Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Svaki važniji događaj u ljudskoj povijesti veže uz sebe barem tri različita tumačenja. Jedno je “službena” povijesna verzija koju najčešće pišu pobjednici; drugo je ona povijest koja se šapće na uho, a kazuje ju poražena i potlačena strana; i treće je konspirativna ili teorija urote. Ova treća verzija nalazi pobornike i među prvima i među drugima. Iako često graniči s fantastičnim, ona pokušava dokazati da iza svega stoji neka tajanstvena pokretačka snaga, odnosno tajni udruženi pothvat koji upravlja zbivanjima u svijetu. Sve što vidimo i što možemo logički zaključiti nije bitno, nego je pravi razlog nekog događaja poznat manjoj tajnoj eliti. Najspominjaniji primjeri teorija urote su: slijetanje na Mjesec, ubojstvo princeze Diane, smrt J. F. Kennedya, napadi na njujorške “blizance” 11. rujna 2001. itd. Danas to više i nije moguće statistički adekvatno pratiti jer se svake godine javi mnoštvo novih konspirativnih teorija. Zbog toga će u znanstvenim krugovima sve ovo najpribližnije smjestiti u područje (urbanih) legendi. Međutim, kada elemente ovakvih teorija počnu koristiti oni koji imaju velik utjecaj na šire “narodne mase”, onda stvar postaje ozbiljna.

Nažalost, svu tragičnost ovoga narodi na Balkanu mogli su vidjeti 90-ih godina prošlog stoljeća. Tada su se među Srbima počele pronositi priče o ugroženosti i opasnosti od urote koju im spremaju drugi, a koja treba rezultirati novim “Jasenovcem”, tj. novim “genocidom nad srpskim narodom”. Postepeno se stvarala psihoza straha koju je Slobodan Milošević vješto iskoristio instaliravši se na mjesto vožda, nakon one čuvene (u strahu izgovorene) rečenice, za vrijeme sastanka s predstavnicima kosovskih Srba na Kosovu Polju 24. travnja 1987.: “Niko ne sme da vas bije!” Konačno, dobivši potvrdu potpore naroda u događajima na Gazimestanu, prigodom obilježavanja 600 godina Kosovske bitke, mogao je krenuti u realizaciju svoga plana objedinjavanja “svih srpskih zemalja”.

Jasenovac, kao izvor konspiracija i u novije vrijeme dobio je dosta “sljedbenika”, a na najsuptilniji način je to izrazio predsjednik RS-a Milorad Dodik. “Srpski narod je narod mira koji je u Drugom svjetskom ratu bio naivan i dozvolio pokolj nad sobom u naivnom uvjerenju da se zločin tih razmjera ne može desiti”, izjavio je on u travnju ove godine, na komemorativnom skupu u Donjoj Gradini održanom prigodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina u koncentracijskom logoru Jasenovac. Da bi bilo jasnije što je htio kazati valja se prisjetiti njegove izjave iz svibnja prošle godine, na međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu: “Činjenica je da se Srebrenica dogodila na kraju vojnih operacija tijekom rata i da je u osnovi imala sam Jasenovac i činjenicu da se o tome nije govorilo.”

Vrlo sličnim rječnikom nedavno je, na tragu teorije urote, progovorio i reis-ul-ulema Mustafa Cerić u intervjuu Agenciji Anadolija, samo što je poticaj za to našao, ne u Jasenovcu nego u srebreničkoj tragediji. “Nije isključeno da nam se sprema ponovni progon. Nije isključeno da neko, negdje, mimo našeg znanja, priprema da nas ponovo istrijebi sa Balkana, odnosno iz Bosne. Dakle, da nas zadesi ono što se dogodilo muslimanima i Jevrejima u Španiji”, rekao je reis. Uz očite sličnosti, zanimljivo je da i reis i Dodik, kao potvrdu legitimiteta onoga što kažu, traže u vezi sa Židovima i njihovim povijesnim stradanjima. Ekscentrični crnogorski umjetnik Rambo Amadeus bi u pjesmi Ne kukaj nam đede Niko rekao: „Zavikasmo jedan drugom: 'Nas i Rusa trista miliona, minimum…'“

Kreiranje ozračja straha, koristeći elemente konspirativnih teorija, ništa dobroga ne može polučiti. Njemačka poslovica kaže: „Strah sve dobro destilira u otrov.“ Krajnje je vrijeme da narodi ovoga podneblja počnu stvarati teorije bolje budućnosti i njih konkretiziraju u svojoj sadašnjosti. Zašto se ne bismo oslobodili tereta u kojemu je „čovjek čovjeku vuk“?

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik