Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Nakon više godina, u Beogradu je, 8. srpnja u beogradskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je ujedno i nadbiskupijsko Gospino svetište, ponovno slavljena Mlada misa. Euharistiju je po prvi put predvodio vlč. Aleksandar Kovačević koji je dan ranije zaređen za svećenika Beogradske nadbiskupije. Prigodnu propovijed uputio je duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Žarko Vladislav Ošap, a prenosimo je u cijelosti:

Mnogopoštovani Oče nadbiskupe, dragi mladomisniče Aleksandre, draga subraćo svećenici, bogoslovi, poštovane časne sestre, dragi prijatelji našeg Mladomisnika, braćo i sestre u Krist!

Dok vas u ovom bratsko-sestrinskom zajedništvu od srca pozdravljam, želim ponajprije Gospodinu zahvaliti za ovaj svečani mladomisnički dan svetopisamskim riječima Psalmiste: "Hvalit ću te Gospodine Bože moj svim srcem svojim, slavit ću ime Tvoje dovijeka, jer tvoje ljubavi prema nama ima izobilja. Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!”(usp. Ps 118). Usuđujem se reći da nam ni sam Gospodin ovo ne bi mogao dati da nije bilo i tvoje volje, dragi Mladomisniče, da ti, u punoj slobodi, nisi rekao: Evo me, Gospodine!

Čvrsta je besjeda Isusova: "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime" (Iv 15, 16). Zato možemo poput sv. Pavla govoriti: "Milošću Božjom jesam što jesam"! (1 Kor 15,10), a Njegovo djelo valja izvršiti ne na bilo koji način, nego onako kako On to očekuje. Nitko nije "zaslužio" postati svećenikom, nije Boga "zadužio" da bi mu se Bog trebao odužiti dajući mu svećeničko poslanje. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Bog računa s našom slobodnom voljom i onim darovima i talentima kojima nas je stvaranjem obdario. Istina, oni nisu dostatni da se izvrši povjereno poslanje. Potrebne ovlasti, darove i karizme, svećenik dobiva tijekom dugogodišnje formacije, a vrhunac njihova podjeljivanja događa se u trenutku dobivanja Svetoga reda kada nas Bog na poseban način osposobljava za povjereno poslanje. Zato mu se danas posebno zahvaljujemo da je On"poznavaoc svih srdaca" (Dj 1,24) svoj milosni pogled zaustavio baš na tebi, dragi Aleksandre, i pozvao te u svoju službu, na svoju Njivu i u svoj vinograd, da budeš "svjedok njegova uskrsnuća" (Dj 21,22). Posebno Mu hvala što po tebi i danas želi „proći zemljom "čineći dobro“ kao što je to nekada činio po galilejskim i judejskim putovima, gradovima i selima. Na tvom odlučnom odazivu i spremnosti da preuzmeš svu odgovornost - biti danas svećenik po Srcu Isusovu - od srca ti čestitam!

Danas zahvalnost ide i svima koji su na poseban način sebe utkali u tvoj život: tvojim roditeljima, starateljima, te onima koji su te nesebično, požrtvovno i velikodušno svojom ljubavlju i molitvama pratili na putu prema oltaru, počevši od tvoga Nadbiskupa, odgojitelja, profesora , pojedinih svećenika, časnih sestara i Kristovih vjernika.

Dragi Mladomisniče, Gospodin je činom poziva tebi i svima nama obznanio da si mu potreban, i da s tobom ima svoje planove. A plan je jasan: Preko tebe želi sijati svoju Riječ i nastaviti djelo svoga otkupljenja u ovoj nadbiskupiji koja će za dvije godine slaviti 100-tu obljetnicu od svoga ustanovljenja. Sve ćeš to činiti u zajedništvu sa svojim nadbiskupom i drugim inkardiniranim svećenicima kao i svećenicima redovnicima. Sama činjenica da si zaređen govori da si stavljeni, kao svi drugi svećenici, u odnos prema Bogu, biskupu, subraći svećenicima i Božjem narodu. Stoga je svećenik nužno biće zajedništva, koje mora svjesno i ustrajno njegovati. Kad su u starosti svetom arškom župniku Ivanu Vianneyu dali na pomoć jednog svećenika, on mu je znao govoriti: "Što bih ja još mogao bez vas učiniti: Ja sam poput nule, koja samo pored neke druge brojke dobiva svoje značenje". Iz naše duboke povezanosti s Bogom i iskrenog međusobnog bratskog zajedništva naše svećeništvo dobiva snagu a evanđeosko poslanje uspjeh. Premda ćeš svoja prva svećenička iskustva stjecati, privremeno, u drugoj biskupiji, ali ti dobro znaš da je tvoje mjesto ovdje, u ovoj nadbiskupiji, na prostorima gdje su katolici u manjini, i gdje je poslanje svećeničko, u doslovnom smislu riječi, misionarsko. Bog je kroz povijest toliko puta pokazao da je veličanstvena djela za dobro čovjeka i cijelu širu zajednicu činio preko svoga „maloga ostatka“, onih koji su mu ostali vjerni. Ti ćeš biti u zboru toga i takvog ostatka i po cijenu da se mnogi sablažnjavaju o tebe govoreći ti u oči ili iza leđa: Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? Nije li on sin Stevanom i Nadin? Ne boj se! Ako se sa učenikom postupa kao s njegovim Učiteljem, sa slugom kao i s Gospodarom to je očit dokaz da si na pravom putu.

