Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

U banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure u četvrtak, 17. svibnja na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, svečanim Misnim slavljem, obilježena je 20. obljetnica smrti banjolučkog biskupa mons. Alfreda Pichlera. Kako važeće odredbe nalažu da se „svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa, ako nije premještena na drugu Stolicu, slavljenjem Mise kojoj predsjeda mjesni biskup u katedralnoj crkvi.“ (Biskupski ceremonijar 1168). Tako je, zbog odsustva biskupa ordinarija mons. dr. Franje Komarice, svečano Misno slavlje predslavio pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren, u koncelebraciji s još tri svećenika. Na Misi je sudjelovalo i stotinjak vjernika.

U prigodnoj propovjedi biskup Semren je rekao „da se večeras posebno sjećamo pokojnog biskupa Alfreda Pichlera, za kojega i molimo“. A govoreći o poruci blagdana Isusova uzašašća na nebo biskup Semren je istaknuo „Isus je otišao pred nama da nam pripravi stan kod Oca, u kojem je, nadamo se, i naš pokojni biskup Pichler“. Govoreći o ostavštini koju smo primili od Krista, Biskup je rekao da trebamo biti svjedoci, jer „samo oni koji hoće biti slični Isusu u ovom zemaljskom njegovu dijelu, mogu biti i u nebeskom. Sada i ovdje treba nastaviti djelo Kristovo, jer smo odgovorni za svijet koji nam je povjeren“ istaknuo je biskup Semren.

Nakon Misnog slavlja, biskup Semren, svećenici i narod, procesijski su krenuli prema kripti katedrale u kojoj počivaju zemni ostaci biskupa Pichlera i tu izmolili opijelo.

Alfred Pichler, koji je biskupijom upravljao trideset godina, od 1959. do 1989., rođen je 18. prosinca 1913. na Oštrelju, u župi Bosanski Petrovac. Sjemenište je završio u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu, za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 13. ožujka 1937. u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu. Svećeničke službe je obavljao, najprije kao kapelan u Banja Luci, zatim je bio upravitelj župe u Novom Martincu. Po završetku II. svjetskog rata, od svibnja 1945. do ožujka 1946., provodi zajedno s drugim Nijemcima u logoru u Bosanskom Aleksandrovcu. Zatim je bio župnik u Novoj Topoli, Bosanskom Aleksandrovcu i Mahovljanima. Komunističke vlasti ga optužuju zbog navodne „neprijateljske pobune“ i zatvaraju od 13. ožujka 1952. do 14. travnja 1954. Zatim kratko upravlja župom Stara Rijeka, a već od jeseni1954. god. je župnik u Prnjavoru, odakle upravlja i župom Kulaši. Nakon smrti biskupa Čelika, izabran je za kapitularnog vikara Banjolučke biskupije u kolovozu 1958. Gotovo godinu dana je istovremeno bio župnik u Prnjavoru i upravitelj biskupije, sve dok ga Sveti Otac 27. srpnja 1959. nije imenovao banjolučkim biskupom.Kao biskup osnovao je 9 novih župa, što je čak 1/5 od ukupnih današnjih župa u biskupiji, a posebno se istaknuo kao sudionik Drugog vatikanskog sabora, gdje je dao poseban doprinos liturgijskoj obnovi.Umro je u vrijeme najvećih ratnih stradanja u Bosni i Hercegovini, 17. svibnja 1992., a pokopan je u katedrali koju je i gradio. (kta/a.v.)

foto