Glas Koncila

Podatak da je u prvom ratnom tranzicijskom, siromašnom desetljeću (1990-1999) hrvatske države prirodni prirast bio minus 13.484, a u drugom desetljeću (2000-2009), desetljeću izgradnje autocesta, trgovačkih centara, kredita, novih automobila, investicija, desetljeću u kojem je Hrvatska prvi put dobila ministarstvo obitelji, prirodni prirast katastrofalni minus 92.812 - doista je pokazatelj hrvatske demografske tragedije. U takvim demografski katastrofalnim okolnostima jedna obitelj s jedanaestero djece prisiljena je sve intenzivnije razmišljati o svom iseljenju iz Hrvatske, jer u sadašnjim prilikama i nezakonitostima, usprkos ustavnoj definiciji Hrvatske kao socijalne države, tone u sve veće dugove i vidi sve manje izgleda za preživljavanje u domovini.

Riječ je o sasvim konkretnoj obitelji iz Slavonskoga Broda (podaci poznati uredništvu GK-a) koju tvore fakultetski obrazovani suprug i supruga, oboje su diplomirani inženjeri strojarstva, te jedanaestero djece od kojih najstariji sin ima 20 godina.

Ne želim biti socijalan slučaj

»Ništa mi nije teško raditi za moju obitelj i ne očekujem pomoć od drugih, i ne želim biti socijalan slučaj, jer Bog mi je dao mojih deset prstiju i ja s njima želim hraniti svoju obitelj«, naglasio je ponosno otac, hrvatski branitelj čije je radno vrijeme od 5 ujutro do pola noći.
Trinaest je godina bio zaposlen u poduzeću koji se bavi obradom papira, a onda je prije tri godine dobio otkaz. Mogao je raditi u poduzeću »Đuro Đaković«, ali plaća koju su mu nudili nije bila dovoljna za potrebe cijele obitelji te je odlučio otvoriti obrt i prikupljati otpadni papir po trgovinama s kojima ima ugovor o odvozu. U početku je sve dobro funkcioniralo, moglo se zaraditi, te je uz pomoć kredita sagradio kuću, kupio prijeko potrebnu pokretnu imovinu. Od prošle godine do danas problemi zbog neplaćanja njegova rada toliko su se nagomilali da više, kako je rekao, ne vidi izlaza, osim da posao potraži izvan Hrvatske.
»Ne želimo ići nikamo iz svoje domovine, tu nam je najljepše, jer u tuđini si uvijek stranac, ali situacija u kojoj se nalazimo razlog je da sve više razmišljamo o odlasku u Švedsku gdje nam živi rođak koji traži za nas posao. Sve ove mjesece čekam i nadam se da će mi platiti ono što sam pošteno odradio uz pomoć djece, ali plaćaju nam tek dio kojim ne možemo pokriti ni troškove rada, a kamoli zaraditi. Živimo od dječjeg i porodiljnog dodatka i primanja najstarijeg sina koji je jedini zaposlen. Pomaže nam nešto i rodbina, ali to nije dovoljno i više tako ne možemo. Ne znam više kome bih se obratio, a sudskim putem ne želim naplaćivati svoja pošteno zarađena potraživanja. Troškove kredita i ostale izdatke koje država traži zbog obrta moram podmiriti, pa sve više tonemo u dug. Na socijalnom su mi rekli da odjavim obrt i onda će mi kao socijalnom slučaju pomagati, što ne mogu prihvatiti« - s tugom u očima govori otac koji se zajedno sa svim članovima svoje obitelji raduje dvanaestom djetetu koje je na putu.

U Hrvatskoj ne vidim više izlaza

»Najteže mi je ovih dana kada započinje škola jer sedmero ih ide u školu. Iako nam Grad pomaže u školskom priboru i jednokratnom pomoći, sve je teže. Djeca su dobri učenici, neki su prošli i s pet nula, i kako da im kažem da ne mogu nastaviti školovanje, nemam na to pravo. Dužan sam im omogućiti daljnje školovanje«, kazao je zabrinuti otac.

»Kako sam imala samo dva brata, u djetinjstvu mi je nedostajala sestra te sam uvijek razmišljala kako ću jednoga dana imati mnogo djece. Djecu sam rađala jer sam otvorena životu, a Bog mi daje zdravlje. U našoj kući svakoga je mjeseca nekome rođendan, a tome se djeca posebno raduju«, kazala je hrabra majka, koja je za svoj trud koji ulaže u svoju djecu, koja su i budućnost Hrvatske, itekako zaslužila najmanje plaću odgojiteljice. Vesela i posebno je razigrana mala djevojčica kojoj je na krštenju prije tri godine kuma bila Jadranka Kosor, dok je bila ministrica branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

»U Švedsku želim odvesti cijelu obitelj, jer ne vidim ovdje više izlaza, a tamo nam se nude veće i bolje mogućnosti za život«, kazao je otac dodavši na kraju kako je praktični vjernik, makar ne ide redovito na nedjeljne mise, ali to je često zbog posla koji zbog ugovornih obveza mora obavljati i nedjeljom.

Ta obitelj učlanjena je u udrugu »Hrvatska budućnost«, koja pod geslom »Ne živjeti od pomoći, nego od rada svojih ruku« na području Brodsko-posavske županije djeluje 15-ak godina. Čine je 71 obitelj, od kojih svaka ima sedmero i više djece, te ukupno imaju više od šest stotina djece. Cilj joj je međusobno povezivanje, a kao pomoć oko zapošljavanja, odgoja i obrazovanja djece organizirala je i nekoliko prigodnih tečajeva. Tajnik udruge (koja je smještena u Mjesnom domu »Zrinski-Frankopan« u Slavonskom Brodu i dostupna je telefonom 035 411 377) Ilija Gašić, zauzeti vjernik i otac osmero djece, kazao je da zbog ograničene pomoći koju dobiva od Grada, djelomično od Županije i Đakovačko-osječke nadbiskupije, udruga nije nažalost u mogućnosti više pomoći ni toj ni drugim obiteljima.

Glas Koncila