Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Tema travanjskoj broja "Svjetla riječi" je Uskrs. U tom duhu, Miro Jelečević u tekstu "Tajna vjere" ističe da kad suvremeni kršćani osjećaju teškoću u pokušaju jezikom svog vremena i iskustva govoriti o uskrsnuću, možda je barem neka utjeha spoznaja da se pred tim "fenomenom" ništa jednostavnije nisu osjećali ni prvi Isusovi sljedbenici. S obzirom na uskrsnuće u evanđeljima – prije pretpostavljene i opjevane kršćanske radosti i klicanja – otkrivamo uglavnom strah, šutnju, nevjericu, čuđenje, sumnju, ili slikovito rečeno susrećemo spora i okorjela srca te zatvorene oči. Makar na pojmovnoj i idejnoj razini bilo već pripremljeno u kasnom židovstvu, uskrsnuće Isusa iz Nazareta od samih početaka izaziva nelagodu jer se ne da jednostavno i lako pretočiti ni u riječ ni u sliku. Kod njega jednostavno fali riječi, čak i kad se saberu sve riječi svijeta. Uzmanjka i prikladnih slika, ostajući na gotovo suvremenoj apstrakciji. Možda zato što uskrsnuće ne pripada činjenicama i podacima koje možemo mjeriti, provjeravati, opisivati i prikazivati. I možda se zato kršćansko prvo tisućljeće prilično ustezalo od izravnih prikaza uskrsnuća. Ono bitno pripada području vjere. I to ne bilo kakve vjere, nego povjerenja u Boga života i pravednosti, upozorava autor.

U rubrici "Božja djela u Bibliji" Stipo Kljajić posadašnjujući prispodobu o talentima, upozorava na potrebu "Nove pravednost nasuprot slovu Zakona", tj. postavlja pitanje "je li nam važnije da ispunimo slovo Zakona ili da se odgovorno zauzimamo za čovjeka zbog čijeg je dobra i stvoren Zakon?"

Uz temu broja, "Svjetlo riječi" donosi prikaz Kristove muke u baštini livanjskoga kraja, a tu je i predstavljanje moravskog običaja na Uskrsni ponedjeljak, tj. "Uskrsne šibarine" koji se susreće i u hrvatskim krajevima. Također čitatelji mogu pročitati prilog o pjesmi "Kraljice ne, raduj se, aleluja" koja je nastala u doba pape Grgura Velikog, prije više od četrnaest stoljeća. Uz Papino pismo za Godinu vjere, Josip Jozić ističe kako vjera nije bijeg ni skrivanje u tradiciji, naciji, obredima ili propisima, nego propitivanje i traganje za smislom, uski put kroz vrata viših vrednota. Autor podsjeća kako pismo odiše neprestanim pozivom na razmišljanje i ponovno otkrivanje vjere, na "intenzivnije promišljanje vjere" i "samog čina vjere", osobnog i zajedničkog, te na otkrivanje "radosti u vjeri". Ti su pozivi izraz Papine zabrinutosti za vjeru današnjih kršćana, govoreći o krizi vjere koju su zamijenili briga za plodove socijalnog, kulturnog i političkog angažmana.

"Svjetlo riječi" donosi niz priloga poput osvrta na Dane sv. Klare koji su održani u samostanu klarisa u Zagrebu, potom potpori inicijative izgradnje srednje škole u Kivumuu, kao i putopise iz Livna i Banje Luke. (kta/ika)