Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Marijina uloga u povijesti spasenja je nemjerljiva, ali najbolje čitljiva u događaju svadbe u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,1-12). Ona posreduje za ljude kod Isusa moleći: „Vina nemaju“, a potom njima sugerira „Što god vam rekne, učinite!“

„Kad je rijeka povukla starca i on je zavikao: 'Majko'“, kaže poslovica. I uistinu, nikada čovjek nije dovoljno star da bi „prerastao“ majku i nikada nije toliko ohol da ne bi trebao (majčinu) ljubav. Zbog toga se i kaže da je svaki čovjek nečije dijete. I najgorega kriminalca njegova majka žali i zasigurno u dubini svoga bića voli, bez obzira što ima onih koje to ne znaju pokazati. Makedonska narodna pjesma Se navali Šar Planina veli da „žena žali šest nedeli, sestra žali do godina, a majka žali dur' doveka, majka žali duri do groba“. Stoga židovska mudrost kaže da „Bog nije mogao biti svugdje pa je stvorio majku“. Majka je produžena ruka ljubavi Božje prama čovjeku. Najizvrsnija ova „ruka“ jest Blažena Djevica Marija, majka Boga i Čovjeka.

O njezinoj ulozi u povijesti spasenja postoji mnogo toga napisano i teološki utemeljeno, a još puno više što je dio narodne predaje i običaja. Dakako, premda je prisutan i niz elemenata koji ovu narodnu predaju odvode u svijet krivovjerja, ipak ne treba unaprijed odbacivati narodna uvjerenja jer dosta toga povijest je potvrdila vođena izrekom: „Vox populi – vox Dei, tj. Glas naroda – glas je Boga“. No, svaki katolik, iako to, možda ne zna definirati, u svom molitvenom stavu pred Nebeskom Majkom priznaje da je ona: Bogorodica, vazda Djevica, bezgrješno začeta i na nebo uznesena.  

No, zbog pogrešnog tumačenja ljubavi prema Gospi nastajale su i različite hereze. Jedna od takvih vjerojatno je, posredstvom jedne od njegovih žena ili trgovaca i vojnika, došla i do Muhameda, osnivača islamske religije koji ju onda u Kur'anu i opovrgava. Iako muslimani gaje izniman odnos prema Djevici Mariji – budući da je ona jedini ženski lik kojemu je posvećeno cijelo jedno poglavlje: sura 19 pod nazivom Merjema – razvidno je da postoje dijelovi koji ukazuju na doticaj s ondašnjim krivovjerjem. Pogrešno shvaćajući kršćansko učenje o Presvetom Trojstvu u suri /poglavlju/ 5, ajet /stih/ 116 predbacuje se kršćanima da štuju trojstvo svete obitelji koje uključuje Boga Oca, Majku Mariju i Sina Isusa. „A kad Allah rekne: 'O, Isa /Isuse/, Sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i moju majku kao dva Boga uz Allaha!' – on će reći (...) 'Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu i mome i svome Gospodaru!'“.

Marija, majka Isusova je najprije ono što je sama izrekla: službenica Gospodnja (usp. Lk 1,38), a nikako netko tko se „ističe“ i pravi ravan Bogu. Njezina uloga u povijesti spasenja je nemjerljiva, ali najbolje čitljiva u događaju svadbe u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,1-12). Ona posreduje za ljude kod Isusa moleći: „Vina nemaju“, a potom njima sugerira „Što god vam rekne, učinite!“ Ona nije majka koja upropaštava svoje dijete dopuštajući mu činiti što god se njemu prohtije. Marija ukazuje na zahtjeve izgradnje kraljevstva Božjega koje njezin Sin navješćuje i koje se ostvaruje već sada na zemlji, a u punini s onu stranu praga smrti. Gospina veličina očituje se u njezinoj vjeri, a ne u nekoj predodređenoj ulozi. Stoga je pogrešno i poimanje slikovito iskazano da će Marija otvoriti prozorčić raja, ako Bog vrata zatvori. Njoj se možemo i smijemo utjecati te iskusiti majčinski zagovor, ali uvijek trebamo imati na umu njezine riječi: „Što god vam rekne, učinite!“

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik