Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Svečanim Misnim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u nedjelju 17. lipnja svečano je proslavljena svetkovina Srca Isusova, naslovnika sarajevske prvostolnice i Vrhbosanske nadbiskupije. Svečanu Euharistiju slavio je nadprezbiter Papinske bazilike svetoga Pavla izvan zidina u Rimu kardinal Francesco Monterisi (Franćesko Monterizi) u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljić i drugim biskupima te uz suslavlje većeg broja svećenika. Kardinal Monterisi uputio je prigodnu propovijed koju prenosimo u cijelosti:

Blagdan Presvetog srca Isusova kojega danas slavimo veoma je omiljen u cijeloj Crkvi, i od njezinih Pastira, a i vjernika. Ali, ovo je veoma poseban i važan blagdan za Vrhbosansku - Sarajevsku nadbiskupiju. Presveto srce Isusovo naslovnik je katedrale; pobožnost Pastira i vjernika Sarajeva srcu Isusovu oduvijek je bila veoma snažna i prakticirana. Koliko su puta sarajevski vjernici vidjeli plodove ove pobožnosti – pa i vi sami -, bilo u njihovom osobnom posvećenju, bilo u zaštiti i pomoći koju je Presveto Srce dodijelilo Bosni i Hercegovini i njezinom glavnom gradu.

Kao što možete zamisliti, vraćajući se u Sarajevo nakon otprilike 15 godina od moga odlaska, ujedinjujem se s vama u slavljenju ovoga Blagdana, veoma uzbuđen i radostan. Zahvaljujem predragom bratu, kardinalu Vinku Puljiću, koji me je pozvao, i svima vama na srdačnoj dobrodošlici koju mi iskazujete.

Vratimo se govoru o Presvetom Srcu, približimo se Riječi Božjoj koja je bila naviještena u ovoj Liturgiji. Današnje Evanđelje dovelo nas je na Kalvariju, gdje je Krist bio razapet na križu. Jedan rimski vojnik, vidjevši da je Isus već bio mrtav, nije mu prebio golijeni, kako je inače bio običaj sa osuđenicima na smrt na križu da bi im se ubrzala smrt. Naprotiv, uze jedno koplje i s njime probode srce Isusovo, otvorivši mu široku ranu. Evanđelista Ivan, očevidac događaja, napisao je kako su iz te rane potekli „krv i voda“.

Prefacija današnje mise pojašnjava nam misterij ovoga događaja. Kaže da Isus, „uzdignut na križ, u svojoj beskrajnoj ljubavi, dade život za nas; iz rane iz svoga boka potekoše krv i voda, simbol sakramenata Crkve“ (Iv 19,33 ss.). Isti evanđelist Ivan, u svojoj Prvoj poslanici piše da krv, voda i Duh sveti ujedinjeni svjedoče i djeluju kako bi Isus bio na konkretan način naš jedini Spasitelj.

Iz Srca raspetog Isusa, koji nas veoma ljubi, dolazi u naše duše očišćenje od grijeha (s krsnom vodom) i novi život s euharistijskim kruhom i vinom. Zbog toga je Srce Isusovo živi izraz Božje ljubavi za nas.

Istina Bog je već u Starom zavjetu manifestirao svoju očinsku ljubav prema izraelskom narodu. Čuli smo u današnjem Prvom čitanju: „Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, … Bijah za izraelce kao onaj tko uzdiže djetešce uz svoj obraz, saginjao sam se nad njih da im dadnem jesti. Moje srce se uzbudi, moja unutrašnjost trepti od sažaljenja“ (Hošea 11,1 ss.).

Ali Božja ljubav za sve ljude, i za svakog čovjeka pojedinačno, potpuno se objavljuje u Isusu Kristu. On je iz ljubavi rođen, iz ljubavi umro i uskrsnuo za nas. Otac u Kristu nas ljubi živom ljubi živim srcem, ljudskim srcem kao što je naše.

U Drugom čitanju ove Mise slušali smo svetog Pavla koji piše vjernicima u Efezu pozivajući ih da odgovore na ljubav Srca Isusova. Najprije moramo produbiti tu ljubav: „da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je veličina … i upoznati Kristovu ljubav koja nadilazi svaku našu spoznaju“ (usp. Ef 3,17 ss). Sveti Pavao je pisao vjernicima u Korintu: „Kristova ljubav nas potiče“ (da dadnemo život za vas). Kad bih sve jezike ljudske govorio ili kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! … Ništa mi ne bi koristilo“ (usp. 1Kor 13). A vjernicima u Rimu je pisao: „U svim poteškoćama mi smo super-pobjednici zahvaljujući Njemu (Kristu) koji nas ljubi“; «Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?» (usp. Rim 8,35 ss).

Pobožnost prema Srcu Isusovu je naš odgovor na njegovu ljubav. Ona bi trebala biti snažna, intenzivna, ljubav koja svaki dan raste i konkretizira se, posebice u oponašanju i povjerenju.

Sam Isus je savjetovao kako nasljedovati njegovo Srce, rekavši: „Učite od mene koji sam blaga i ponizna srca“. Najvjernija i najdublja karakteristika Isusa je njegova poniznost i blagost i to bi trebala biti karakteristika svakog kršćanina. Od samog početka kršćanstva, kršćani su se razlikovali od drugih zbog njihova morala koji je bio inspiriran na istini i za osjećaj poštovanja i djelotvorne ljubavi prema drugima, bez razlike. Poniznost se rađa iz svijesti vlastite slabosti, koja postaje snaga kada se ujedini s vjerom u snazi Božjoj. Stoga kršćani moraju biti spremni i hrabri u predstavljanju vlastitog identiteta: što će reći hrabri u predstavljanju vlastitih vjerskih uvjerenja, vlastitih prava i vlastitog moralnog ponašanja bez straha, s otvorenošću i sigurnošću u istinu i dobro. Ali sve ovo trebaju činiti s umjerenošću i ljubaznošću, bez nametanja ili osjećaja superiornosti nad drugima. Taj blagi i ponizni stav moraju imati svugdje: u obitelji, na poslu, u dobrim odnosima sa svima. Govorio je sveti Pavao: „Što se tiče vas, budite u miru sa svima“.

Dragi braćo i sestre, poznajem poprilično vaše uvjete. Jasno, rat kojemu sam i ja bio svjedok je završio, ali duhovne rane se otklanjaju veoma sporo. Mi katolici, ukoliko manjina, imamo primjer, a to su dostojanstvo i snaga koja nam dolazi iz srca Isusova, kako bi doprinjeli, možda u odlučujućoj mjeri, za napredak pravde, mira i civilizacije ljubavi u ovome gradu i u ovoj Zemlji…

Kako sam natuknuo prije, u teškoćama prošlosti, na poseban način tijekom rata, molitva Presvetom Srcu je zaštitila svakoga od nas te smo preživjeli; i zaštitila je cijeli grad Sarajevo i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Potrudio sam se pronaći govor blaženog Ivana Pavla II., kojega je izgovorio kada je došao u Sarajevo 13. travnja 1997. Papa je započeo ovako: «Imamo jednog zagovornika kod Oca: Isusa Krista pravednika. On zapravo je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše, nego također za one cijeloga svijeta»: Ovako je pisao i sv. Ivan svojim vjernicima (1Iv 2,1-2) – i Papa nastavlja – „Narode Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine, nasljednik Petra, koji je napokon stigao među vas dolazi vam ponoviti ovu istinu. Narode Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine, dolazim danas da ti kažem: Ti imaš zagovornika kod Boga. Njegovo ime je Isus Krist pravednik“! Ivan Pavao II. veoma je volio Sarajevo, tomu sam svjedok; kako znate, on je želio doći ovdje također tijekom sukoba, ali mu je bilo zabranjeno; stoga je došao ovdje kada je rat završen, te je govorio: „NAPOKON sam stigao među vas“. I iz Rima (sjećate se?) mnogo je puta ponovio: „S vama sam, uvijek ću biti s vama“.

Nakon 15 godina, i ja sam napokon i ponovno s vama, da vam donesem ohrabrenje i blagoslov pape BENEDIKTA XVI., koji vas voli jednako koliko vas je volio Ivan Pavao II. Oponašajući ove velike pape, preporučujem vas Srcu Isusovu i pozivam vas da mu se i sami preporučite, Njemu koji je vaš posebni zagovornik kod Boga Oca, kako vam je rekao papa Ivan Pavao II.

Ne zaboravite da za vas posreduje i Djevica Marija, koja je sa svojim bezgrješnim srcem pored vas, kao jedna nježna i brižna Majka. AMEN.