Propovijed biskupa Komarice na oproštajnoj Misi nuncija D'Errica

 „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji“ (Mt 28, 18). Ovo je važna, bitna tvrdnja uskrslog Krista, koja je prethodila njegovim posljednjim riječima koje je uputio svojim učenicima prije nego je uzašao na Nebo svome Ocu. Te su Isusove riječi postale početak života Njegove Crkve, kojoj i mi pripadamo. Zato one, kao svjetlo i vatra, svijetle i griju srce svakog kršćanina, pa tako i svakog od nas.

U zadnjem susretu sa svojim apostolima Krist ih podsjeća, da on Crkvu, kojoj daje nalog da propovijeda Evanđelje cijelom svijetu, utemeljuje na svojoj božanskoj vlasti. Crkva i danas živi, zato što ju je Krist želio kao znak svoje ljubavi i svoga otkupiteljskog djela. Zato treba Crkva biti onakva kakvu je želi njezin Utemeljitelj. A on za sebe tvrdi da je „Alfa i Omega“ (Otk 1, 8) , tj. Početak i Svršetak svakog našeg pojedinačnog života i nas kao zajednice njegovih učenika. Jer jedini On ima „riječi vječnog života“ (Iv 6, 68).

Jednoga od svojih prvih učenika, od svojih apostola – Šimuna - nazvao je Stijenom – Petrom i nadodao da će „na toj stijeni izgraditi svoju Crkvu koju ni vrata paklena neće nadvladati“ (Mt 16, 18). To su riječi koje potvrđuju Isusovu nakanu da želi svoju Crkvu izgrađivati u uskoj povezanosti s poslanjem i opunomoćenjem koja daje Šimunu Petru, prvaku apostolskog zbora. Poseban odnos između Krista i Petra odražava se u odnosu između apostola Petra i njegovih nasljednika i Crkve. U povezanosti između Petra i Crkve dolazi do izražaja povezanost između Crkve i Krista. Jer Isus je rekao da će na Stijeni , tj. na Petru sagraditi svoju Crkvu. To znači da je Crkva uvijek Kristova Crkva, da ona pripada Kristu. Ona nije Petrova Crkva. Kao Kristova Crkva, ona je izgrađena na Petru, a ne na nekakvom drugom temelju.

Poslanje apostola Petra i njegovih nasljednika – rimskih biskupa, tj. papa jest prvenstveno da punom vlašću i odgovornošću utvrđuje i određuje ono što je Crkva od samog početka svoga postojanja primila i vjerovala, tj. što su apostoli naučavali, što su Sveto Pismo i kršćanska predaja ustanovili kao sadržaj kršćanske vjere i kršćanskog življenja. U duhu izričitog naloga samoga Krista (usp. Lk 22, 32), Petar i Petrovi nasljednici jačaju i druge pastire Crkve, biskupe kao nasljednike apostola - u njihovom zajedništvu iste vjere i istog ispunjavanja poslanja njihove biskupske zadaće, kao i cjelokupno zajedništvo Crkve, tj. svih kršćana.

Kao i naši pretci, kroz mnoga burna stoljeća postojanja Crkve na ovim prostorima i mi smo, u našoj mjesnoj Crkvi, u našoj biskupiji banjolučkoj i u našoj metropoliji odn. zemlji osjetili neposrednu, dragocjenu brigu i ljubav Petrovih nasljednika, papa - osobito bl. pape Ivana Pavla II. i sadašnjega Svetog Oca Benedikta XVI.

Blaženi papa je pozvao mene u službu nasljednika jednog od Kristovih prvih učenika – apostola, i povjerio mi vodstvo naše biskupije. Bio nam je osobito blizak tijekom dramatičnih godina nedavnog rata, a onda je i sam došao k nama, u središte naše biskupije da nas utješi, ohrabri i pomogne u našoj želji da ostanemo vjerni Kristovu Evanđelju ljubavi i praštanja. Darovao nam je tada, uz druge darove, osobito dragocjeni dar u proglašenju blaženim našega Banjalučanina Ivana Merza.

A sadašnji papa nam je u svojoj osobitoj ljubavi prema nama poslao, kao svoga revnog i neumornog suradnika, našega subrata u apostolskoj službi, ovdje među nama nazočnoga nadbiskupa Alessandra D’Errica koji predvodi ovo sveto slavlje. Tijekom njegova blagoslovljenog boravka i djelovanja u našoj domovini BiH, kroz više od šest godina, on je mnogo puta boravio među nama, ne samo u ovoj katedrali, nego i u više naših župa. Osobito je zaslužan što nam je Sveti Otac darovao pomoćnog biskupa mons. Marka Semrena iz redova braće franjevaca drevne i zaslužne provincije Bosne Srebrene.

Naš nuncij mons. Alessandro se istinski zalagao da u svojoj apostolskoj – osobito kompleksnoj i zahtjevnoj službi papina predstavnika bude doista vjerodostojan. Nama biskupima i našoj domovinskoj Crkvi neumorno i vjerno je prenosio želje i poticaje sadašnjega nasljednika apostola Petra da ustrajemo u jedinstvu kršćanske vjere, u nepokolebljivosti kršćanske nade i u djelotvornosti kršćanske ljubavi. Bio nam je uistinu blizak, želio nam je istinsko dobro, pomagao nam u nastojanju oko zajedništva s Kristom i međusobno. Za nas katolike osobito prognanike i obespravljene, neumorno se zalagao kod političkih i državnih vlasti, koji su ga vrlo cijenili. Dragocjeno nam je pomogao da se službeni odnosi između Katoličke Crkve i države BiH urede kao u svakoj normalnoj civiliziranoj državi. Doista se može reći da je polučio mnogovrsne plodove dragocjene za našu mjesnu i domovinsku Crkvu.
Sada ga je Sveti Otac odlučio poslati na novo mjesto, u susjednu nam i blisku zemlju Hrvatsku, odakle će sigurno moći – s neumanjenom ljubavlju – pratiti daljnji hod naše krajevne i domovinske Crkve, i u svojim mogućnostima pružati nam pomoć.

Zahvaljujemo Kristu, Dobrom Pastiru cijele Crkve, koji nam je nalogom svoga vjernog sluge – nasljednika apostola Petra, pape Benedikta XVI., poslao ovog našeg dragog subrata, nadbiskupa Alessandra, kao svoga apostolskog nuncija u našoj zemlji, a koji je postao naš dragi prijatelj.

Hvala i Vama, draga Ekscelencijo za sve! Gospodin Vas stostruko nagradio i svojim blagoslovom pratio u daljnjem Vašem apostolskom djelovanju, a Presveta Djevica Marija Vas štitila kamo god po svijetu išli propovijedajući Kristovo Evanđelje.

Obećajemo svoje molitve za Vas. Radovat ćemo se svakom novom susretu s Vama – moguće opet u ovom gradu. Amen! (kta/tabb)