Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. rujan 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 29

Katolički tjednik br. 29

Sarajevo, 20. srpanj 2011.

Katolički tjednik

Bi li nam bilo lakše da nismo Hrvati?

Mudri će kazati, a još mudriji uvažiti misao: „Nemoj mi ti krojiti kapu. Možda je ona uistinu lijepa, ali ja ju ne želim – to nije moja kapa.“

„Novo vruće ljeto – stare vruće teme“, tako bi vrlo vjerojatno većina odgovorila na, u naslovu postavljeno, pitanje. Zašto je to tako lako je razaznati ako uviđamo da svako malo netko dođe i podgrijava ovu temu. U načelu se počinje od velikonacionalističkog osporavanja identiteta ili dijela identiteta nekom narodu s ciljem „ispravljanja pogrešnog shvaćanja“. Kada se govori o vjerskoj pripadnosti tu nema dvojbi – svi znaju tko su i što su. Čak i oni koji kažu da nisu ništa od postojećeg, kada dođu različite društvene krize, znaju komu pripadaju. No, koplja se lome na području nacionalnoga. Svaki od prisutnih naroda u Bosni i Hercegovini ima tu napast „tutorstva“: umjesto drugih (od)govoriti tko su i što su. Tako se nerijetko može čuti primjedba upućena na adresu Hrvata u BiH: „Vi niste Hrvati jer Hrvati žive u Hrvatskoj!“ Taj si „privilegij“ dopuštaju gotovo svi: od intelektualaca do priprostih seljaka. Svi znaju što i tko su Hrvati, a tomu žele „naučiti“ i one koji su „zalutali“. Uslijed toga mnogi se pragmatično pitaju: „Bi li nam bilo lakše da nismo Hrvati?“

Istina, svatko se žali na ono što ga boli, ali to mu ne daje za pravo da može reći kako jedino njega boli i da drugi ne mogu ili ne smiju osjećati bol. Zbog toga će u ovom kontekstu „tutorstva“, primjerice Srbi reći da su Bošnjaci ustvari Srbi islamske vjeroispovijesti, a Hrvati – Srbi katoličke vjeroispovijesti. Na sličan će način određeni dio Hrvata osporavati Bošnjacima i dijelu Srba nacionalnost. U oba slučaja postoji realna opasnost nacionalističkih „imperijalnih težnji“ na štetu jadnog ili dva naroda. Napast, pak, Bošnjaka jest tvrditi da su svi stanovnici BiH Bošnjaci ili Bosanci, a razlikuju se samo po vjeroispovijesti. Budući da je muslimana danas najviše, oni su i najvažniji dio naroda. Vođeni ekskluzivnim načelom: jedan čovjek - jedan glas, muslimani će tom logikom biti dominantni u ovoj zemlji. Rezultat svega jest formiranje islamske države u kojoj će nemuslimani imati ista prava samo do onog trenutka kada postanu – na različite načine diskriminirani – apsolutna manjima koja ni o čemu ne može sama odlučiti. Upravo onako kako je u islamskim zemljama na Istoku. Znajući ovo inzistiranje na ovakvoj logici, vidjeli smo, vodi neizbježno u rat. Zato će mudri kazati, a još mudriji uvažiti misao: „Nemoj mi ti krojiti kapu. Istina, možda je ona uistinu lijepa, ali ja ju ne želim – to nije moja kapa.“

Stoga negirati nekomu nacionalnu pripadnost jest odraz neznanja ili zlonamjernosti. Povijest formiranja nacija svjedoči da taj proces u pojedinim krajevima još uvijek nije završen. O tomu bi Bošnjaci najbolje mogli reći doživjevši da se u modernom smislu poimanja nacije tako mogu zvati tek od 27. rujna 1993. i Prvog bošnjačkog sabora; ili, bolje rečeno, od travnja 1994. kada je tadašnja Skupština Republike BiH ovu odluku ozakonila u obliku amandmana na Ustav R BiH. No, to nikomu ne daje za pravo da može osporavati postojanje Bošnjaka kao nacije. U tom kontekstu moguće je pratiti formiranje hrvatske moderne nacije u XIX. stoljeću. U okvir pojma „Hrvat“ i tada, a i danas, ulazili su ljudi koji su se tako izjašnjavali, a živjeli su i na prostoru današnje BiH. Razlog zašto je tek dolaskom Austro-Ugarske razvijena ova ideja jest višestoljetna osmanlijska okupacija Bosne.

Ne možemo se vratiti u povijest i „snimiti“ koja su plemena i kada točno došla na ove prostore. Povijesni izvori nam „mucaju“ o tomu. Međutim, ono što možemo znati jest današnja situacija. Prema njoj zasigurno više od 2/3 Hrvata u Hrvatskoj vuku korijene ili imaju izravne rodbinske veze s Hrvatima u BiH. Treba li onda nekomu bolji odgovor na pitanje je li riječ o istom narodu? To što bi, pod utjecajem politike, „hrvatski“ Hrvati nekada voljeli da nema „bosanskih“ i „hercegovačkih“ Hrvata – to je druga priča. No, ako je osjećaj odbačenosti i još koječega cijena koja se treba platiti za očuvanje nacionalnog identiteta, onda će ju bh. Hrvati stoički podnijeti. Bi li lakše bilo da je drugačije? Bi, podvitoga repa – kako reče S. S. Kranjčević Gospodskom Kastoru.


Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2018.

    Papa Francesco - Angelus

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: