Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Postoje dva različita mišljenja o potrebi učenja vjeronauka u školi. Po jednom mišljenju, vjeronauk treba učiti u školi jer je on sastavni dio odgoja i obrazovanja. Ljudska je osoba cjelina, to jest jedinstvo duše i tijela. Ako je Crkva odvojena od države, nije duša odvojena od tijela. Po drugom mišljenju vjeronauku nije mjesto u školi nego u crkvenom ili drugom religioznom prostoru. U školi se uči istina o prirodi i društvu te prirodni i ljudski zakoni koji uređuju te dvije stvarnosti. Sve što se u školi uči, može se pokazati i dokazati u laboratoriju. Duhovne milosti i spasenje ne mogu se pokazati i dokazati u laboratoriju, pa zato ne mogu biti predmetom školskog proučavanja. Do istine se ne dolazi samo laboratorijskim opažanjem, do nje se dolazi i logičkim zaključivanjem. Svaki je čovjek obdaren sposobnošću zaključivanja neovisno je li pohađao školu ili nije. Evo jednog logičkog zaključka:
U ljudskom društvu ima mnogo zakona (propis), a iza svakog zakona stoji stručan i iskusan zakonodavac. U prirodi također ima mnogo prirodnih zakona. Dakle, iza prirodnih zakona stoji sveznajući i svemogući Zakonodavac. Tko kaže kako može zaključiti da iza ljudskih zakona stoji zakonodavac, a ne može zaključiti da iza prirodnih zakona stoji Zakonodavac, taj nije u pravu.

Kao što se u školskoj učionici govori i uči o Arhimedu, Koperniku, Kepleru, Karl Linneu i drugim učenjacima koji su samo otkrili prirodne zakone, bilo bi mudro i pošteno da se u istoj učionici govori i uči o Gospodinu Bogu, utemeljitelju svih prirodnih zakona. Ako to ne će učiniti profesori fizike, kemije, biologije i zemljopisa, učinit će to profesori vjeronauka.

Jedan je predsjednik dao inicijativu da se s javnih mjesta uklone križevi, jer navodno na javnim mjestima narušavaju dobre odnose među građanima različitih vjera i svjetonazora. Srećom, predsjednik je otišao u mirovinu pa križevi - kršćanima znak spasenja - nisu uklonjeni. A kad se predsjednik preselio iz prostranog i raskošnog predsjedničkog ureda u uzak i skroman ured, namijenjen "bivšem predsjedniku", negodovao je zbog uskoće prostora, ali ga nitko nije slušao.

Zatvore li ljudi, zaduženi za odgoj i obrazovanje, Bogu školska vrata, sami će se naći u zatvoru društvene nebrige i nerazumijevanja, pa će do mjesečne plaće dolaziti samo pomoću štrajka.
 

Piše: Tomislav Perić
Crkva na kamenu