Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Česta pitanja koja čujemo ili postavljamo drugima, osobito kada dođemo negdje na tržnicu, u trgovinu, trgovački centar, agenciju ili kolodvor, glase: koliko vrijedi ili kolika je cijena, pa onda počnemo nabrajati: ovaj sat, automobil, ljetne gume, košulja, kilogram trešanja, tri glavice kupusa, keks, čarape, kanta jupola, parfem, ručnik za plažu, užitak odlaska na more, put u Svetu Zemlju, karta do Zagreba…? Na žalost, toliko puta čujemo i od vjernika: kolika je cijena svete Mise? Nema cijene! Bog je jednom platio krvlju, a mi samo možemo pitati koliko smo dužni za misni stipendij? Tko može platiti svetu Misu? Nema tih novaca! Koliko muke vide mnogi svećenici, zbog traljavosti pojedinih vjernika, osobito kad nema termina za pojedini dan i datum: pa uvrstite je, velečasni, negdje, ako imaju dvije može i treća. Kao da je Misa - putnik u autobusu! Ne može, nema svećenika, nego koliko je svećenika toliko je i misnih nakana.

Ovo je priča koju donosi o. Stanislav, misionar Presvetoga Srca Isusova, o starijoj siromašnoj gospođi koja nije imala čime platiti meso kod mesara, pa je platila svetom Misom. Sigurno vas zanima koliko je mesa dobila? "Naime, u jednu trgovinu u Luxemburgu ušla je starija siromašna žena i zamolila za komadić mesa. Rekla je da nema novca i nemože platiti. Ravnodušan na njezinu molbu, uz nju je stajao čuvar zaposlen u toj trgovini. Mesar je upitao: 'Komadić mesa? Čime ćete platiti?' Žena je mirno odgovorila: 'Novca nemam, ali otići ću na svetu Misu i moliti se za Vas.' Oba muškarca, bezvjerci, podrugljivo su joj se smijali. Mesar je kroz smijeh odgovorio: 'Dogovoreno! Idite, gospođo, u crkvu na Misu, a ja ću vam dati toliko mesa koliko na vagi vrijedi ta vaša Misa.' Žena je mirno izišla iz trgovine i otišla u crkvu. Nakon nekog vremena vratila se i predala mesaru listić papira na kojem je pisalo: 'Za vas sam prikazala svoje molitve na jednoj svetoj Misi!' Kako bi joj se narugao, mesar je stavio na jednu stranu vage papirić, a na drugu stranu jednu kost. Kazaljka na vagi uopće se nije pomaknula. Zatim je stavio i komad mesa - i opet ništa. Mesar je pomaknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage. Sve je bilo ispravno. Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliku šunku na drugu stranu vage. Ni ovoga se puta kazaljka nije pomaknula. Vidjevši sve ovo, mesar se uozbiljio. Shvatio je da nema dovoljno mesa u trgovini kojim bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno obećanje, ali je shvatio i to da se s Bogom ne valja izrugivati. Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće svakoga dana moći dobiti komadić mesa besplatno. Toga se dana mesar obratio. Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon toga događaja i on se obratio. Gotovo svakoga dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na svetoj Misi. I nas djecu poticao je da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem pohađamo sveto euharistijsko slavlje. Rezultat takva odgoja bio je što su osim mene još dva moja brata postala svećenici."

Iz ovoga primjera možemo zaključiti da svetu Misu trebamo pohađati: ponizno, sabrano, s vjerom i pouzdanjem! Rezultat ili plod takva pristupa svetim tajnama u ovom primjeru jesu tri duhovna zvanja, tj. tri svećenika. Ne moraju plodovi uvijek biti svećenici, ali mogu dobri ljudi, dobri vjernici i katolici iz kojih može niknuti duhovno zvanje! To se očekuje od onih koji idu na svetu Misu - vrelo Božje ljubavi prema nama.

Pred nama su vrući ljetni dani. Lijepo je doći na taj Izvor i utažiti žeđ i ublažiti vrućinu. Kako olako znamo naći izgovor za nedolazak na svetu Misu: ljeti prevruće, zimi prehladno, na jesen kišno, u proljeće pelud i razne alergije! A ljubav je domišljata. Malo komu padne na pamet da, kad pođe na more, ponese i duge hlače i neku pristojnu majicu te pođe na svetu Misu umjesto na pivo ili sladoled, ili da se prži na +50. Ili namjerno traži kutak gdje nema blizu crkve? Mi mislimo da je dovoljno samo ispričati se, tako olako propustiti dolazak na misno slavlje: nisam bio/bila redovit na Misi preko ljeta. I to je to! A što te sprječavalo: vrućina, manjak vremena, užitak bez Boga, utakmica? Hoće li nas barem donekle poniziti domišljatost ove starice? I njezino životno svjedočanstvo puno vjere? Ili možda i mi čekamo da "ostarimo", pa da onda Boga slavimo? Ne može se nadoknaditi više nikada 3. lipnja, 7. lipnja (Tijelovo), 10. lipnja, 17. lipnja, 24. lipnja! Namjerno pišem nedjelje i zapovijedanu svetkovinu u prošlom mjesecu da mi posluži kao ispit savjesti jesam li bio na svakoj svetoj Misi! Ne može se nadoknaditi 8. srpnja za 1. srpnja 2012.! Osmi je za osmi, a prvi je za prvi! Kad bismo vjerovali, ali istinski i iskreno vjerovali, ne bi nam se događalo da tako olako pravimo propuste za gozbu ljubavi! Koliko vrijedi sveta Misa? Dođi: ponizno, sabrano, s vjerom i pouzdanjem, pa ćeš vidjeti koliko vrijedi sveta Misa! Za tako malu cijenu možeš dobiti puno milosti Božje zauzvrat! Bog te zove - odazovi se! I ne ispričavaj se!

Piše: mr. Mladen Šutalo
Crkva na kamenu