Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

U subotu, 16. lipnja nadprezbiter Papinske bazilike svetoga Pavla izvan zidina u Rimu kardinal Francesco Monterisi (Franćesko Monterizi) u 7.30 sati slavio je Svetu misu u bogoslovskoj kapeli u pratnji mons. Luke Tunjjića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije. Kardinal Monterisi uputio je prigodnu propovijed koju prenosimo u cijelosti:

 Veoma se radujem što u ovom Bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu mogu slaviti blagdan Bezgrješnog Srca Marijina. Slavimo Srce Majke Božje, Majke cijele Crkve, nebeske Majke svakog od nas pojedinačno koji smo već posvećeni ili smo na putu posvećenja Kristu u svećeništvu.

Od srca zahvaljujem uzoritom kardinalu Puljiću što me je pozvao i s velikom ushićenošću pozdravljam svakoga od vas: rektora, ostale poglavare, profesore i suradnike, te osobito vas, dragi bogoslovi, koji ste nada Crkve u ovoj zemlji.

Slavljenje svete Mise u ovom Bogoslovnom sjemeništu, doziva mi u sjećanje na dane rata u kojima je ono bilo bombardirano, katkad tijekom veoma svečanih događaja kao što je bilo biskupsko ređenje njegove ekscelencije mons. Pere Sudara - ali na sreću bez žrtava. Ono je neposredno nakon završetka rata, s velikom dalekovidnošću, bilo odmah obnovljeno te je vraćeno redovnoj uporabi, a sada je puno vas bogoslova koji ste istinski vlasnici „kuće“ … Crkvene i državne vlasti dopustile su da u ovom Bogoslovnom sjemeništu Apostolska Nuncijatura otvori svoje prvo sjedište - i ja sam ovdje obavljao službu nuncija – sve dok sadašnja nuncijatura nije bila izgrađena, sa sjedištem nedaleko odavde. Tijekom rata išao sam u Hrvatsku, na otok Brač, posjetiti tadašnje bogoslove, koji su se tamo sklonili kao izbjeglice. 

Današnji blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, u liturgiji univerzalne Crkve smješten između liturgijskog blagdan Srca Isusova, koji smo proslavili jučer, i biskupijske i vanjske proslave, koju ćemo obaviti sutra, i daje nam mnoge poticaje na razmišljanje. Mogu napomenuti samo neke.

Prvi je najneposredniji. Isus nam je dao Mariju za Majku, kada je s križa rekao apostolu Ivanu: „Evo ti Majke“. Majke svih ljudi, na poseban način Majke svih svećenika! I svakako Majke svakoga od vas, dragi bogoslovi! Onu ljubav koju je Marija imala prema Isusu, svakako ima prema svakome tko je svećenik ili se priprema da svećenik postane.

Veoma me gane čitati u Evanđelju kako je Marija, nakon što je rodila Isusa, uzela ga u ruke, umotala ga u pelenicu i nježno ga položila u Betlehemske jasle; s kojom ljubavlju i nježnošću je to učinila! Marija je i nama nježna majka!

Veoma me impresionira čitati u Djelima apostolskim kako je Marija, nakon što je Isus uzašašćem bio uzet ispred očiju apostola, živjela s njima, molila zajedno s njima, ustrajno, sve do nastupa Pedesetnice. Tada su svi primili Duha svetoga s Marijom, Evanđelje se počelo širiti i na vidljiv način se rodila Crkva. Siguran sam da to isto Marija čini ovdje, moli sa svećenicima koji mole, u ovom Bogoslovnom sjemeništu, u Sarajevskoj nadbiskupiji i cijeloj Bosni i Hercegovini, jer ona je majka cijele Crkve.

Dragi bogoslovi, ljubav koju je imalo Bezgrješno Srce Marijino prema Djetešcu Isusu i prema Apostolima u Dvorani posljednje večere izlijeva se na sve vas. Imamo potrebu za nježnošću, vi to znate. Imamo potrebu za pomoći Duha Svetoga, kako bi išli naprijed zahtjevnim putem prema svećeništvu. Marija je uvijek uz nas.   

Na Marijinu ljubav prema nama trebamo odgovoriti velikom ljubavlju i velikim povjerenjem u nju. Molitva upućena Mariji mora prožimati naše dane i sve naše aktivnosti. „Per Mariam ad Jesum“: po ljubavi i molitvi Srcu Marijinu mi ulazimo u intimnost i ljubav prema Srcu Isusovu.

Dragi bogoslovi, među mnogim stvarima koje bih vam želio iznijeti, biram dvije koje su po mome mišljenju veoma važne.

Prva je: „budite radosni“.  

„Radujte se uvijek u Gospodinu, ponavljam vam, radujte se“ pisao je sveti Pavao vjernicima u Filipima; a pisao je ove riječi dok je imao lance na rukama, u zatvoru u Rimu. Tim više trebate biti radosni vi koji ste pozvani na svećeništvo u činu privilegirane ljubavi Isusa prema vama i vaše pema Isusu. Vi ste pozvani donositi radost mnogim dušama: „Mi smo suradnici vaše radosti“ pisao je sveti Pavao Korinćanima. Radost, ne žalost, treba davati stalni ton životu svećenika. Naše kršćanstvo je religija Uskrslog Krista. Nemoguće je privući ljude, posebice mlade, ako na licu i u srcu nosimo tugu.

Drugu preporuku uzimam iz jednog govora koji je svojim bogoslovima pred skoro 50 godina izrekao kardinal Giuseppe Siri, nadbiskup Genove. Rekao im je ovu rečenicu: „Zavolite teške stvari“. Genovski kardinal je želio da budući svećenici njegove nadbiskupije budu vježbanjem ojačani i sposobni činiti žrtve, da se zalažu u molitvi, studiju i apostolatu, a to su često „teške stvari“; konkretno ih je poticao da ne traže komotnosti, zato što se, ljubavlju prema „teškim stvarima“ u Bogoslovnom sjemeništu, volja budućih svećenika osnažuje.

Naš pogled ponovno se okreće Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ona koja je prije vas rekla „DA“ Božjem pozivu na suradnju u Kristovu otkupljenju, neka izmoli milost da velikodušno odgovorite na svoj poziv i da u sebi oblikujete svećeničko srce što sličnije njezinu Bezgrješnom Srcu i Presvetom Srcu Isusovu. Amen! (kta)