Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

U teologiji je poznat pojam transsignifikacija. Njega se koristi za ilustraciju događaja pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu tijekom mise. Iako je u ovom kontekstu općeprihvaćen nauk sv. Tome Akvinskog o transsupstancijaciji (promjeni supstancije kruha i vina u supstanciju tijela i krvi Kristove, pri čemu akcidentalna obilježja ostaju) ipak je običnom čovjeku dosta privlačan i lakše shvatljiv sadržaj ovog prvog termina. Ukratko, transsignifikacija je promjena značenja. Primjerice, ako bismo pred Talijanima zapalili tri krpe: jednu zelene, drugu bijele i treću crvene boje – ništa specijalno se ne bi dogodilo, osim možda prijekora što to radimo na javnom mjestu. No, ako bismo te krpe okomito spojili u jednu cjelinu – to više nije obično platno nego talijanska nacionalna zastava. E, ako bismo nju spalili pred Talijanima ne bismo se dobro proveli, a zasigurno bismo bili i zakonom sankcionirani. Jasno je da su krpe promijenile značenje. Vezivanje tih transsignificiranih komada platna simbolizira savez i prijateljstvo. No, puno više je primjera gdje oni, pojedinačno zabodeni u zemlju ili okačeni na ljudsku nastambu, označavaju granice, razdore i neprijateljstva. Iz iskustva bismo mogli reći kako izgleda da ne postoji barjak pod koji bi stali svi ljudi.

Povijest pamti različite stjegove. Na njima su često bili ucrtani i religijski simboli. Međutim, oni gotovo u načelu nisu donosili mir i ljubav koju religije u svojoj biti propovijedaju, nego rat i mržnju koja niče iz ljudskih interesa. Najznamenitiji crnogorski književnik i vladar Petar Petrović Njegoš (1813. - 1851.) u svom Gorskom vijencu reče: „Luna i krst, dva strašna simvola - njihovo je na grobnice carstvo. Sljedovat im rijekom krvavom u lađici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo“ (Vladika Danilo – među svima kao da je sam). Uistinu, i današnjica pokazuje da postoje mjesta „pod svodom nebeskim“ gdje barjaci govore o ljudskim sukobljavanjima prema načelu „ili jedno ili drugo“. Stoga, sami Bog zna hoće li i kako će u budućnosti židovska Davidova zvijezda stajati uz palestinskog crnog orla sa štitom crveno-crno-bijelo-zelene boje.
Međutim, nevolje „pod barjakom“ se tu ne iscrpljuju. Nerijetko se događa da je najgore stanje unutar teritorija kojega označava jedan stijeg. Štoviše, tamo gdje je društvo religijski, naizvana „monolitno“ zbivaju se najveći razdori i najveće nečovječnosti. Tako danas možemo kazati da muslimanska društva u Aziji i Africi najviše štete vlastitom stanovništvu. Najtragičnija i najmasovnija ubojstva događaju se u tzv. muslimanskom svijetu. Najviše bijede i sirotinje živi u tom području. Tako stvoreno ozračje pogodovalo je nastanku Al-Qaide, najsnažnije teroristčke organizacije, koja je rat Zapadu objavila 11. rujna 2001. napadom na SAD-e. Osim nje, u izrazito muslimanskim zemljama, niknule su i mnoge druge radikalne skupine koje posežu za terorizmom, a na izravan ili neizravan način najviše nesreće donose vlastitom narodu: Boko Haram, Hamas, Islamski front boraca Velikog orijenta, Brigade Al-Aqusinih mučenika, Salafistički džihad, Džamaah islamijah, Oružana islamska grupa itd.

Ništa manje zla, bijede i nevolje ne donose različite bande u izrazito katoličkim zemljama Latinske Amerike. Novac koji se vrti oko ilegalne trgovine drogom, a njime upravljaju karteli svakodnevno odnosi na desetine mladih života, a na stotine ih trajno upropaštava. Korupcija i njezine zakonitosti imaju jači utjecaj u društvu nego Božje zapovijedi.

U čemu je problem? Kako objasniti nevolje pod barjakom i s barjakom? Jednostavno, za promjenu nabolje, nije dovoljna transsignifikacija – promjena značenja – nego se mora dogoditi stvarni obrat: okretanje od zla i lošega, a prianjanje uz dobro. Taj proces bismo simbolično mogli nazvati „obraćenje srca“. Božja ljubav očitovana u Srcu Isusovu nudi se svim ljudima. Svaki koji čini dobro te prianja uz istinu i pravdu staje pod barjak Srca Isusova jer to je srce probodeno radi spasa svakog čovjeka.

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik