Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Kao niti jedna vjerska zajednica, Katolička crkva današnjice nudi pregršt različitih inicijativa koje uključuju mlade ljude ili su usmjerene k njima

Jedna korejska mudrost veli: „Kad starac pogriješi, kaže se da je sišao s pameti; kad mlad čovjek pogriješi kaže se da još nije došao pameti.“ Nitko, međutim, ne navodi gdje su granice kada netko prestaje biti „mlad“ i postaje „star“. U suvremenom življenju sve upućuje na to da se sadržaj ovih pojmova ne uokviruje isključivo vremenskom dimenzijom. Drugim riječima, dobne granice su postale toliko fleksibilne te se često dogodi da netko, tko ima manje godina, izgleda i radi zrelije od onoga tko je, prema godinama, stariji od njega. I obratno. Estetska kirurgija i kojekakva šminkerska čuda stvorili su preduvjete da 50-godišnjakinja može izgledati kao njezina kćerka. (Tko bi, primjerice rekao da je pop-pjevačica Madonna rođena 1958.?). Osim toga, „pomična“ je i granica psihičkoga i duhovnoga sazrijevanja te se nerijetko može vidjeti i roditelje koji se ponašaju neodgovorno i razuzdano, što je donedavno bilo „privilegij“ njihove djece. U cjelokupnom ovom kontekstu ipak je, unatoč svim umjetno izazvanim „fleksibilnostima“, jasno da godine čine svoje i da isto mjesto u društvenoj zajednici ne može imati 20-godišnjak i 50-godišnjak. Naš nobelovac Ivo Andrić je to dobro izrazio riječima: „Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.“ Crkva, kada se obraća mladima, upravo računa s ovom sržnom odlikom mladenačkog doba. No, iskustvo pokazuje da, bez obzira na svo zalaganje i akcije koje ona poduzima, katolički nauk teško krči put do srca mladih, a osobito do njihove svakodnevice.

Kao niti jedna vjerska zajednica, Katolička crkva današnjice nudi pregršt različitih inicijativa koje uključuju mlade ljude ili su usmjerene k njima. Vođeni idejom da će mladi najjednostavnije i najlakše svojim vršnjacima posredovati vjeru i iz nje proizišao moralni nauk (usp. AA 12), oni koji kreiraju pastoralni program ustanovili su različite susrete mladih. Primjerice, na razini Vrhbosanske nadbiskupije svake godine na zadnju nedjelju u svibnju je hodočašće mladih u Komušinu. Zatim, postoje i dekanatski susreti krizmanika. Također, tu su i zajednički susreti hrvatske katoličke mladeži na nacionalnoj razini. Ovi su susreti dva puta bili i u BiH, ali se izgleda od ovoga odustalo. Zašto i je li to konačno, dobro bi bilo istražiti. Osim toga, osobito zanimljivi i primamljivi jesu „novogodišnji“ susreti mladih koje pod nazivom Hodočašće povjerenja na Zemlji organizira Taizé zajednica – svake godine u nekom drugom europskom gradu. Ista ekumenska zajednica, ali u ljeto, upriličuje i regionalne susrete mladih kršćana. Osim navedenoga, skoro svaka redovnička zajednica ili pokret koji se bave pastoralom mladih organiziraju svoje susrete. Tako postoje, pod prigodnim nazivima i na različitoj razini, susreti: frame, salazijanske mladeži, fokolara... Kao svojevrsna majka svih ovih okupljanja mladih jest Svjetski susret mladih na koje redovito dolazi i Papa, a koji se organiziraju svake druge godine u nekom od svjetskih gradova.

Izvješća sa svih ovih okupljanja iz godine u godinu su izrazito pozitivna. Većina se slaže da je to manifestacija vjere i potvrda unutarnje živosti Katoličke crkve. I to vjerojatno jest tako. Međutim, teško se otrgnuti dojmu da kod mnogih sve to završava onog trenutka kada zakorače u autobus koji će ih odvesti njihovim kućama... Ti isti mladi se služe internetom. Gdje je njihov glas, primjerice, na forumima? Članovi su različitih udruženja – zašto je malo onih koji zastupaju katoličke interese? Mladi se uključuju u politiku ili, ako ništa, glasuju na izborima – zašto dominira protukatolički svjetonazor? Je li katolički pogled na svijet stvarno „zastario“?... Odgovora će zasigurno biti različitih, ali bi u cjelokupnoj problematici dobro bilo otvoriti što više prostora za razgovor s mladima, ali takav u kojem neće biti imalo glume ili straha uvjetovanog bilo kojim čimbenikom. U tom duhu, na mjestu je sugestija II. vatikanskog koncila: „Odrasli se trebaju potruditi s mladima povesti prijateljske dijaloge koji će i jednima i drugima omogućiti, nadilazeći razlike u dobi, međusobno upoznavanje i komuniciranje svojih vlastitih bogatstva“ (AA 12).

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik