Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

U četvrtak, 5. srpnja sudionici kampa „Mali putokazi u život“, predzadnji dan u kampu proveli su u cjelodnevnom izletu, posjetivši neka od susjednih mjesta. Prvo odredište bila je kula Husein-bega Gradaščevića u Gradačcu, gdje su mladi mogli vidjeti i čuti nešto o povijesti ove kule, ali i cijelog ovog kraja, te šire okoline. Nakon turističkog razgledavanja povijesnih spomenika i zajedničkog fotografiranja, krenulo se na slijedeće odredište. Na veliku radost mladih iz kampa, slijedeće odredište bio je Aqua centar u Orašju, čija uprava je u znak dobrodošlice mladima iz kampa omogućila slobodan ulaz. Vrijeme provedeno u Aqua centru proteklo je u igri, zabavi i smijehu. Nakon ovog osvježenja, sudionici kampa uputili su se prema obližnjem mjestu Gornji Vukšić, čiji su se mještani pokazali kao velikodušni domaćini organizirajući večeru i druženje za sve sudionike ovogodišnjeg kampa za djecu bez roditeljskog staranja. Na kraju cjelovečernjeg druženja mladih iz kampa i mještana Gornjeg Vukšića, sve prisutne je pozdravio župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije - Ulice, fra Anto Tomas, iskazavši svoju radost što je ova župa po drugi put domaćin ovog kampa, kao i ostala dva koje organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II“. Domaćine je pozdravila i koordinatorica projekta Mali putokazi u život, Renata Vrdoljak, izrazivši zahvalnost župniku i svim mještanima u ime Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih, za njihovo gostoprimstvo i velikodušnu dobrodošlicu. Svoju zahvalnost za srdačno gostoprimstvo, željeli su iskazati i mladi iz kampa, te su mještanima izveli svoje dobro poznate i uvježbane animatorske plesove, na kojima su im se pridružili i mladi iz domaćinske župe. Uz pjesmu i smijeh, mladi su napustili Gornje Vukšiće i zaputili se prema kampu, te je i ovaj dan priveden kraju.

Radost koja se skupljala kroz sve vrijeme provedeno u kampu, zauzela je svoje mjesto kako na licima, tako i u srcima ovih mladih ljudi, o čemu svjedoče riječi jedne od sudionice kampa: „Išla sam na razna mjesta. Putovala i upoznavala nove prijatelje, ali nigdje mi nije bilo kao na ovom kampu, kako prošle, tako i ove godine. Kada smo prošle godine prvi put pošli na ovaj kamp mislila sam da će biti dosadno, da ću se pokajati što sam krenula, a onda se sve promijenilo. Ljudi koji su organizirali kamp bili su super. Uvijek su nam izlazili u susret kada je trebalo. Mi smo se družili, zabavljali, smijali, ali i plakali kada se kamp primakao kraju. Ovo mi je druga godina na kampu i mogu reći da bih voljela da vječno traje, jer kada dođe posljednji dan, nitko ne prestaje plakati. Ovaj kamp mi je život promijenio. Shvatila sam kako je kad odeš od nekoga od koga si nešto naučio, s kim si se družio i tek poslije godinu dana ih ponovo susreo. Voljela bih da i slijedeće godine bude ovaj kamp i da sudjelujem u njemu.“ (kta/mladicentar)