Lice, pravnik i pjesnik

Korizma nas uporno pita tko smo i čiji želimo biti?


Zagreb,  sri, 13. velj. 2013.

„Korizmenom vremenu se ne ide ususet 'starim duhom', kao da je riječ o nekoj teškoj i dosadnoj zadaći, nego novim duhom onoga koji je u Isusu i Njegovu vazmenom otajstvu našao smisao života“, rekao je papa Benedikt XVI. godine 2006. Ususret ovogodišnjem vremenu priprave na Uskrs, o korizmi smo pitali gosp. Stjepana Lice-a, po zanimanju pravnika, a po življenju katoličkog pjesnika.

Stjepan Lice, pravnik i pjesnik

Stjepan Lice rođen je 1954. u Zagrebu gdje i danas živi. U istom je gradu diplomirao na Pravnom fakultetu. No, u javnosti je poznat i prepoznat po svojim pjesničkim radovima i „duhovnim nagovorima“ katoličke intonacije. Između ostaloga napisao je: Otkriće blizine, Govor tišine, Dobra sreća, Drvo tvojega križa – korizmeni proplamsaji, zbirku poetiziranih priča Kako su rasli zemlja i nebo, zbirku pripovijesti Putovanje kroz nebo...
Eseje, meditacije, priče i pjesme objavljuje u Kani, Bratu Franji, Crkvi u svijetu, Glasu Koncila i drugdje.

Poštovani gosp. Lice, što je korizma, promatrana pjesničkim očima?

Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje. Ili ga barem ne znam riječima izreći. Čovjek sam kome srce zadrhti i prije početka došašća i prije početka korizme. I iskustvo potresenosti potraje i duže od došašća, duže od korizme. Dogodi mi se da u božićnim danima ispisujem korizmene tekstove. Dogodi mi se i da u Velikom tjednu ispisujem božićne. Ili i ljeti, kad sunce upeče. Kako me Duh nadahne.

I došašće i korizma blagoslovljena su razdoblja godine darovana nam da dublje iskusimo kako nam Bog kroza sav naš život trči ususret. Dogodi nam se da proigramo to vrijeme. Kao: imamo ozbiljnijega posla, nego susresti se sa svojom dušom. Kao: ima još vremena, već ćemo stići. I tako ne stignemo do Boga, ne stignemo do svoje duše. A tu su, ni jedan drhtaj od nas.

Ima li takve korizme u ljudskoj svakodnevici?

Korizma, svakako, nije izdvojena iz naše svakodnevice. Jednako, korizma kao susret s Bogom koji ljubi i susret s Bogom koji pati. Korizma je i u onom najuznositijem dijelu naše svakodnevice.

Kad govorimo o svakodnevici, olako joj pridodajemo ne odviše lijepe nazive. A svakodnevica je veliki dio našeg života. Gotovo sav naš život. I dok ima nemalo onih koji zaziru od svakodnevice, ima i onih koji se njome itekako prepoznaju blagoslovljenima. Ima ih koji svoju svakodnevicu žive kao blagoslov. I koji su blagoslov onima s kojima žive. Ima ih koji i korizmu i svakodnevicu doživljavaju kao hod s Bogom. I ne štede se. I – nekima začudo – što se manje štede, to su sretniji. To im je srce punije. To bolje prepoznaju Božju prisutnost.

Kakva je "muka" koju nude evanđeoski tekstovi koji govore o danima koji su neposredno prethodili Kristovoj smrti?

Nisam teolog, samo sam pravnik, ali kad pomislim na sve Isusove muke tih dana, na muku u odnosu na različite ljude – od onih koji su najprisniji dio njegovog srca pa do onih kojima je bilo tako lako njega nedužnoga osuditi na smrt – toliko bi toga bilo za reći. Zadržat ću se na muci u odnosu na njegove učenike. U odnosu na one kojima povjerava Evanđelje, sebe samoga. U odnosu na one koji neće moći sat vremena bdjeti s njim, na one koji će se raspršiti, na onoga koji će ga zatajiti…

Isus svoje učenike poziva da budu jedno. Da budu jedno svi koji će se prepoznati i očitovati njegovima. Kaže da će ga drugi upravo po tome prepoznati – po tome što smo mi jedno. U tome je prisutno pitanje kako će ga moći drugi prepoznati ako mi – sabrani u njegovo ime – nismo jedno? Da ne bude zabune: to je pitanje bliže od ekumenizma. Da ne bude nikakvog dijeljenja među nama. S onim prvim do mene. Da ne bude zidova u nama. Ni prema kome.

Nije malo onih koji su negodovali i kritički se izražavali o filmu redatelja Mela Gibsona „Pasija“ koji je prvi put prikazan 2004. Neki su kazivali da se u tih posljednjih Kristovih dvanaest sati, ne može nazrijeti trag uskrsnoga jutra te je zbog toga i "muka" bezidejna. Što biste Vi na to rekli?

Teško da ijedno umjetničko djelo može biti neupitno. Svako otvara niz pitanja – i daje tek poneke odgovore. Tako i ovaj film. On nam svjedoči o Božjoj patnji, o Isusovoj patnji za nas ljude. Potiče nas da pokušamo shvatiti kolikom smo ljubavlju ljubljeni. Kolika je cijena za nas plaćena. Potiče nas da prepoznamo koliko smo Bogu dragocjeni. I da promislimo kako se odnosimo prema dragocjenosti darovanog nam života. Kako ga živimo? Koliko je ljubavi u nama i među nama?


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju


Katolički tjednik

 


Vatikan: Objavljeno Drugo izvješće o zaštiti maloljetnika

Vatikan,  čet, 16. lis. 2025.

Vatikan: Objavljeno Drugo izvješće o zaštiti maloljetnika

Dokument koji je 16. listopada objavila Papinska komisija priručnik je s uputama za „informirano slušanje“ te za gospodarsku, psihološku i duhovnu potporu žrtvama

Susret i duhovne vježbe franjevaca Bosne Srebrene koji pastoralno djeluju u Njemačkoj

Mainz,  čet, 16. lis. 2025.

Susret i duhovne vježbe franjevaca Bosne Srebrene koji pastoralno djeluju u Njemačkoj

Duhovne vježbe na temu „Izazovi svećeničkog poziva u suvremenom dobu, predvodio je fra Emanuel Josić, a središnji dio susreta bila je skupština „Udruge bosanskih franjevaca u Njemačkoj“

Mostar: Mnoštvo mladih na vjeronauku za studente

Mostar,  čet, 16. lis. 2025.

Mostar: Mnoštvo mladih na vjeronauku za studente

U Franjevačkome samostanu i župi sv. Petra i Pavla u Mostaru 15. listopada započeo je vjeronauk/tribine za studente i mlade. Prvi susret pod naslovom „Što ako (ne) postoji Bog – Jednome se živi“ održao je dr. fra Mario Knezović, gvardijan i župnik

Dar motocikala za potrebe župe Rushooka u Ugandi

Rwentobo (Uganda),  čet, 16. lis. 2025.

Dar motocikala za potrebe župe Rushooka u Ugandi

Katolička humanitarna organizacija MIVA Slovenija, posredstvom s. Urše Marinčič, članice Mariborske provincije Družbe ŠSF KK, darovala je sredstva za kupnju triju motocikala za potrebe župe sv. Franje Asiškoga u mjestu Rushooka, u Ugandi