Zato ti danas izričem svećeničku dobrodošlicu:

Dobro došao u zbor svećenika, u zbor onih koje je Isus darovao svijetu na Veliki četvrtak kako bi darivali Božji život svakom čovjeku koji ga prihvati; da pronose svijetom Njegovu poruku istine, radosti, mira, ljubavi i praštanje: „Primjer sam vam dao da i vi tako činite, kao što ja vama učinih“ (Iv 13,15).
Dobro došao u zbor onih koji su uzeti od svijeta, žive u svijetu, na raspolaganju su svijetu, ali ne pripadaju svijetu. Sinovi su ljudi ali imaju neizmjernu moć učiniti ljude sinovima Božjim!
Dobro došao u zbor onih koji su slabi, krhki i ranjivi, a mogu učiniti slabe jakima darivajući im hranu koja je Kruh života!
Dobro došao u zbor onih koji dok slave Euharistiju iznad drugih su samo za koju stepenicu ali dotiču nebo; dok ispovijedaju u mraku ispovjedaonice, donose svjetlo u svaku duše.
Dobro došao u zbor onih koji se ne samo nazivaju slugama već to i jesu ali pred njima kleče ljudi svih titula i služba; smrtni su ali mogu svima darovati ono što je besmrtno po trostrukoj službi koja im je povjerena: proročka – služba propovijedanje, posvetiteljska - dijeljenje sakramenata i pastirska – služba upravljanja zajednicom.
Dobro došao u zbor onih koje svijet nerijetko smatra nazadnima i optuživa ih za mračnjaštvo ali društvo nikome nije toliko dužno kao njima. Kada su sveti ne prihvaćeni su; kada griješe rado ih se gazi i tuče iz svih "topova" posebno medijskih; spremni su svima oprostiti ali njima se ne oprašta. "Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili i vas će progoniti" (Iv 15,18-20) –proročki je govorio Isus.
Dobro došao u zbor onih koji su braća svima ali ostaju stranci svima; posvećuju bračnu ljubav, ali ne smiju upoznati tu ljubav jer njihovo srce pripada Bogu i svoj braći, a ne samo jednom Božjem stvorenju!

Dragi Mladomisniče, ne znam što si mislio jučer dok si izgovarao one tri kratke riječi: Evo me! Hoću! Obećavam!; dok si klečao pred svojim nadbiskupom osjećajući dodir njegovih ruku nad glavom dok te je ispunjao Duh Sveti za svećeničko poslanje i služenje. Ne znam koje su te misli prožimale dok si danas stupao pred Isusov oltar da na njemu prikažeš svoju prvu svečanu – Mladu misu! Znam da to nisu bili trenutci u kojima si mogao razmišljati o svom novom identitetu. Više bih te razumio ako si samo pred ovom tajnom šutio. Da, šutio! Svećenik je sam sebi tajna, a ne samo drugima. Sv. Arški župnik je govorio: "Svećenik će potpuno shvatiti samog sebe tek u nebu. Kad bi se shvati na zemlji umro bi, ne od straha, nego od radosti."

