Tradicionalno svečano, uz mnoštvo vjernika, blagdan Velike Gospe proslavljen je u srijedu, 15. kolovoza u župi Dolac u općini Travnik. Blagdanska Sveta misa, koju je uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Zorana Livančića, gučogorskog gvardijana fra Drage Pranješa Čarlija i još desetak svećenika, predslavio fra Pero Vrebac, duhovni odgojitelj na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, slavljena je u dvorištu župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Okupio se veliki broj vjernika s područja Lašvanske doline ali i iz drugih srednjobosanskih područja.
Blagdanu Velike Gospe i blagdanskoj Svetoj misi prethodile su molitvene svečanosti trodnevnice, a Svete mise su predvodili mjesni župnik fra Zoran Livančić i vikar franjevačkog samostana u Gučoj Gori, fra Josip Filipović. Misu uočnicu, u okviru svečanosti i molitvenih pobožnosti trodnevnice, predvodio je duhovnik fra Pero Vrebac, a pred početak Svete mise u procesiji oko župne crkve, uz molitvu, nošeni su raspelo i kip Blažene Djevice Marije.
Župa Dolac osnovana je daleke 1827. godine. Crkva se, nakon dozvola turskih vlasti, počela graditi 1853., a završena je i posvećena 1854. godine, pa se ove godine obilježava 158 godina njezine izgradnje. Novoizgrađenoj crkvi, i sada jednoj od najljepših u Bosni, liječnik iz Bologne, Bodecki, tada je darovao kip Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, udovica Josipa bana Jelačića darovala je misnicu, a književnik Ivan Kukuljević – Sakcinski, umjetnički vrijednu sliku sv. Petra koja se i danas čuva u župnom uredu župe Dolac. Kao rijetko koja župa u Bosni, Dolac ima i svoju monografiju koja nosi naziv „Korijeni života”, autora fra Ladislava Fišića, a govori o povijesti župe a i cijele Lašvanske doline. Crkva u Docu jedna je od najstarijih u Bosni, u bivšoj državi je bila pod posebnom zaštitom kao spomenik kulture, a tijekom proteklog rata cijela župa i župna crkva pretrpjeli su velika stradanja. Uništene su orgulje muzejske vrijednosti, treće po starosti na Balkanu, inventar, vitraje, freske, oltari, teško je oštećen krov pljačkom krovnog lima, pa su zidovi i temelji punjeni vlagom i prijetilo je urušavanjem cijeloga zdanja. Na sreću, uz velike napore stručnjaka (i iz Italije) crkva je spašena i obnovljena kao i župna kuća. No, najviše je stradala živa crkva. Naime, u ratu je poginulo ili je ubijeno 101 župljanin, a više stotina ih je lakše ili teže ranjeno. Župljani su prognani, a njihova imovina je opljačkana ili potpuno uništena. Sada u župi, od predratnih više od 4 tisuće vjernika, živi njih 2400, nadprosječne starosne dobi, javlja web portal lasvanskadolina.info. (kta/f.p.)
foto