Na Veliku subotu, 7. travnja svećenici, redovnici i redovnice grada Sarajeva okupili su se u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu na uskrsno čestitanje nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću. U ime svih okupljenih čestitku je izrekao župnik župe sv. Franje Asiškog u sarajevskom naselju Dobrinja fra Petar Karajica. Čestitku prenosimo u cijelosti:
Uzoriti Kardinale Vinko,
pomoćni biskupe Pero,
mnogopoštovani oče Provincijale fra Lovro,
poštovana braćo svećenici i časne sestre!
Proživjeli smo dugu i tešku zimu koja se ne pamti ovakva posljednjih sto godina, barem ne ovdje u Sarajevu. Kad je snijeg pritisnuo našu zemlju, ali i susjedne zemlje; kada su mnoge ulice i putovi bili zatrpani, čak i gradski promet bio blokiran, krovovi pucali pod težinom snijega i leda; kad je hladnoća prodirala u kuće i u kosti – jesmo li tada izgubili nadu da će snijeg ipak otići, da će proljetno sunce zagrijati zemlju, da će zamrlo drveće prolistati i pustiti nove cvjetove?
Bog, koji svakog proljeća poslije teške zime probudi na novi život, pokazuje nam svaki put iznova svoju moć i veličinu. Tako nam pomaže da lakše shvatimo tajnu Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Mrtvi ne ustaju, a Jedan je ipak ustao. Mrtvi se iz groba ne vraćaju, a Jedan se ipak vratio. Najveći i nepobitni dokaz svoga božanstva dao je onda kad je živ iz groba izašao i pokazao se uplašenim ženama, svojoj Majci i svojim preplašenim prijateljima i učenicima.
Kada su ga ubili, i mrtva su ga se bojali. Nečuveno: živi se plaše mrtvoga, pobjednici strahuju pred pobijeđenim! Ispunilo se ono čega su se njegovi neprijatelji bojali! Dogodilo se ono čemu se preplašeni učenici i prijatelji nisu nadali!
Ubijeni Isus je napustio grob! Razapeti i ubijeni Isus je uskrsnuo! Milijuni vjernika svake godine na ovaj dan pjevaju radosni i veseli „Aleluja“! U ovim uskrsnim danima u dušama vjernika obnavlja se vjera da nepravda i nasilje ne mogu vječno vladati; obnavlja se vjera da mi, koji na ovom svijetu trpimo, s nevoljama se hrabro borimo, bolujemo i umiremo – imamo tvrdu podlogu i nadu da ćemo preko tjelesne smrti doći u bolji i ljepši život, život radosti bez kraja.
I za taj život uz Isusa Pobjednika isplati se trpjeti poniženje i prezir, pa i mučeništvo ako treba. Svatko ima svoj križ i misli da je njegov križ najteži. Često se pitamo, kako nositi križ i kako izdržati pod teretom križa? Svako vrijeme i svaki život daju svoje odgovore.Ali jedni i pravi odgovor je ljubav, a ljubav je uvijek spremna na žrtvu! Mnogi pokušavaju izbjeći svoj križ, osloboditi se križa. Nema izmicanja i nema zamjene križa. Nosi križ i križ će nositi tebe! Budimo Bogu zahvalni ako nam je dobro, ako nemamo teškog križa. Ali zato nastojmo shvatiti nevolje i patnje drugih ljudi, imajući samilosti i suosjećanja u njihovoj nevolji, patnji, boli, tuzi! Uskrsno jutro zateklo je učenike bespomoćne i uplašene! A mi smo se nadali!!!'??? Kao što proljetno sunce u prirodi razbija zimske okove te budi novi život, pun ljepote i radosti, tako je Isusovo uskrsnuće polako ali zasigurno oživjelo vjeru u preplašenim apostolima, zastrašenim učenicima i mnogim prijateljima koji su se na Veliki petak razočarali.
Molimo Uskrsloga da nam podrži u srcu uskrsnu radost i u onim danima kad blagdani prođu. Neka nam porastu nade kada se tuga savije oko srca, kad nam se čini da smo potpuno sami te da nas je i Bog ostavio, da i u tim danima ne zaboravimo da će doći vedro uskrsno jutro. Gospodin je uskrsnuo kako bismo i mi imali udjela u slobodi djece Božje! Sretan Vam Uskrs! Bratski Vam zahvaljujem na suradnji i podršci u radu uz franjevački pozdrav: Mir i dobro. (kta)
Vatikan · 14. svi.
Rim · 13. svi.
Vatikan · 8. svi.
Vatikan · 30. tra.
Sarajevo · 20. sij.
Carditello · 3. velj.
Split · 3. velj.
Zagreb · 3. velj.