Mi, tvoja starija subraća, do sada smo iskusili da svećenička služba donosi oduševljenje, radost, utjehu i zadovoljstvo, koje samo Bog može dati. Imat ćeš prilike sve to doživjeti. Međutim, upoznat ćeš, kao i naš Gospodin, poteškoće, kušnje, tugu, odbačenost, samoću, strah i patnje. Nikada ne zaboravi da tvoja snaga dolazi uvijek od milosti Gospodnje koju trebaš na koljenima tražiti kao kisik za svoju dušu. Jedino za čim u životu trebaš težiti je: ljubiti i služiti, a ne može se ljubiti i služiti ako nismo spremni trpjeti. Vrijednost jednog svećenika ne mjeri se po tome koliko čini, nego po ljubavi koja ga pokreće. Prići drugome, prepoznati njegove potrebe, i materijalne i duhovne, prepoznati potrebu mnogih gladnih duša za Kristom i Njegovim spasenjem. Svećenik je, ponajviše i ponajprije, poslužitelji Krista ljudima vremena u kojem živi. Ljudi su uvijek trebali Boga i trebaju Ga, a Bog treba nas za svoje poslužitelje. Cijela svećenička pastoralna zadaća sastoji se u ovome: biti na čelu zajednice koja ti je povjerena i voditi je putem spasenja, ići u potragu za onima koji odlutaše od Gospodina, i biti otvoren za potrebe svakog čovjeka bez obzira na njegovu nacionalnu, vjersku i stalešku pripadnost. Zato je svećenikovo čuvati zajednice koje su mu povjerene kao Kristove zaručnice a koje su i njegove, jer je svećenik drugi Krist na zemlji (alter Christus). Svećenik živi svoje svećeništvo za Crkvu, s Crkvom i u Crkvi u potpunom predanju svoje osobe Kristu Gospodinu na kojega je, po svetom redu, ucijepljen i tako postao dionikom života i službe Krista Velikog Svećenika. Ne zaboravi, da samo onaj svećenik djelotvorno može voditi one koji su mu povjereni ako neprestano dopušta da Gospodin njega vodi!

Kao svećenik uvijek njeguj veliko poštovanje prema svim vjernicima, osobito prema onima koji su u Isusovu životu bili privilegirani: siromašni, bolesni, nesretni, napušteni, omraženi grješnici, kao i onima koji su ranjena srca. Tebi, Bogu hvala, to iskustvo nije nepoznato. Bl. Majka Terezija ovako je poticala: "Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Svatko treba ljubav i svatko treba znati da je od Bogu željen i za Njega vrijedan. Ne posjedovati ne znači samo ne imati krov nad glavom nego ne imati nekoga tko te razumije i tko se prema tebi odnosi s blagošću."

Dragi Mladomisniče, neka te milost Božja nadahnjuje da te nikada ne napusti vjernost prema prihvaćenim svetim obvezama svećeničkog poziva: poslušnost, celibat, a dodao bih, i sveta mudrost prema materijalnom bogatstvu. U temeljima poslušnosti je poniznost ali i veličina duha poput bl. Alojzija Stepinca koji je po povratku sa studija iz Rimu rekao svom nadbiskupu: "Ništa ne tražim i ništa ne odbijam!" U temeljima celibata i čistoće srca je ljubav prema Isus Kristu. "Ostanite u mojoj ljubavi - govori nam Isus- tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda" (Iv 15, 9.5). Zašto je ljubav u temelju svećeničkog celibata? Zato što ljubav sve nadilazi, puna je razumijevanja i prihvaćanja, milosrdna je, hrabri i pridiže, moćna je učiniti sve novo, novog čovjeka i velikodušna svećenika. Dok redovnici govore i nastoje živjeti siromaštvo mi govorimo o svetoj mudrosti prema materijalnom bogatstvu. To znači: u svom svećeničkom životu služim se bogatstvom da bih služio Bogu i bližnjemu, a ne služim se Bogom da bih došao do bogatstva: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara - govori Isus - ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prijanjati, a drugoga prezirati; ne može se služiti Bogu i bogatstvu" (Mt 6,24).

