Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Jedna arapska mudrost veli: „Tko ima čvorugu na glavi, trebao bi povremeno preći preko nje rukom.“ Narodi ovdašnjega podneblja imaju i čvoruga i ožiljaka i modrica toliko da se katkada teško prebrojiti mogu. Puno je čimbenika kroz povijest koji su tomu doprinijeli, a još je, izgleda, više onih koji, s vremena na vrijeme, udaraju po tim boljkama. Rezultat toga je da glava često zaboli i „naše“ i „njihove“. No, i onda kada se, samo u spomen, prelazi rukom preko „čvoruga i ostaloga“, čini se to tako da se prizivaju novi sukobi i neprijateljstva koja će stvarati nove rane. Čak i kod onih povijesnih osoba i događaja koji ni u kojem slučaju ne zaslužuje biti povod sadašnjim i budućim netrpeljivostima, traže se razlozi pro et contra koji će ih svrstati na „našu“ ili „njihovu“ stranu. Takav slučaj je s književnim i znanstvenim velikanima s područja bivše zajedničke države čija imena nadilaze ovdašnje okvire. Iako ih zasigurno ima još, „najpotezaniji“ su: Nikola Tesla, Ivo Andrić, Meša Selimović i Mak Dizdar.

Spomenuta imena svojataju mnogi „čimbenici“ nastali na prostoru bivše Jugoslavije. Ono što je u cijeloj priči uočljivo jest da se nacionalnost i vjerska pripadnost ovih znamenitih ljudi određuju pomoću današnjih dnevnopolitičkih stajališta i zrenika. Zbog toga se, svako malo, nađe netko tko „objasni“ da oni nisu ono što govori „suprotna strana“. Štoviše, traže se razlozi koji će opovrgnuti čak i teorijsku pretpostavku mogućnosti drugačijeg poimanja stvarnosti. A nenadmašni radovi ovih velikana ukazuju da su njima ovakva pitanja i ovakve separacije bile potpuno sporedne u životu.

Da se kojim slučajem Nikola Tesla bavio etno-nacionalnom tematikom možda bi postao jedan od „narodnih junaka“, ali bi ostao ponos samo svoga sela Smiljan nedaleko od Gospiće gdje je rođen 10. srpnja 1856. No, on je danas jedno od najcitiranijih znanstvenih imena kada se govori o elektro i radiotehnici. Nije mu smetalo pohađati njemačku školu te se kasnije otisnuti u Budimpeštu i Pariz, a naposljetku u SAD, gdje je stekao svjetsku slavu. Danas se bez njegova imena ne može ni zamisliti suvremena fizika. Ako ni zbog čega drugog – uz okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja – onda zbog činjenice da je njegovo prezime Tesla oznaka za mjernu jedinicu jakosti magnetskog polja. Štoviše, njegov značaj za čovječanstvo tek će se u budućnosti moći shvatiti jer se on bavio onime što znanost još treba otkriti (bežični prijenos struje). Postoje teorije koje govore da su Teslu ubili naftni magnati jer je otkrio perpetuum mobile i pokazao da nam za život nisu nužni nafta i sadašnji energenti.

Jedini književnik nobelovac s ovog podneblja – Ivo Andrić (rođen u Travniku 1892.), iako je bio suvremenik burnih društveno-političkih i nacionalnih previranja, nije u svome književnom stvaralaštvu „zabludio“; nije dopustio da mu prizemne teme zamagle pogled u nebeske visine. Prije svega, on je proučavao povijest i psihologiju čovjeka, svoga sunarodnjaka, da bi uputio univerzalnu poruku čovječanstvu. „Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!“, rekao bi on. 

Također, dvojica njegovih kolega književnika: Meša Selimović kojemu se ove godine (11. srpnja) navršava 30 godina od smrti i Mak Dizdar (rođen u Stocu 1917.), iako nisu dobili tako veliko književno priznanje, ostavili su neizbrisivi trag u kulturi ovdašnjega društva. Kao i prethodno spomenuti ne zaslužuju da ih se koristi u besmislenim ideološkim prepucavanjima. Je li ovaj Srbin ili je Bošnjak, je li onaj Hrvat ili nije..., toga se u njihovim djelima ne nalazi. 

„U životu treba mudro da šutiš/Al' riječ ako rekneš/Neka bude teška kao svaka istina/Neka bude rečena za čovjeka”, piše u Uspavanci Mak.

Kao opomena svima koji krivnju za nesporazume u povijesti predbacuju na druge, dobro dođe kineska poslovica: „Poznavati druge, samo je znanje, a poznavati sebe je mudrost.“


Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik