Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Knjiga o onima koji čekaju da bi se oni koji putuju imali kamo vratiti

U knjizi „Putujući s Kristoforom“ pjesnikinja, kritičarka i novinarka Grozdana Cvitanvodi nas u svijet svetaca slično kao što su to u svoje vrijeme učinili Marulić sa svojom Institutio bene vivendi i Matija Vlačić s Katalogom svjedoka istine. Katolički kalendar je metafizička registratura: odlagalište mrtvih svećenika, redovnika, kraljeva, kraljica, pokornika i prosjaka od kojih tek poneki ponekome živome nešto znači. Grozdana Cvitan želi to promijeniti i afirmirati nebesnike, zamijeniti njihovu aureolu za živu riječ. "Ljudi vole svece s kojima mogu razgovarati", kaže ona, ali kod nje vrijedi obratno: ona traži sveca s kojim bi mogla razgovarati pa da ga zavoli. Nije joj lako udovoljiti, stroža je od strogih vatikanskih otaca koji pretresaju svetačke kauze. Neki su joj sveci biblijski – poput mudraca iz Lukina evanđelja – a neki sasvim svježi poput FrancisceCabrini. Neki joj odgovaraju više, poput Brigite Švedske, a s nekima se nikako ne može nagoditi, pogotovo ako zaključi da su ušli u kalendar preko veze.

Svetost je paradoksalna ljudska osobina: najteže ju je zadobiti, ali stječe se kao dar, a ne kao nagrada za vlastite zasluge. Svetost se također i za svakoga muškarca i ženu kroji po mjeri, konfekcija je smrt svetosti (kao i umjetnosti, uostalom). Grozdana Cvitan smatra da sveci postoje da ih sretnemo u svom životu, pa ih i susreće: jetsetere, bogataše, hodočasnike, teologe, mučenike, učitelje i radnike – ukratko, ljude koji su zadugo mnoge ostavili zbunjene. S njima bistri mnoge i najrazličitije teme, od položaja žena u muškom svijetu i rata koji uvijek uzme nedužne, do Big Brothera kao apoteoze ispraznosti i toga koliko povijesne prilike i političke kalkulacije mogu biti izgovor da se iznevjeri kršćanstvo. Ona sa svecima raspreda o vlasti kojoj su se i sami morali klanjati; o bogatstvu koje uvijek dobro dođe, ali na kraju postane prokletstvo; o čudima koja stalno tražimo, a kad nam se dese, ne znamo ih prepoznati.