Svakom svećeniku je dobro znano da njegov svećenički identitet izvire iz osobe Isusa Krista, a On nam je samog sebe ostavio u Euharistiji te svećenik, najuže povezan s Euharistijom, gradi i izgrađuje svoj identitet. Svećenik bi se trebao trajno ispitivati kako se odnosi prema Euharistiji, jer je Euharistija početak, sredina i svrha svećeničkog služenja. Slavi je uvijek na dostojanstven i prikladan način, kao da ti je svaka Mlada misa, tvoja jedina Misa, tvoja posljednja Misa. U njoj i po njoj ćeš otkrivati "kako" biti dobar pastir i "što" mi je činiti kako bih ugodio Gospodinu. Ona je garancija da ćeš se oboružati ljubavlju prema Isusu, a samo onaj tko Isusa voli može služiti u Njegovo ime. Budući da si bio spreman Isusu reći "Evo me!", ne boj se ničeg u životu: ni svojih nesavršenosti, ni svojih ograničenja i slabosti, niti ravnodušna okruženja prema Bogu i Crkvi. Boj se samo ako ti uzmanjka ljubavi prema Isusu.

Stavljam ti posebno na dušu sakrament pomirenja. Ne zaboravi da je svećenik u ispovjedaonici službenik Božjega milosrđa. Kao takav treba se odlikovati blagošću i vremenskom raspoloživošću kako bi čovjeku – raskajanom grješniku - pomogao uroniti u bezdan Božanskog milosrđa.

Želim te potaknuti da gajiš odanu i sinovsku ljubav prema Bezgrešnoj koju smo od Isusa pod križem dobili za Majku, Majku svećenika, u Onu koja je do sada tebe neprestano okruživala: rođen si u župi Bezgrješnog začeća, zaređen u crkvi Njezina uznesenja i na dan kada se ona posebno časti: prva subota u mjesecu, dan molitve za duhovna zvanja. Zato, trudi se da je mnogi upoznaju i ljube! Nema svećeničkog plodnog djelovanja bez Nje. "Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne. Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna" - govorio je sv. Maksimilijan Kolbe.

Dobar svećenik je onaj koji posebno njeguje duhovni život i molitvu. Njegov identitet je svetost, a svetosti nema ako u središtu života nije molitva. Svakodnevno slavljenje Euharistije, molitva časoslova, adoracija, krunica, ispit savjesti i redovne osobne ispovijedi, savjesno obavljanje svoje službe, godišnje duhovne vježbe, omogućuju nam da živimo svoj identitet. Kad jedan svećenik moli, narod je na sigurnom.

Draga subraćo svećenici, svako svećeničko ređenje i mladomisničko slavlje je za nas koji smo već godinama u Kristovoj služi vrijeme milosti koje nam se, Božjom providnosti, dariva i poziva nas na vlastito prosuđivanje da li nas je zahvatila određena duhovna malaksalost, zamor ili mlakost, tj. poziva nas na obnovu i obraćenje. "Najveća nesreća za nas župnike – žalio se sv. Ivan Vianney – jest što nam duše postaju mlake". Probudimo spremnost da jedni drugima pomognemo u tako važnom nastojanju oko obnove nas samih. "Da se kršćanstvo digne - govorio je bl. Ivan Merz - mora u prvom redu kler biti svet."

Draga braćo i sestre u Kristu Isusu, kad bih vas sada pitao: kakve svećenike želite u svojoj sredini, vjerujem da bi odgovorili: dobre i svete. Dok vam zahvaljujem na takvom evanđeoskom stavu i razmišljanju od srca vas pozivam na ustrajnu molitvu za takve svećenike, za postojeća i nova duhovna zvanja. Isus je tzv. "krizu zvanja" još na početku predvidio kada je govorio: "Žetva je velika, a radnika malo“ (Lk 10, 2). Ne treba nas zabrinjavati žetva i Onaj koji šalje radnike. Jer žetva je Isusova i jako je velika. I Isus je taj koji šalje radnike. Radnika će uvijek biti premali broj za tako veliku žetvu. Za radnike nam je Gospodin odao tajnu: „molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. Samo neka je žetva velika makar radnika nedostajalo. Naše je moliti. To se od nas očekuje i time pokazujemo da nam je iznad svega stalo da žetva bude spremljena u Božje hambare, a ne u đavolske.

A sada nastavimo sa Svetom žrtvom sa željom da ona bude posebna molitva Kristu Gospodinu, da On svojim blagoslovom ispuni ovaj mladi svećenički život, kao i živote svih svećenika kako bi ostali vjerni svom odazivu na Božji poziv i poput apostola svakodnevno govorili: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv 6, 68). A Gospodin nas i danas hrabri: „I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20).

Neka Marija, Majka svećenika, tebe Mladomisniče, i sve svećenike, prati, čuva i zagovara, a dobri nebeski Otac sve nas blagoslovi i vjerne sačuva u svojoj ljubavi. Amen. (kta)