Obraćanje nuncija D'Errica na proslavi sv. Terezije Avilske u Požegi

Na kraju ove Svete Mise osjećam dužnost iskazati vam živu zahvalnost za sve ono što ste organizirali za ovaj moj prvi posjet Požeškoj biskupiji i za primjer pobožnog i radosnog sudjelovanja u ovoj Euharistiji koji ste mi dali.

Posebnu zahvalu upućujem preuzvišenom nadbiskupu mons. Srakiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, đakovačko-osječkom nadbiskupu i metropolitu, koji je svojom prisutnošću i svojom propovijedi uzveličao ovaj blagdan vaše zaštitnice svete Terezije. Zahvaljujem za sudjelovanje: svećenicima, redovnicima, redovnicama, pastoralnim djelatnicima i, u prvom redu, rektoru katedrale don Ivici Žuljeviću.

Radostan sam da su se ovom Euharistijskom slavlju pridružile i građanske vlasti na čelu s gradonačelnikom, gospodinom Zdravkom Konkom. Čini mi se da je ovo jedan lijepi znak dobre suradnje koja postoji u Požegi između crkvenih i građanskih vlasti. U mojim kontaktima s najvišim vlastima Republike Hrvatske, često ponavljam da je važno da - unatoč različitim viđenjima stvari - svi nastojimo najbolje što možemo, služiti građanima ove Zemlje. Naša je želja da se ta suradnja može ne samo nastaviti, nego i razvijati na svim razinama za dobro grada Požege i čitave Zemlje.

Naravno, svoju zahvalnost upućujem na poseban način biskupu, mons. Antunu Škovorčeviću za poziv koji mi je uputio da budem danas ovdje, za riječi dobrodošlice kojima me je dočekao i za bratsku srdačnost kojom me je prihvatio.

Svima nosim poseban blagoslov Svetog Oca želeći da vam ovo slavlje blagdana vaše zaštitnice svete Terezije pomogne rasti još više u jedinstvu vjere, nade i ljubavi i iznad svega u jedinstvu služenja Bogu, u služenju Crkvi i u služenju narodu Božjem koji nam je povjeren. Moram dodati da sam s velikom radošću, zbog različitih razloga, prihvatio poziv vašeg časnog Pastira.

Prvo. Kao što znate u Hrvatsku sam došao tek prije tri mjeseca. U ovom prvom razdoblju svoje službe, nastojim iznad svega gledati, slušati i uspostaviti osobne veze s građanskim i vjerskim vlastima. I evo, među tolikim ustanovama koje nastojim posjetiti, trudim se dati prednost neposrednim vezama s biskupijama koje su privilegirani motori života u Crkvi.

Na drugom mjestu, dobro znam da se ovaj moj posjet uklapa u širi kontekst snažnih slavlja koja slavite ovih dana. Jučer ste slavili 15 godina postojanja Požeške biskupije i početak Godine vjere. Danas je blagdan svete Terezije Avilske, zaštitnice katedrale i grada. Moja je želja da također i posjet Papinskog predstavnika i osobito blagoslov Svetog Oca, mogu donijeti duhovnu snagu za vaše nastojanje kršćanskog svjedočenja.

Treće. Kada me je biskup Škvorčević pozvao, rekao mi je odmah da će ova Misa biti posvećena na poseban način mladima, đacima Katoličke škole kojoj je sveta Terezija zaštitnica. To me je ispunilo radošću, zato jer – mladi – vi znate dobro da Sveti Otac i Crkva gledaju na vas s posebnom pažnjom, a to svjedoče na primjer i Svjetski dani mladih, na kojima redovito sudjeluju Sveti Otac i najviše crkvene vlasti.

Zašto ta posebna pažnja? Zbog jednog jednostavnog razloga. Zato jer vi predstavljate budućnost društva i Crkve. Ovdje u Hrvatskoj, to je više nego istina, zato jer – nakon godina tame socijalističkog vremena – osjećamo potrebu za vjernicima laicima koji su pripremljeni i stručni i sposobni pomoći, kako bi se Crkva u svojoj cjelini, i u različitosti svojih karizmi, mogla prikladno suočiti s izazovima sadašnjeg vremena.

Evo dakle, dragi mladi, što bih vam želio preporučiti. Nastojte snažno i kršćanski živjeti godine svojeg obrazovanja, zato jer ono što sijete danas, sutra ćete brati. Sigurno potrebna je ustrajnost i žrtva. Ali to je uvijek tako: ne možemo sutra očekivati dobre plodove, ako danas ne vrednujemo u punini ono što nam Božja Providnost stavlja na raspolaganje.

Jedna posebna stvar potiče me da vam nešto preporučim, u ovom procesu tako važnog obrazovanja, u konkretnom ozračju naše drage Hrvatske. Kada me pitaju što smatram najvažnijim u našoj konkretnoj situaciji, dakle – na temelju onoga što sam mogao vidjeti i iskusiti hodeći po svijetu tijekom mojeg 35-godišnjeg služenja Svetoj Stolici – ne ustručavam se odgovoriti. Danas vidim iznad svega hitnost i potrebu kršćanskih laika koji duboko žive duh II. vatikanskog koncila, čiju smo slavili pedesetu obljetnicu otvaranja prije nekoliko dana.

Evo, među velikim nasljeđima Koncila, ima jedno posebno važno: ono koje govori o iskrenoj otvorenosti svijetu; dijalogu s drugima, također i s onima koji su daleko, s pozitivnim i konstruktivnim ponašanjem. To je dijalog koji daje prednost onome što je zajedničko, pred onim što nas razdvaja. To je dijalog koji pokazuje iskrenu želju da radimo zajedno, sa svim osobama dobre volje, u ozračju međusobnog povjerenja. To je dijalog, pomoću kojeg iskreno nastojimo razumjeti drugoga, slušati drugoga i vjerovati drugom.

Sveti Pavao je govorio da iznad svega mora biti uvijek ljubav. Dakle, to je načelo koje nas uvijek mora nadahnjivati, također i u teškoćama. Samo tako moći ćemo postići rješenja društvenog sklada, gdje različite strane nalaze zajednički dogovor, na temelju onoga što imaju zajedničko; i za zajedničko dobro, stavljajući na stranu nebitne stvari.

Dobro mi je poznato da su ova načela temelj programa identiteta vaše Gimnazije; i to me jako raduje. Isto tako sam zadovoljan da su upravo prošli tjedan maturanti vaše Gimnazije bili u Vatikanu gdje su mogli neposredno slušati riječi Svetoga Oca koje bacaju svjetlo na Godinu Vjere i na II. vatikanski koncil.

Zato, velikom radošću stavljam danas u ruke svete Terezije Avilske, vaše zaštitnice, ove naše razgovore, naše nade i ove naše želje. Isto tako, stavljam vaše želje i vaše nakane u njezine ruke, moleći da ona izmoli obilje blagoslova za vas, za Požešku biskupiju i za čitavu Crkvu Božju u Hrvatskoj. Amen!