Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

U subotu, 5. svibnja dvanaest bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu posjetili su grob svojeg pokojnog profesora dr. don Ante Šarića povodom druge godišnjice njegove smrti. Bio je to znak zahvalnosti za sve što je profesor svojim naukom i svećeničkim iskustvom prenio svećeničkim kandidatima. Bogoslovi su u popodnevnim satima pristigli na groblje u Bistricu kod Uskoplja gdje je ukopan pokojni profesor, te na njegovu grobu položili cvijeće i upaljene svijeće, izmolili opijelo i otpjevali uskrsnu pjesmu Kraljice Neba. Tom prilikom studenti su posjetili i grob još jednog pokojnog vrhbosanskog svećenika msgr. Miodraga Miškovića, te se kratko pomolili.

Nakon posjeta i molitve na groblju uputili su se prema župnoj crkvi Svete Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici. Župnik don Vinko Trogrlić u 18 sati je predvodio Svetu misu i pozdravio nazočnu rodbinu i prijatelje pokojnika. Na početku Svete mise rekao je da su bogoslovi iz zahvalnosti u pratnji duhovnika došli na Svetu misu u njegovu rodnu župu. „12. svibnja bogoslovi putuju na Kongres bogoslova u Split, stoga su, evo, sedam dana prije došli u Bistricu kako bi iskazali svoju zahvalnost i pomolili se za pokojnog profesora. Njihov posjet govori o velikoj i dragoj uspomeni na pokojnika koji je bio istaknuti i ugledni teolog i profesor, a odlikovao se nadasve svećeničkom skromnošću i jednostavnošću“ - istaknuo je župnik prije početka misnog slavlja. Nakon Misnog slavlja koje je u stilu pokojnika bilo skromno i bez ikakvih posebnih ceremonija i govora, don Vinko je pozvao rodbinu i bogoslove na okrijepu u župnu dvoranu. Bogoslov Marko Škraba, kao organizator puta, zahvalio se svojem župniku na srdačnom gostoprimstvu, poklonivši mu, u ime svojih kolega knjigu »120 obljetnica Bogoslovije« i jubilejski križ Vrhbosanske nadbiskupije. Župnik je istaknuo da ga raduje samoinicijativni posjet mladih svećeničkih kandidata, studenata pokojnog profesora, i obećao im uvijek dobrodošlicu za svaku don Antinu godišnjicu ili druge prigode.

Anto Šarić rođen je 12. studenog 1949. u tradicionalnoj katoličkoj obitelji Joze i Anđe r. Džalto, u župi Bistrica kod Uskoplja. 1969. započeo filozofskoteološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Taj je studij priveo kraju 1975. godine. Zaređen za prezbitera vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1974. Anto Šarić je od prvih školskih klupa pa kroz čitavo vrijeme svoje teološke i duhovne formacije pokazivao velike intelektualne sposobnosti, ali i nadprosječnu ljubav prema studiju, kojemu je uvijek pristupao zauzeto i s velikom dozom sustavnosti i akribije. Imajući u vidu rečene kvalitete 1976. godine don Anto odlazi u Rim na specijalizaciju iz dogmatskog bogoslovlja na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana. Svoje magistarske i doktorske studije Anto Šarić privodi kraju briljantno sročenom i obranjenom doktorskom tezom pod naslovom Isus Krist prekretnica svijeta: Kristologija Friedricha Gogartena. Ubrzo nakon povratka iz Rima, točnije, s početkom nove akademske godine 1982., Šarić preuzima predavanja raznih traktata iz dogmatskog bogoslovlja na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Na toj visokoškolskoj ustanovi nastavio je predavati dogmatske predmete gotovo tri desetljeća, sve do svoje smrti. Nekoliko godina bio je i vicerektor u bogoslovnom sjemeništu. Izvan matične ustanove Anto je predavao i na drugim teološkim institutima u Bosni i Hercegovini, primjerice u Sarajevu i Banjoj Luci od osnutka tamošnjih instituta do proljeća 1992., zatim na Teološkom institutu u Mostaru od njegova osnutka sve do proljeća 1996. Sukladno zahtjevima profesorske struke sudjelovao je svih ovih desetljeća, na mnogim znanstvenim simpozijima i kolokvijima, a povremeno je na poziv raznih katoličkih krugova i udruga održavao teološka predavanja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. »Uvjeren sam da je Anto volio svoj svećenički poziv. Svoje najbolje energije i ideje, svoj veliki, ali suzdržano očitovani entuzijazam poklonio je teološkom promišljanju Božje Riječi, odnosno teološkoj formaciji budućih svećenika. Iako je slovio kao zahtjevan profesor, Šarić je zbog uistinu dobrog poznavanja teologije, zbog uvjerljivosti svojeg izlaganja i profesionalne korektnosti bio veoma cijenjen od onih, a ima ih uistinu znatan broj, kojima je tijekom prošlih desetljeća otvarao teološke obzore i u koje je unosio ljubav prema teologiji kao pretpostavci svakog imalo vrjednijeg i trajnijeg pastoralnog pothvata. Dobar dio njegova teološkog promišljanja i dosegnutih uvida sačuvan je zacijelo u njegovim znanstvenim i stručnim radovima.

Neki jednostavno vole “svjetla pozornice”, vole javno predočavati i tumačiti sebe, svoje nazore i svoj rad, dok drugi žive i djeluju više ili manje povučeno. Antu Šarića treba nesumnjivo ubrojiti u ove potonje. Čitavoga svojeg života zaista je dozirao nastupe u javnosti: samo onoliko koliko je bilo potrebno ili čak nužno i ni trunka više. On se zaista cijelog svog života trudio biti autentičan, živjeti samo na jednoj razini, na razini svojih dubinskih uvjerenja. Tragati za autentičnošću, biti autentičan, trajno i svojski nastojati oko ostvarenja samo onih vrijednosti i ideja koje se cijeni i u koje se uistinu vjeruje« - posvjedočio je dr. Nikola Bižaca u Crkvi u svijetu, u časopisu s kojim je pokojnik jako puno surađivao.

Osobitom je ljubavlju tumačio pojedine vidove i misli II. vatikanskog sabora. Tako je posljednjih godina planski u svojim člancima ispisivao pojedina poglavlja planirane knjige o Drugom vatikanskom, koja je već bila pred skorim dovršenjem. Studentima je posljednjih godina života nudio i izborni kolegij »Recepcija II. vatikanskog sabora« na koji su se mnogi studenti KBF-a u Sarajevu rado upisivali. Anto je jednostavno bio oduševljen Koncilom. To je bila jedna od njegovih privilegiranih teoloških tema, a druga velika tema Antina života, koju svakako valja spomenuti, bila je njegovo trajno nastojanje oko očuvanja kulturnoga i nacionalnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ne vezujući se izričito ni uz jednu formaciju stranačkog spektra, Anto je, koliko mu je to dopuštao kontekst u kojem je živio, ulagao dosta truda kako bi se za budućnost sačuvala povijesna memorija bosanskih Hrvata, njihov ponos zbog vlastitog prinosa ukupnoj hrvatskoj kulturi ali i prepoznatljivi stvaralački kontinuitet hrvatskoga kulturnog subjekta u Bosni. Ozbiljnost Šarićeva angažmana na tim temama najbolje je došla do izražaja njegovim sudjelovanjem u radu Matice hrvatske od njezine ponovne uspostave u Sarajevu (1996.), a posebice u neposrednom uređivanju Matičina tromjesečnog časopisa Hrvatska misao, i to u svojstvu odgovornog, a dijelom i glavnog urednika. Istina, Šarićev stil teološkog razmišljanja, posebno njegovi ekleziološki pogledi nadahnuti duhom Sabora i utemeljeni na suodgovornosti, njegov način djelovanja unutar akademskih struktura nošen zahtjevom za transparentnošću pa i njegovo kulturno pregalaštvo išli su ponekad protiv struje. Konformizam i lagani kompromis nisu mu bili jača strana. No iza toga je stajala zapravo njegova upravo genetska potreba da bude dosljedan, da u komunikaciji s drugima posvjedoči uvijek i samo ono u što je uistinu vjerovao i što je držao da je bitno, evanđeoski autentično i nacionalno probitačno. Trudio se prakticirati konstruktivnu kritičnost, koju je shvaćao kao oblik ljubavi. »Takvim smo ga poznavali i mi na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu koji smo s njim surađivali čitav niz godina u različitim prigodama i projektima. Žalimo iskreno za njim!« - napisao je dr. Bižaca nakon njegove smrti.

Prva rečenica njegove oporuke: »Zahvaljujem Bogu na daru života i daru svećeništva« - trajna je inspiracija i poticaj mnogim bogoslovima da ustraju u svojem putu prema svećeništvu. Svojim životom pokojnik je uistinu posvjedočio da je »Zvanje pustolovina koju se isplati živjeti do kraja« (bl. Ivan Pavao II.). (kta/b.j.)

foto